Kada je prije 42 godine počeo Štefanjsko-novogodišnji spust, sante leda plivale su po rijeci Savi, a prsti su nam od tolikog veslanja bili dvostruko deblji nego inače, tada se nisu koristile rukavice, kazuje Zvonimir Kostevc, koji je veslao na prvoj kajakaškoj utrci od Podsuseda do Savskog željezničkog mosta, sada tradicionalnoj. Za utrku, kojom svake godine završava kajakaška sezona, nema posebnih priprema, kažu organizatori iz Kajakaškog saveza Zagreba, a kajakaši i kanuisti 12 kilometara odveslaju “kao od šale”.
– Ove je godine sudjelovalo stotinjak kajakaša i kanuista iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske, a među njima je i dvanaestak cura. Drago mi je što je interes kod žena za kajak sve veći, a dolazi i puno gospođa koje rekreativno veslaju – rekao je tajnik saveza Tomislav Crnković. Ove je godine titulu najbržeg (32:39,94 minute) osvojio Darko Savić iz Banje Luke, a ovo mu je već drugi put da osvaja nagradu. No natjecanje se nije oduvijek održavalo na Štefanje. Kako priča Kostevc, koji je i osnivač i počasni predsjednik saveza, prva je utrka krenula 2. siječnja, a nazvali su je Novogodišnji spust.
– Krenulo je iz “herca”, kao rekreacija i pokušaj da nakon praznika potrošimo sve što smo pojeli, a nismo mislili da će ovako daleko dogurati – priča. Ipak, otkad 2. siječnja više nije praznik, natjecanje se prebacilo tjedan dana prije. Ova je utrka nakon prerane smrti sportskog novinara i zaljubljenika u kajakaški sport Tibora Šaramoa postala i utrka njemu u spomen. Tako je pobjednik 17. memorijala, kanuist Tomislav Lepan, dobio na poklon sliku od obitelji Šaramo.
