Iako oboje, i Dubravko Merlić i Željka Ogresta, pripadaju generaciji u
čijem se djetinjstvu ni Uskrs ni bilo koji drugi crkveni blagdan nije
mogao otvoreno slaviti, ipak imaju lijepe uspomene na običaje i njih
danas nastoje prenijeti svojoj djeci.
– Bitno je odgojiti djecu tako da znaju tko su i kojoj
kulturi i tradiciji pripadaju – reći će i Željka Ogresta i
Dubravko Merlić.
A komercijalizaciju blagdana kojoj danas manje-više svi
nasjedamo, kažu, ne odobravaju.
Tradicija
– Trudimo se da nam kuća za Uskrs, ali i za bilo koji drugi
blagdan, ne izgleda kao reklama za neki shopping centar. Izbjegavamo
kičeraj koji se veže uz blagdane, posebno uz Uskrs, u našoj
kući tako nema puno zečeka, piceka i svega onoga čime nas opsjedaju
reklame i trenutačni trendovi – kaže Željka.
– Dakako, to ne znači da se ne pridržavamo temeljnih
tradicionalnih običaja povezanih uz blagdan. Znate kako se kaže, Uskrs
je vrijeme za mijenjanje zimske u proljetnu odjeću i pretproljetno
pospremanje stana. No, ove godine odustala sam jedino od pranja
prozora. Možda padne kiša – smije se Željka i
objašnjava kako će prirodi dopustiti da barem taj dio
poslova odradi umjesto nje.
Fotografiranje
Ogresta i Merlić uče djecu Mateja (kojeg odmila zovu Matko), Maju i
najmlađu, trogodišnju Martu da je preduskrsno vrijeme
– vrijeme korizme. Marta je, naravno, premala da bi se ičeg
odricala i njoj će zapravo tek ovaj Uskrs biti prvi u kojem će
ravnopravno sudjelovati u pripremi sa svim ostalim članovima obitelji.
– Naša već odrasla djeca, Matko i Maja, ne žele se
za medije fotografirati s nama, a kad se pokušavamo negdje
“slikati” s Martom, onda nas zezaju da nju,
najmlađu, eksploatiramo jer još ne zna što joj
činimo – objasnili su Ogresta i Merlić zašto su u
priči o Uskrsu bez djece na fotografijama. Upravo zato snimili smo ih u
zagrebačkome hotelu Palace gdje nam je ususret
izašao šef kuhinje Ivica Štruml,
pomažući i pri pripremi jela za fotografiranje.
Mali ritual
Merlići i njihova odrasla djeca, te mala
Marta će se tek okušati u tome, uživaju u velikosubotnjem
bojenju pisanica.
– Zapravo, subota je dan kad smo svi posvećeni blagdanu
što slijedi idući dan.
Obično Željka peče kolače, a potom svi zajedno tijekom poslijepodneva
ukrašavamo pisanice – kaže Merla.
– To se kod nas pretvorilo u mali ritual. Naime, u kore od
luka, listiće peršina ili boju iz vrećice stavljamo samo ona
jaja koja namjeravamo pojesti, a s ostalima se zapravo igramo i
pokušavamo, kako se to moderno kaže, biti kreativni
– priča Željka i objašnjava kako se ozbiljni
politički novinar Merlić katkad i sat vremena zabavlja
ukrašavajući jedno jedino jaje.
– Za pisanice koje namjeravamo darovati prijateljima i
obitelji trošimo mnogo vremena. Njih bojimo kistovima i jako
se svi trudimo oko njih. U Dubrovniku, odakle ja vučem podrijetlo,
običaj ukrašavanja pisanica zove se penganje –
objašnjava Željka.
Iako u posljednje vrijeme običavaju vikende – koje, istina,
Matej i Maja sve češće vole podijeliti s prijateljima
– provode u zagorskoj vikendici, Uskrs ipak neće provesti
tamo.
Dogovor
– Ove godine postigli smo konsenzus s našom
odraslom djecom i dogovorili se da ćemo i tijekom Uskrsa ostati u
Zagrebu. Svi zajedno, ili onaj tko prvi ustane na uskrsno jutro, otići
ćemo u crkvu Sv. Antuna Padovanskoga jer živimo na Sv. Duhu
blagosloviti hranu – priča Merlić koji, kad se prisjeća
običaja iz vlastite obitelji, priznaje da pamti kako se tijekom
Velikoga tjedna u kući uvijek pospremalo, a subotom su on i njegova
sestra pomagali majci u bojenju pisanica. Dakako, kao i sva druga
djeca, i oni su iščekivali što će im na dar
donijeti uskrsni zec. Međutim, tada su darovi bili –
mandarinke, naranče, čokolada, koristan komad odjeće, a rijetko
popularne igračke kao što je danas običaj.
Željka se, pak, prisjeća i običaja iz Dubrovnika. Kaže da tamo uskrsni
doručak nije najvažniji dio blagdana kao u sjeverozapadnim dijelovima
Hrvatske, nego ručak.
– Koliko se sjećam, u Dubrovniku se doručkuju pinca te
pršut i sir, ali taj obrok nije toliko važan kao uskrsni
ručak. Tako mi se prije nekoliko godina gotovo dogodio pravi debakl kad
sam pozvala za Uskrs dubrovačku familiju. Naime, mi smo po običaju
obilno doručkovali – šunku, jaja, pincu, mladi
luk, rotkvice i hren i ja sam očekivala da će mi se i obitelj pojaviti
tek na nekom kasnijem ručku. Oni pak, držeći se svojih običaja, stigli
su na ručak u rano poslijepodne i jedva sam uspjela spasiti situaciju
brzo kuhajući ručak – priča i dodaje kako je u Dubrovniku
običaj da se jelo blagoslovi na subotnjoj večernjoj misi i da se ondje
ljudi kucaju pisanicama, što u sjevernijem dijelu Hrvatske
nije običaj.
Kulisa
– Svake godine pokušavaju zadovoljiti obje
obitelji – tako se naizmjence uskrsni ručkovi događaju u
njihovoj kući, kod Željkinih roditelja ili kod Merlinih.
– Ove godine, kako mi se čini, uskrsni objed bit će kod
Dubravkovih roditelja – konstatira Željka, atraktivna
zvijezda, kako je muž u šali naziva tvrdeći da je on samo
kulisa kada nju fotografiraju.
Međutim, Željka odmah opovrgava njegove riječi i kaže da boljeg
pomagača u kuhinji od njezina muža nema. Naime, oboje uživaju kuhati, a
Dubravko, prema Željkinim riječima, nije samo svladao temelje kuhanja
nego iz dana u dan postaje sve bolji majstor.
– Uskoro će Merla napisati svoju kuharicu, a ja ću samo
figurirati kao ukras na fotografiji – šali se
Željka.
Produljeni vikend
S obzirom na to da im poslovi –
“Kontrapunkt” i “Piramida”
– padaju u utorak i srijedu, neće moći organizirati cijeli
tjedan s djecom tijekom proljetnih praznika. Međutim, potrudit će se
organizirati produljeni zajednički vikend, barem od četvrtka do
nedjelje.
– Kako se svi blagdani već po definiciji pretvaraju u
jedenje, jedenje pa opet jedenje, u Uskrsni ponedjeljak
pokušat ćemo uhvatiti uobičajen ritam i malo odahnuti od
hrane. Ali, kako često biva, ili nas u posljednji trenutak pozovu
prijatelji na ručak, poslijepodnevno druženje, ili netko navrati k
nama. Obično se tako blagovanje uskrsnih jestvina razvuče na barem dva
dana – priznaje Ogresta.
Dodaje da uoči Uskrsa, na Veliki petak, teže postu, ali kako u kući
imaju adolescente i skoro pa malu bebu (hvala Bogu, Marta
još ne zna čitati pa se neće naljutiti) umjesto na kruhu i
vodi dan provedu na ribi i povrću. Ipak, bez obzira na to koliko oboje
guštaju u kuhanju, a s prijateljima čak organiziraju i male
kulinarske turnire, trude se da im se blagdani, pa i Uskrs, ne svedu na
boravak za stolom, već na zajedničko dijeljenje vremena i druženje.
Isto savjetuju i drugima. Budite zajedno i – volite se!
Idealno predjelo za uskrsni ručak
Rižoto od
šparoga i šampinjona
Ovo je jedan od omiljenih recepata u obitelji Merlić. Imate li u
blizini divljih šparoga – ne oklijevajte! Upravo
sada im je sezona. Ako ih ne možete sami nabrati, ima ih na tržnici, a
mogu poslužiti i one uzgojene. I jedne i druge fantastična su okusa.
Ovo je idealno posno, ali i proljetno predjelo.
SASTOJCI:
20 uzgojenih šparoga ili dvije vezice divljih, 1 glavica
luka, 150 g šampinjona, 1 žlica maslinova ulja, 2 žlice
maslaca, 250 g riže, 5 dl pilećeg ili mesnog temeljca, ribani parmezan
prema ukusu, sol, papar
PRIPREMA:
Ponajprije treba odstraniti 12 vrhova šparoga i kuhati ih
pet minuta u slanoj vreloj vodi. Potom ostaju po strani sve do
posluživanja. Luk treba sitno nascjeckati, ostale šparoge
narezati na kolutiće, a šampinjone na četvrtine. U dubokoj
tavi na maslinovu ulju zažuti se luk kojem se dodaju riža,
šparoge i šampinjoni. Pirja se nekoliko minuta, a
postupno se dolijeva temeljac dok se riža ne skuha. Treba stalno lagano
miješati! Pazite da se riža ne prekuha, dodajte papar i sol,
dvije žlice maslaca i parmezana po ukusu te miješajte
još dvije minute dok se sastojci ne prožmu. Poslužuje se u
dubokom tanjuru, a rižoto se ukrašava vršcima
šparoga s početka recepta.
Za dane nemrsa
Pastrva u tijestu
Željka onima koji nisu vješti u čišćenju ribe
savjetuje neka prodavača ribe zamole da im je očisti i nareže na filete.
SASTOJCI:
4 pastrve, 4 lista tijesta za savijaču, maslac, 2 žlice ribane limunove
korice,
30 g kapara, sol, papar
PRIPREMA:
Pastrve očistiti od ljuski i narezati ih na filete koje treba posoliti
i popapriti.
Sve listove tijesta valja premazati maslacem kao i svaki filet pastrve,
a pastrva se još posipa ribanom koricom limuna i kaparima.
Tad se spajaju fileti i stavljaju na jedan list tijesta kao za
savijaču, a rubovi se saviju prema gore. Sa svakom pastrvom ponavlja se
postupak da bi se na kraju sva četiri smotuljka stavila u tepsiju. Sve
se premaže otopljenim maslacem i peče 15-20 minuta u pećnici prethodno
zagrijanoj na 180 Celzijevih stupnjeva.