Za New York kažu da nije američki, nego internacionalni grad.
Sjecište svih svjetskih kultura, običaja, sredina otvorena
svim narodima i rasama, jezicima i raznim stilovima života i
ponašanja. Grad koji nikad ne spava, u sebi ima niz
pozornica, ne samo onih na Broadwayu kamo svi mogu doći nego i onih
tajnih, mnoštvu nepoznatih, o kojima gledamo u filmovima
poput “Oči širom zatvorene” s Nicole
Kidman i Tomom Cruiseom snimanim dok njegova australska supruga nije
znala da je u mladosti postelju dijelio i sa Cher!
Na Manhattanu se može živjeti cijeli život, i da svaki dan idete u dva
različita restorana, ne možete sve posjetiti. Ima ih na tisuće, svakog
tjedna zatvara ih se na desetke, a novi se odmah otvaraju. Trenutno je
u modi vijetnamska i japanska kuhinja, dok se mediteranska u New Yorku
naziva gotovo domaćom, jer nema nikoga tko je bojkotira. New York je
grad koji ne voli konzervativizam ni na kojem području
ljudskog postojanja.
Na cijeni su nemirni i radoznali duhovi jer takvi donose progres. Osobe
vezane lancima odgoja, obiteljske prošlosti, podrijetla brzo
postaju još frustriranije u gradu koji nema vremena za
individualne psihoterapije, jer ako se ne možete prilagoditi određenoj
skupini, jednoj od brojnih kojih ima od statusno, intelektualno i
seksulano rasprostranjenih, onda je bolje spakirati kofere i odseliti
se u ljupki gradić u Nebraski ili u obližnjem New Jerseyu. Amerikanci
kažu da se treba zabavljati s curama s ljevice ali se valja ženiti
desničarkama. To New York ne razumije jer je teksaški glupo!
Vjerujte mi, istina je kad kažu da New York puno pruža, obogaćuje,
tjera naprijed, puno daje, ali i puno uzima! Tu se nitko ne boji side,
antraksa ili posljedica narkoze na plastičnim operacijama! Svi prkose
svima a najviše sebi samima. Živi se danas i sada! Svaki dan
kao da je posljednji. Taj adrenalin je nezaustavljiv, on samo traži
novu žrtvu, a one naviru, nema straha da će prestati dolaziti.
Zbog toga ima sve više oboljelih od side, kao da je rizične
skupine zahvatio grupni mazohizam, pa je moderno umrijeti mlad i
zaražen, a statistike govore da se skrivaju i podaci o broju žena koje
smrtno stradavaju od posljedica ubrizgavanja botoxa. To je epidemija
21. stoljeća koja je nezaustavljiva jer botox je postao
nešto kao trajna na kosi osamdesetih. Moraš ga
imati! I onda poput McDonaldsovih šefova koji prave sve veće
Big Macove, Newyorčanke ušrtcavaju botox – u
prijevodu otrov – žmireći pred količinama kojima su
kontaminirale tijelo a oduševljavajući se zategnutom kožom.
Znajte, ako vam se netko od uha do uha iskreno smije na Manhattanu bez
blokiranih mišića na licu, taj (ili ta) nema novca za botox
ili se boji tog estetskog hira. I sad ih pitajte za koga će glasovati i
tko će bolje voditi Ameriku – prva žena predsjednica ili prvi
crnac predsjednik. Republikanski kandidat John McCain se i ne spominje
na Manhattanu, jer ovdje nije pristojno govoriti o političarima iz
Busheva kruga ili stranke. Hillary Clinton i Barack Obama su glavna
tema newyorških restorana.
Tu možete čuti ono što nema u anketama i analizama, a to je
da demokratski kandidati imaju seksualnu karizmu. Oh, neugodno! Da, da,
dobro ste pročitali. Na Manhattanu šapuću da je George Bush
Bijelu kuću pretvorio u frigidnu sredinu. U Ovalnom uredu, govore, nije
bilo seksa od odlaska Billa Clintona pa Newyorčani tvrde da bi mlađahni
Barack Obama mogao vratiti staru slavu najpoznatijoj washingtonskoj
adresi. Znam, znam, to možete čuti samo u New Yorku!
POGLED S MANHATTANA
