Griješe svi koji misle kako je pobjeda Baracka Obame u
američkim stranačkim izborima donijela olakšanje
Demokratskoj stranci. Istina je da su brojni Amerikanci prigovarali
kako je postalo neizdrživo dosadno i naporno pratiti prepucavanja
između Hillary Clinton i Obame te da su sve važne životne teme medijski
potisnute zbog otvorene borbe i „podzemnih“
podmetanja dvaju stranačkih stožera. Mediji kao nikad u povijesti
američkih predizbora u korak prate kandidate i gledatelji mogu njihove
aktivnosti i život nadgledati kao da su u Big Brotheru.
Onih nekoliko mjeseci kampanje koja je nekad trajala prije izbora za
predsjednika promijenilo se u dvije godine prije izbornog dana,
najviše zato što to donosi golem reklamni novac
medijskim kućama, a političari su ulovljeni u klopku vjerujući da će
često pojavljivanje na malim ekranima biti korisno. U slučaju Hillary
Clinton najbolje se dokazuje da su upravo mediji
najzaslužniji ili krivi što je dobila manju stranačku
potporu od Obame. Nekad je Hillary kao žena dokazanih intelektualnih
sposobnosti i dugo u politici mnogima bila uzor te je imponirala
njezina samouvjerenost i ambicija da postane prva žena u Ovalnome
uredu.
Kad su svakodnevno u domove potencijalnih glasača počele stizati slike
iz predizborne kampanje, o tome kako se Hillary previše
smije, kako pije pivo pa roni suze pred ženama uz kavu, pa nema
dotjeranu frizuru i na kraju neistinito komentira smrtnu opasnost
tijekom posjeta Bosni sredinom devedesetih, polako se o njoj počela
mijenjati pozitivna percepcija.
Svakako, novinari su naklonjeniji Baracku Obami
i bolje su mogli „prodati“
priču o prvom Afroamerikancu u Bijeloj kući nego o prvoj ženi! Unatoč
toj potpori, griješe oni koji tvrde da je odlaskom Hillary
iz utrke ostao čist put Obami do uspjeha, da demokrati mogu
sa smiješkom čekati izbore u studenome.
Ne samo što ih čeka oštra borba s Johnom Mc
Cainom nego ankete pokazuju i da moraju smisliti najbolji način na koji
će pridobiti Hillaryne pristaše od kojih ih je
dosta toliko ljutito jer nije pobijedila da prijete kako će glasovati
za 72-godišnjeg ratnog veterana. Na Manhattanu koji kuha pod
temperaturama iznad 30 Celzijevih stupnjeva ni rasprave o
predsjedničkim kandidatima nisu ništa manje vruće. Iako se o
Hillary govori kao o prošlom svršenom vremenu,
mnogo je onih koji se i dalje nadaju da bi žena mogla postati prvom
potpredsjednicom Amerike.
New York je sredina koja više od bilo koje druge u Americi
očekuje promjene u Washingtonu i želi srušiti republikansku
dominaciju. Ima najveći postotak visoko obrazovanih koji žele pružiti
priliku Obami i doznati koje su to novine i promjene što ih
donosi. Točno je da poslovni krugovi, pa i Wall street, na politiku
gledaju pragmatično te postavljaju pitanja zašto je Obama
nakon završena prava na Harvardu umjesto milijunskih
primanja koje bi imao kao odvjetnik izabrao slabo plaćen rad u crnačkoj
zajednici u Chicagu?
Jesu li to bile liberalno-ljevičarske ideje, iskrena strast prema
politici, liječenje crnačkih kompleksa djeteta koje je napustio otac
ili perfidno smišljen životni put radi osvajanja najvažnije
američke fotelje, pokazat će vrijeme. Barack Obama osvojio je američke
mlade koji mu vjeruju, ali kao da ne želi čuti da su za
uspješnu, novu političku administraciju potrebne stotine
Obama kojih za sada nema na vidiku!
POGLED S MANHATTANA