Tristotinjak građana u redu dugom 200-tinjak metara stajalo je danas ispred Arene ne bi li se domogli karata.
Čekali i po dva sata
Tražile su se ulaznice za današnju utakmicu s Mađarima, a mnogi su molili prodavače i preptprodavače ulaznice za današnju tekmu i utakmicu u utorak s Francuzima. Dva sata čekanja na hladnoći i pomicanje tek za korak doslovno su izluđivali mnoge pa se napetost i nervoza mogla rezati nožem.
– Eeejjj. U red stani majmune jedan. Čekaj kao i svi ostali. Vidi ga – urlala je masa ako je netko samo prošao pored šaltera, a kamoli zamolio nekoga da mu kupi barem jednu ulaznicu.
– Ma svi su ludi. Nudio sam čovjeku novac dao mu i sto kuna samo da mi kupi kartu jer ovo je stvarno prevelik red – ljutio se Martin Ž. koji se pokušao progurati.
No rijetki su oni koji su imali sreću ugrabiti pedesetak ulaznica koje je danas oko 13 sati u prodaju pustila Međunarodni rukometni savez (IHF). Nešto karata ostalo je i od internet prodaje pa svi oni koji na vrijeme nisu uplatiti ili rezervirali karte danas ostali kratkih rukava.
– Ne mogu vjerovati da smo imali sreće. Stojimo tu već dva sata i napokon smo uspjeli. Kupili smo četiri karte i svaku platili 400 kuna. Želimo ići i na tekmu s Francuzima samo ne znamo hoćemo li uspjeti skupiti novac do utorka – rekli su Borna Šojat i Nevena Arar.
Rukometna groznica zahvatila je mnoge a kako karata više nema, mnogi nude i pravo bogatstvo za ulaznice u finale, jer kako kažu, uopće nema spora da naši dečki neće igrati u zadnjem kolu.
Kako proći zaštitare?
– Ma dao bi sve. Uopće mi ne bi bilo teško iskeširati dvije tisuće kuna za ulaznicu samo da ih ima – rekao je Dario F. iz Samobora.
Franjo Šipušić kaže kako bi za finale prodao dušu vragu kad bi mogao, no ostane li bez karata koje pomahnitalo traži već tjedan dana, sjedit će ispred Arene i dotada sigurno razraditi plan kako se progurati među stotinama gorostasnih zaštitara.
