Na štandu uz tramvajsku stanicu na Trešnjevačkom trgu umjesto stripova i knjiga stoje zapaljene svijeće. Pale ih prijatelji i poznavatelji preminuloga Siniše Žganjera, legendarnog prodavača koji je na Trešnjevku dolazio punih 25 godina te zarađivao za kruh nudeći stare knjige i stripove.
– Družili smo se posljednjih 25 godina, a iako nije imao visoku školu, bio je upućen u svašta, tako da smo mi intelektualci s kojima je često igrao šah nerijetko bili i postiđeni koliko je znao o nekim književnicima ili nobelovcima – govori njegov prijatelj dr. Božidar Fučkar, voditelj dopinške kontrole pri Hrvatskom olimpijskom odboru.
Znao odgovore u kvizovima
Žganjer, dodaje, nije nikada prodao knjigu koju prije nije pročitao pa ih je tako “progutao” na tisuće. A i stripova. Iako je bio siromašan, ističe Fučkar, nije dobivao socijalnu pomoć, već je živio od zarade na Trešnjevačkom trgu.
– Nije bio od onih koji žicaju, već bi mu ljudi kupili nešto i ostavili na stolu. Kako nije htio uzeti novac, mi njegovi prijatelji često smo kupovali od njega stripove i knjige koje nismo ni željeli pa bismo mu ih nakon nekoliko tjedana poklonili da ih opet proda, čim bi zaboravio – prisjeća se Fučkar jedva susprežući suze.
Kako je on liječnik, a Žganjer je živio boemski, često mu je donosio lijekove, mjerio tlak i savjetovao ga o očuvanju zdravlja. Družili su se najčešće u obližnjem kafiću IKS čiji ga vlasnik Marko Savić također pamti samo po dobru.
– Bio je tu gotovo svaki dan, a često je znao ostati i kartati s nama belu. Pamtim ga kao vrlo pametnog čovjeka jer je gledajući kvizove naglas komentirao i davao točne odgovore – kaže Savić. Dodaje i da Žganjer još nije pokopan iako je umro prije više od tri tjedna.
Ostavštinu će darovati
– Nema osobnu iskaznicu pa ga ne žele pokopati iako ima grobno mjesto na Mirogoju koje je dobio u zamjenu za garsonijeru u Dubravi. Voljeli bismo da se problem riješi i da ga pokopaju na dostojanstven način – ističe Savić, koji u skladištu čuva stripove i knjige koje je odande pokojni Siniša Žganjer svakoga dana, osim po jakoj kiši, izvlačio do obližnjeg štanda.
– Nema ih tko preuzeti pa ćemo ih jednoga dana podijeliti njegovim kolegama koji prodaju knjige i stripove, neka zarade koju kunu. To bi i Žganjer volio – zaključio je Savić.
Dr. Fučkar je pak doznao da je socijalna služba preuzela organizaciju i financiranje pokopa pa će prijatelji legendarnog Žganjera uskoro moći i na njegovu grobu zapaliti svijeću.
Dobri ljudi visokih skola tuguju za prijateljem bez skola.Plemenito za razliku od drzave,kojoj je bilo potrebno skoro mjesec dana da se sloze za trosak od par tisuca kuna za njegov pogreb.Kroz svoj zivot nije koristio socijalnu pomoc,a i garsonjeru je zamijenio za stan.Sve dosadasnje vlasti su se jednako dokazale sa svojom ljudskosti i sazaljenjem