Gotov je, čuva se u tri različite tvornice u okolici Zagreba, a trebat će oko mjesec dana da ga se montira. Bit će to nakon što se uredi okoliš te javna i dekorativna rasvjeta te uredi postament Spomeniku žrtvama holokausta, koji će smjestiti ispred zagrebačke glavne pošte na Branimirovoj te uz starinsku lokomotivu. Dio radova već je trebao početi, neposredno prije “lockdowna” vezanog uz koronavirus u ožujku. No onda je došlo do zabrane okupljanja pa se od toga odustalo. A onda se zatreslo i tlo glavnoga grada pa je i još to dodatno unazadilo cijelu priču.
Na udaru kritika
No izgleda da u gradskoj upravi ipak nisu sasvim zaboravili na projekt vrijedan osam milijuna kuna. Jer sad su u sklopu javnog natječaja vrijednog milijun kuna odabrali izvođača koji će se pobrinuti za novu javnu rasvjetu u obuhvatu spomenika, a postavit će i poseban stup koji će spomenik osvjetljavati pod kutom od 45 stupnjeva. Predviđena je, piše u natječajnoj dokumentaciji, demontaža postojećih rasvjetnih stupova sa svjetiljkama te montaža novih rasvjetnih stupova sa svjetiljkama, podnih svjetiljaka i LED linijskih svjetiljaka. Posao će odraditi tvrtka Elektro–Energetika, koja je osvjetljavala i Zračnu luku Franjo Tuđman, a uredit će se i okolni krajobraz, za što je natječaj raspisan još krajem prošle godine.
Nakon što sagrade i betonski postament, slijedi montaža čeličnog spomenika visokog 11 metara. U postolje od betona bit će utisnuto šest milijuna sitnih Davidovih zvijezda u sjećanje na jedan broj stradalih Židova u holokaustu, a čelični dio zapravo je longitudinalan nepravilan zid koji se sastoji od tristo kofera.
– Koferi su simbol oduzete ljudskosti i metafora otetih života. Prije deportacije, Židovima je rečeno da se spakiraju i sa sobom ponesu samo najnužnije stvari. Progon iz svojih domova žrtvama je nudio barem utjehu da sa sobom mogu ponijeti ono najdragocjenije. Redukcija prtljage svela je čitav dotadašnji život čovjeka na jedan kofer. Po dolasku na kolodvor, naređeno im je da ih ostave, s obećanjem da će im biti poslani, a zarobljenici su im u nadi vjerovali – ističu u gradskoj upravi razlog podizanja spomenika. Tim su riječima i obrazložili svoj prijedlog pred Gradskom skupštinom, koja je lani na jednoj od sjednica glatko prihvatila postavljanje, s 36 glasova za, a tek troje – Rada Borić, Svibor Jančić i Zlatko Nikolić – bilo je protiv gradnje spomenika. Svoju su odluku tada pravdali stavom da Zagrebu ne treba spomenik za šest milijuna Židova stradalih u holokaustu jer takav već postoji u Berlinu, već da hrvatski glavni grad treba odati počast svim žrtvama prije svega ustaškog režima i Nezavisne Države Hrvatske.
– Protiv sam posvete spomenika u kojoj stoji da se podiže u “sjećanje na šest milijuna Židova ubijenih u holokaustu” jer takvom posvetom spomenik ostaje tek “velika gesta”, a da se izrijekom ne komemorira zagrebačke ili hrvatske Židove. Da ne govorimo da se ne komemorira ni Srbe, Rome i ostale protivnike NDH ubijene u logorima, već ih se čini posve nevidljivima – rekla je tada R. Borić.
Odluka Gradske skupštine o podizanju spomenika svim žrtvama holokausta, prema prijedlogu gradonačelnika, našla se na udaru kritika Židovske općine Zagreb (ŽOZ), Svjetskog židovskog kongresa (WJC) i veleposlanika Izraela u Hrvatskoj Ilana Mora. ŽOZ i WJC govorili su da se time želi prikriti istina o stradanjima Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) stvaranjem lažnog dojma da je samo nacistička Njemačka odgovorna za užase holokausta.
Mor je naglasio da je važno da svaka zemlja u kojoj su Židovi ubijeni, uključujući Hrvatsku, pogleda vlastitu povijest i suoči se s njom bez pokušaja da je uljepša. Gradonačelnik je nakon toga promijenio pristup i rekao da još nije odlučeno što će pisati na spomeniku, a da se sad ipak razmišlja o tome da se potpisom apostrofiraju zločini za vrijeme Endehazije, načuo je i jedan od autora – kipar Dalibor Stošić. Rad njega i arhitekta Krešimira Rogine odabran je 2017. na urbanističko–arhitektonskom natječaju među 38 pristiglih, a na čelu povjerenstva koje ga je odabralo bio je Branko Lustig.
Odabrali i poseban čelik
– Nitko nije doveo u pitanje spomenik u likovnom smislu. Dapače, svi su ga prigrlili kao dobro, odmjereno rješenje. A to mi je kao umjetniku najvažnije – kaže Dalibor Stošić, dodajući da ne treba skrivati da su se zločini događali i u Zagrebu te da su se deportirali i zagrebački Židovi. On je, pak, pazio da svaki detalj spomenika na neki način asocira na temu, pa je tako i materijal za izradu kofera odabrao s razlogom. Kipar se odlučio za tzv. cor-ten, poseban čelik koji pravilno hrđa u tisuću nijansi i “stari” tijekom vremena. Koferi ujedno asociraju, kako ističe kipar, na Zid plača u Jeruzalemu. Postament, pak, omogućuje sjedenje duž svog ruba što cijeli sklop, dodaje, čini integralnim dijelom lokacije. Ako radovi počnu najesen, kaže kipar, imat će vremena da se spomenik otkrije do 27. siječnja, na Dan sjećanja na holokaust. Kad bi radovi trebali početi, pitali smo i Grad, no odgovor do zaključenja broja nismo dobili.
prvo postavite spomenik komunističkim žrtvama kojih je u hrvatskoj ipak bilo najviše a dotle može židovski čekat na red