Raspričao se ovih dana Zlatko Hasanbegović. Umjesto na kakvom sastanku u središnjici stranke kojoj pripada, poruke HDZ-ovoj vrhuški odašilje putem medija. Večernjem listu požalio se što HDZ nije prepoznao Brunu Esih kao pravu kandidatkinju za Zagreb i najavio da će joj izraziti podršku jer je ona najbliža njegovim uvjerenjima. Potom je u Jutarnjem listu očitao bukvicu Plenkoviću koji je “očito procijenio da mu je u tom trenutku važnija potpora Bandićevih ljudi u Saboru od pobjede HDZ-a u Zagrebu”, pa poentirao da je Esih bolji kandidat od Prgometa.
Onda pak na N1 televiziji pomirljivo divani da je “Prgomet jedini kandidat kojeg HDZ ima, istaknut u legalnoj proceduri, a konačni pravorijek dat će birači”. Prekipjelo je naposljetku i poslovično dvosmislenom Plenkoviću koji mu je – umjesto na kakvom sastanku u središnjici stranke – uzvratio na sve tri nacionalne televizije porukom da će biti posljedica za one koji budu radili protiv Drage Prgometa, HDZ-ova kandidata za Zagreb. Ni to mu Hasanbegović nije odšutio pa je u Večernjem listu odgovorio da se nije prepoznao u Plenkovićevim riječima te da ne zna kakve bi to posljedice uopće trebale biti, “osim možda deset puta šibom po turu”.
Nije tako bilo oduvijek, štoviše, ovako plodna suradnja s medijima ne pamti se. Još ne tako davno Karamarkov ministar kulture, u čijem su djelokrugu i poslovi javnog informiranja i nakladničke djelatnosti, teško je skrivao svoj prijezir prema novinarima, onima čije je interese trebao zastupati. Za razliku od kolega iz kabineta koji bi u pravilu pristojno zastali ispred mikrofona, poštujući profesiju koja satima tabori na Markovu trgu po kiši, snijegu i suncu, ovaj je ministar preferirao da se za njim trči s desetak kilograma teškom tehnikom na leđima pa se u krugovima struke i danas poput urbane legende prepričava trenutak kad se snimatelj rasuo po cesti trčeći za ministrom pa, umjesto kakve ljudske reakcije, izazvao tek prijezir. Zorno demonstrirajući da prijezir nije samo plašt koji vješto navlači za javnost, Hasanbegović dosljedno nastavlja taktiku sitnog kokošarenja. Zaštićen mantrama o demokraciji, pozivajući se na kulturu dijaloga te legitimno iznošenje vlastitih političkih prosudbi, sustavno vodi negativnu kampanju protiv vlastite stranke, preživljavajući na Plenkovićevu strahu od osipanja glasova krajnje desnice. No ova prividno mirna kohabitacija stranke i disidenta osvetnika neće dugo potrajati, jednostavno, jer ne može. Hasanbegovićeva podrška Bruni Esih zasigurno je ulog u nešto veće, ali neko vrijeme zasigurno neće iz stranke.
Naravno da neće.Radije će plesati po rubu jer treba HDZ više nego što HDZ treba njega, kako ne bi skončao u prijevremenoj političkoj mirovini kao i cjelokupna devastirana radikalno desna bulumenta, pometen kao Tepeš, Ćorić, Đapić pa i njegov politički otac Tomislav Karamarko, premda bi bilo korektnije da se s njim uputio prema izlazu. Umjesto da sustavno izdaje one od kojih preživljava, bilo bi poštenije da svoju snagu u političkoj areni demonstrira sam.
>>Grabar-Kitarović: 'Nije istina da potajno sudjelujem u kampanji Brune Esih'
>>HDZ: Esih je isključivo desno; Hasanbegović: Podržat ću je!
