Jedini hrvatski izbornik koji je protiv Walesa igrao kvalifikacijske utakmice bio je Zlatko Kranjčar. On se u ciklusu za Euro 2012., vodeći Crnu Goru, dva puta sudario s Velšanima.
Nakon prvoga sraza u Podgorici, u kojemu je domaćin slavio s rezultatom 1:0, odletio je tadašnji velški izbornik, slavni realovac John Toshack. A nakon drugoga, u kojemu je Wales nad Crnom Gorom slavio 2:1 na stadionu Millenium u Cardiffu, predsjednik NS-a Crne Gore Dejan Savićević smijenio je Zlatka Kranjčara.
U toj utakmici, u rujnu 2011. godine, Velšane je s klupe vodio pokojni Gary Speed, jedan od najomiljenijih nogometaša u velškoj povijesti. On je reprezentaciju preuzeo kao 117. na Fifinoj ljestvici, a godinu okončao na 45. poziciji, što je Fifa nagradila priznanjem \"Best mover\" za 2011. godinu. Danas je Wales na 71. mjestu.
– Sjećam se vrlo dobro te utakmice – kaže Zlatko Kranjčar. – I nije baš točno da je Crna Gora u Cardiffu prokockala plasman na Euro. Bilo je još šanse, ali predsjednik Savićević smijenio me nakon te utakmice i poslije je na sve moguće načine pokušao umanjiti moj uspjeh u kvalifikacijama.
Kako je Crna Gora izgubila od Walesa?
– Tako što su nas Velšani iznenadili neuobičajenom taktikom. Oni nisu, kao što bi se očekivalo od domaćina, jurnuli u napad, nego su nam prepustili inicijativu i ubitačno kontrirali.
Bilićev i Marićev suigrač
Je li to opasno gostovanje za hrvatsku reprezentaciju?
– Momčad koja ima Garetha Balea i Aarona Ramseya ne smije se podcijeniti, to su igrači vrhunske klase i na domaćem terenu znaju biti vrlo opasni. Znam kakvo značenje za nas ima utakmica protiv Srbije, ali upozoravam: da bi se pobijedio Wales, moramo biti na istoj razini kao protiv Srba – poručio je Zlatko Kranjčar.
Gary Speed posljednji je put, prije tragične smrti u 42. godini, Wales vodio protiv Norveške, 12. studenoga 2011. godine, i pobijedio sa 4:1. Dva tjedna poslije te utakmice i jutro nakon gostovanja u studiju BBC-ja, supruga ga je pronašla obješenoga u garaži.
Speed je u dresu Leeds Uniteda osvojio naslov engleskog prvaka 1992. godine, a igrao je i za Newcastle, Everton, Bolton i Sheffield United, na čijoj je i klupi započeo trenersku karijeru. U veljači 2011. godine postao je izbornik Walesa, nakon što je samo četiri mjeseca vodio Sheffield. Tragično preminuli Gary 535 puta je nastupio u Premiershipu. Igrao je sa Slavenom Bilićem u Evertonu te Silvijem Marićem u Newcastle Unitedu.
Nekoliko dana prije smrti Speed je predstavljao Wales u Bruxellesu na dogovoru o rasporedu igranja u kvalifikacijskoj skupini za SP. Ondje se posljednji put susreo i sa Slavenom Bilićem, kojega je jako pogodila Garyjeva tragedija.
Neoprostivih 1:6 u Novom Sadu
Selekciju je nakon Speeda preuzeo Chris Coleman (42) i toliko je unazadio da Otok već bruji o njegovoj smjeni. Taj Coleman nekadašnji je Štimčev suparnik s premierligaških travnjaka, kao igrač Blackburna i Fulhama, a u trenerskoj karijeri lutao je od Engleske (Fulham, Coventry), preko Španjolske (Real Sociedad) do Grčke (Larissa). S Walesom je odigrao sedam utakmica, ima čak pet poraza, od toga neoprostivih 1:6 protiv Srbije u Novom Sadu.
Velšani će Hrvate dočekati na stadionu Liberty u Swanseaju koji može primiti 20.750 gledatelja. Taj je stadion dom engleskog premierligaša Swansea i ragbijaške momčadi Ospreys. Velšani su na njemu igrali šest puta, od toga pet prijateljskih utakmica, a u posljednja su dva nastupa pobijedili – Švicarce s rezultatom 2:0 i Austrijance sa 2:1.
Posljednju utakmicu u Swanseaju su dobili pa će protiv Hrvata igrati na kartu publike. Naime, Velšani su bili strašno hendikepirani igranjem na monumentalnom stadionu Millenium u Cardiffu, koji može primiti 75.000 gledatelja, koji je na utakmicama reprezentacije bio popunjen samo dvadesetak posto. Primjerice, na spomenutoj utakmici protiv Crne Gore bilo je tek osam tisuća gledatelja, a protiv Škotske u ovim kvalifikacijama tek nešto više od 23 tisuće.
Sada se protiv Hrvatske na Libertyju očekuje \"full house\" i pritisak kakav može napraviti samo otočka publika. Kad smo već kod toga stadiona, na njemu je prije točno godinu dana (24. ožujka) Nikica Jelavić postigao svoj drugi pogodak na engleskim travnjacima. Everton je tada pobijedio domaćina Swansea 2:0.
Zanimljivo, Velšani su tri puta gostovali u Hrvatskoj, a nikada nisu igrali u Maksimiru. Prije Štimčeve simfonije protiv Walesa u osječkom Gradskom vrtu, Hrvati i Velšani odigrali su dvije prijateljske utakmice. Protiv Velšana na klupi hrvatske reprezentacije debitirao je Otto Barić, u kolovozu 2002. godine. Ta utakmica, odigrana u Varaždinu, završena je 1:1, a iz nje su još i danas u reprezentaciji Pletikosa, Šimunić i strijelac Petrić.
Velšani su bili idealan sparing-partner i Slavenu Biliću, koji je uživao u nadmetanjima sa suparnicima iz te (ili još niže) kategorije, poput Lihtenštajna, Katara ili Estonije. Tako ih je u svibnju 2010. godine \"namamio\" u Osijek i s lakoćom isprašio 2:0 pogocima Rakitića i Gabrića.
Wales je imao velike igrače poput Toshacka, Rusha, Hughesa ili Giggsa, ali samo je jednom igrao na velikom natjecanju. U četvrtfinalu SP-a 1958. poražen je od Brazila 0:1, a pogodak je postigao Pele.
Velšani su imali četvoricu predstavnika u reprezentaciji Velike Britanije na Olimpijskim igrama u Londonu: Taylora i Allena iz Swansea, Bellamya iz Liverpoola i Giggsa iz Manchester Uniteda. Velška publika nije to dobro primila, pa je, primjerice, Bellamy na utakmici reprezentacije doživio neugodnosti zbog kojih je bio blizu odluke da prekine reprezentativnu karijeru.
