Popularni Dalmatinac Aljoša iz "Večernje škole", zapravo Zlatan Zuhrić
Zuhra, priznaje da ga trenutačno ima posvuda. Čak se pribojava da bi
mogao gledateljima i dosaditi. Osim u "Večernjoj školi" gledamo ga u
"Bumerangu" kao direktora Mršića, te u reklami za internetski
priključak. Uskoro će postati i član postave kviza "Genijalci"...
- Jedino je Jadranka Kosor češće od mene na telki. I nije mi to baš
drago, jer svatko tko se bavi ovim poslom ne voli baš ispadati iz svih
novina ili biti non-stop na ekranu - kaže.
Dodaje kako vjerojatno dolazi vrijeme da se bavi samo sa dva, tri
ozbiljna projekta, a na sve ostale zaboravi.
EKRAN: Ne dolazi li vrijeme da imate i
vlastiti show?
ZUHRIĆ: Pa... Dolazi. Iskreno, teško bi mi samom bilo procijeniti je li
vrijeme za vlastiti show da se za to nije otvorila mogućnost. Recimo da
sam u fazi pregovora o tomu. U svakom slučaju, to bi za mene bio velik
izazov jer bih ga htio napraviti tako da se o njemu priča. Dobro, ne
računam da bih postigao svjetsku slavu, ali svakako bih htio
zainteresirati ljude. Bio bi to humorističan show, svojevrsna
mjenjačnica karaktera jer bih, ne kopajući po prljavom vešu, pokušavao
iz ljudi izvući njihove skrivene osobine. Iz macho tipa - nježnost, iz
ljepotice - ružnoću.
EKRAN: Ako pregovori za show budu
uspješni i ako ćete morati birati između HRT-a i neke druge televizije,
što ćete odabrati?
ZUHRIĆ: Nisam zaljubljen niti u jednu televiziju - odabrat ću bolju
ponudu.
EKRAN: Zna li "profesor" Željko Pervan
za show? Hoćete li se savjetovati s njim?
ZUHRIĆ: Nema što konkretno znati, jer je sve u pregovoru. Bude li što
konkretno - naravno da ću se savjetovati s njim.
EKRAN: Sami kažete da od vas na ekranu
ima više samo Jadranke Kosor. Ipak, bili ste prošlog tjedna u "Baru", i
to baš i nije bilo uspješno. Što vam to treba?
ZUHRA: Problem nastaje u tomu što ne znam kad će se emitirati to što
sam snimio, a ni što će se od snimljenog koristiti. Tako da nekad mimo
moje volje ispadne da sam prečesto na ekranu i da je to loše.
EKRAN: Svojedobno ste na OTV-u imali
svoj show. Zašto taj nije uspio?
ZUHRIĆ: Problemi počinju otuda što u Hrvatskoj imamo tridesetak
televizija a nemamo kadra, nema dovoljno profesionalaca koji bi mogli
zajamčiti solidnu logistiku. Taj show na OTV-u izgledao je jadno i
mutnjikavo, ljudi nas nisu mogli dobro vidjeti pa nas nisu ni gledali.
Sad bih radio drukčije, pokušao bih steći povjerenje sugovornika, jer
ako toga nema ne možeš dobiti goste. Najbolji talk show radila je
Željka Ogresta na Stojedinici - imala je mjeru i građansku pristojnost,
a uspjela je sve izvući iz sugovornika. Ovo što Željka danas radi na
televiziji smatram previše komercijalnim.
EKRAN: S Ogrestom ste na Stojedinici
radili i vi, i to u - tehnici. Naime, malo je poznato da ste po struci
inženjer elektrotehnike i informatike.
ZUHRIĆ: Malo je poznato jer ja to spominjem tek kad me za to pitaju.
Ali ljudi iz struke znaju što sam diplomirao.
EKRAN: Vjerojatno i zato što ljudi
često kompjutoraše doživljavaju kao frikove s pepeljarama na nosu
umjesto cvikera, vječno zabuljene u ekran i nimalo duhovite.
ZUHRIĆ: Moram ispraviti zabludu jer se na tom studiju ne dobiva samo
stručno znanje nego se studirajući dobiva sjajna podloga za mnoge druge
stvari. Tražeći rješenja takozvanih problema, studenti tamo prolaze
Scile i Haribde pa nauče gledati, percipirati svijet oko sebe,
razmišljati... što je onda dobra polaznica za humor. A usput, kao što
je uobičajena karikatura elektrotehničara i informatičara takva kakvu
ste opisali, tako ću vam ja reći da ima jako puno inženjera koji sliče
-Tariku Filipoviću!
EKRAN: U "Zločestoj djeci" sreli ste
se sa Željkom Pervanom, i tamo je prapočetak "Večernje škole". Ali kako
je dečko sa zagrebačkog Črnomerca postao Aljoša iz Muća?
ZUHRIĆ: Našoj lepezi likova nedostajao je Dalmatinac. Tražili smo
mjesto odakle je podrijetlom. Split nisam htio jer bi me fetivi
Splićani razapeli, pa je lik morao biti Vlaj. Htjeli smo da mu mjesto
bude Mućke, ali to nam je bila preprozirna fora, pa smo skratili na
Muć, a pojma nismo imali da mjesto postoji. Danas o Muću znam sve.
EKRAN: Vaš improviziran humor, koji
zvuči prilično jednostavno, zapravo je jedna od najtežih formi?
ZUHRIĆ: Mi se ne hvalimo time, ali u "Večernjoj školi" riječ je o
tridesetminutnoj stand up komediji. Takva forma ne postoji u svijetu i
izuzetno je teška. No, pomaže nam to što smo perceptivni tipovi,
uočavamo mnogo toga što nas okružuje, prošli smo različite situacije i
izuzetno dobro se poznajemo. I naša kemija funkcionira. To je kao pet
elemenata: svaki zasebno daje 60 posto, a kad se skupe 100 posto snage
- maksimum. Doduše, sad smo već svi stari i ofucani, ali ta snaga nema
veze s godinama. Inače, pokušavali smo surađivati i s drugim ljudima, s
glucima, ali nije išlo. Jednostavno, mi smo grupa ljudi koji
razmišljaju na isti način. Usto, nemamo strah od kamera i mikrofona. U
Zagrebu sigurno postoji još neka takva ekipa, ali oni su u drukčijoj
situaciji od nas. Mislim da se danas "Zločesta djeca" ne mogu
proizvesti tako dobro kao nekad, a ni "Večernja škola" za pet godina
neće biti ovo što je danas.
EKRAN: Zašto mislite da se
"Zločesta
djeca" ne mogu napraviti dobro kao nekad? A što je sa "Zlikavcima" koje
radi dio ekipe "Zločeste djece"?
ZUHRIĆ: Piro radi i s jednima i s drugima. Ali, vrijeme je danas
drukčije, pa bez obzira što je ekipa "Zločeste djece" vrlo kreativna i
može puno, emisija nije ista i nema istu težinu. A "Zlikavce" baš ne
gledam, a ono malo što sam vidio nije bilo loše.
EKRAN: Obično su ljudi duhoviti na
sceni, u društvu - mrtva puhala...
ZUHRIĆ: To je u načelu istina. Što sam više smiješan na televiziji, to
sam privatno normalniji. Onda me ljudi pitaju jesam li bolestan ili
ljut. Ne, normalan sam. Ne budalesam i ne pričam viceve kao jukebox.
Dapače, klonim se viceva osim na danima mature ili sličnim proslavama
gdje sam još kako-tako zabavljač.
EKRAN: To će reći da svojeg
trogodišnjega sina Vjeku ne odgajate humorom?
ZUHRIĆ: Mislim da su djeca u stanju proizvoditi mnogo više humora od
odraslih. Tako ponekad ja "skidam" svoga sina. Sad je u fazi
intenzivnog maštanja i povezuje stvari slično onome kako mi to činimo u
"Večernjoj školi". Zna vrlo komično tumačiti događaje koji su mu se
tijekom dana dogodili. To pokušavam sačuvati i poticati kod njega.
Vjeko raste u okruženju koje ga ne sputava. Mislim da je vrlo
socijalizirano i blesasto dijete, a to je najbolji put da postane
perceptivan tip.
EKRAN: Dijete ste dobili u kasnim
tridesetima, a tek tad ste i poslovna iskustva kapitalizirali. Zašto ne
prije?
ZUHRIĆ: Zbog licemjerja televizije kao medija. Dok se "Večernja škola"
emitirala na OTV-u bila je tretirana kao alternativa, kao trash, kao
tamo neki dečki, a samim tim što je krenula na HRT-u dobila je oznaku -
dobro. Meni je to katastrofa, ne zbog HRT-a. Kod nas se stalno stvaraju
neki trendovi prema onome što se događa vani. Nemamo ništa vlastito,
nego netko iskopira nešto izvana i još k tomu to plasira kao svoje. Ako
se kod nas pojavi nešto čega vani nema, nitko ne vjeruje da je to
dobro. Usto, ako nema scenarija (a mi ga u "Večernjoj školi", kao ni u
"Zločestoj djeci" nemamo), a priori se smatra da nije dobro. To je
razlog zašto nam je trebalo 15 godina do uspjeha. A mi smo bili dobri
sve to vrijeme. I "Zločesta djeca" su bila dobra. Bilo je još nekih,
manjih i većih, projekata koji su također bili dobri... Dakle, tek otkad HRT prikazuje
"Večernju školu", ona je postala poznata i priznata na globalnoj razini.
EKRAN: Spomenuli ste rad u Njemačkoj.
Bili ste tamo inženjer-gastarbajter?
ZUHRIĆ: Ne baš. Jednoga sam Nijemca upoznao sa Zagrepčankom i tako smo
preko te ljubavi počeli informatički surađivati. Ja sam mu osmislio
jedan proizvod. Kad više probleme nismo mogli rješavati telefonom,
otišao sam u Njemačku. Tamo se može život precizno isplanirati za
sljedećih desetak godina unaprijed. Ali, kad je bilo gotovo ono zbog
čega sam došao, moj me nemirni duh vratio kući jer mi se to što znam
kako će mi život izgledati činilo grozno dosadno. A doma je počela
"Večernja škola".
EKRAN: I nikad niste požalili zbog
povratka?
ZUHRIĆ: Ne! Mogao sam se vratiti s bijelom mečkom i trubiti na ulasku u
Zagreb, ali to ne bi bilo to jer je moja duhovna strana ostala prazna.
U Njemačkoj sam ispunio roditeljsku želju i dokazao se u struci. I što
se njih tiče dobio sam 100 bodova i perilicu.
EKRAN: Kad su vas angažirali za
reklamu za internetski priključak, znali su da ste stručnjak za
elektrotehniku i informatiku?
ZUHRIĆ: Ne. Za samu reklamu to i nije bilo bitno. Ali, moje mi je
znanje dobrodošlo na prezentacijama kad sam zainteresiranim mogućim
kupcima mogao o računalu nešto i objasniti.
EKRAN: Zabavljač ste, komičar, a
govorite da se glumom - bavite. Ne biste se ljutili kad bi glumci
počeli sastavljati računala?
ZUHRIĆ: Ne bih. Ali imaju se pravo buniti jer ih je jako puno sa
sjajnim karijerama, no medijski totalno neeksponirani. Imaju pravo i na
ljutnju zbog toga što netko nakon dva tjedna realityja postane
popularniji od glumaca koji 30 godina oduševljavaju kazališnu publiku.
Ali, budimo realni, DeNira nitko ne pita ima li glumačku akademiju ili
ne. Ljudi koji su sigurni u sebe i svoje umijeće ne bune se. Rade u
tišini pravu stvar. Nepravde bi trebalo popraviti, samo treba pronaći
dobar način kako.
EKRAN: Eto, sad tijekom razgovora
prišle su vam dvije djevojke i zamolile da se fotografirate s njima. Je
li vam popularnost i poznatost naporna?
ZUHRIĆ: Ove dvije mlade odbojkašice su mi bile vrlo simpatične i
ugodne. No, ima i drukčijih situacija. Ljudi su uglavnom dobronamjerni
jer ja proizvodim humor. No, naporno je usred obiteljskog ručka u
restoranu objašnjavati da nisam Dalmatinac, da sam inženjer po struci,
i da ne pijem ništa kao što nitko iz "Večernje škole" ne pije. Naime,
ljudi misle da se možeš zezati samo ako si popio ili se drogirao. I
znaju se užasno naljutiti ako odbijem piće s njima.
Stefani je krenula krivim putem
- Kad smo snimali za T-com reklame, Stefani je imala 17, 18 godina i ponašala se kao sve cur(ic)e njezinih godina: sve joj je bilo čarobno, čudesno, lijepo... Ali najbitnije stvari došle su poslije baš kao što je i ljudima iz reality showova važno ono što će se dogoditi kad show završi. Nije ni slutila koliku će joj popularnost donijeti Stela. No, od trenutka kad je postala poznata (dobro, zahvaljujući i nekim drugim atributima) bio je njezin izbor kako karijeru voditi dalje. Mislim da je krenula krivim putem jer je otišla u smjeru gdje ljude zanimaju njezine grudi, a ona nema ništa protiv toga i pokazuje ih. Smatram da je to najniža faza karijere. Mogla je razvijati talent za glumu u reklami, ali njoj je očito najbitnija minutaža na TV-u za koju mislim da joj neće jako dugo trajati. Jer kad svi doznaju ima li Stefani peticu ili šesticu, prestat će im biti zanimljiva.
