Prošlo je tijekom ovih 16 godina kroz hrvatsku politiku nekoliko ljudi
koji su mislili da novcem mogu kupiti visoko mjesto na nekoj izbornoj
listi, s kojeg bi bez teškoća zasjeli u zastupnički stolac.
Nema dvojbe, bila je to nemoralna i sebična logika. No, s pozicije
ljudi koji su bili spremni zavući ruku u džep da bi svoje materijalno
bogatstvo oplemenili političkim i društvenim statusom, čak je i
razumljiva. Ne kaže narod bez razloga da "para vrti gdje burgija neće".
Ljudi o kojima je riječ, međutim, unatoč novcu koji su bili spremni
investirati u političku karijeru, nisu uspjeli ući u Sabor, a
otkrivanje detalja o tom "javno-privatnom partnerstvu" bacilo je mrlju
i na njih i na političare koji su sudjelovali u takvom paktiranju. No,
dosad se nije dogodilo da netko svoj stranački angažman poveže s
premijerskom pozicijom. Onda se pojavio Ljubo Jurčić.
Iako se on sam nigdje nije službeno promovirao za vodeću dužnost u
budućoj vladi, Jurčić je medijski vješto lansiran kao spasonosna
SDP-ova protuteža, ne samo drugim strankama i njihovim jakim
ličnostima, nego i, kako se voli reći, SDP-ovim starim i potrošenim
licima.
Godinama se uzimalo zdravo za gotovo da će poslije Ivice Račana u SDP-u
uslijediti frakcijske borbe razlitičih skupina željnih da zasjednu na
čelo stranke. No, tko je mogao zamisliti da će se SDP naći u ovako
tragikomičnoj situaciji kao što je danas? Tko je mogao zamisliti da će
im se usred terena pojaviti čovjek koji će gotovo četiri godine sjediti
u SDP-ovim saborskim klupama i koji će potkraj saborskog mandata
kotirati kao jedini kvalitetan kandidat za premijera kojeg SDP može
iznjedriti, a da pritom uopće neće biti član SDP-a?
Tko je mogao i slutiti da će se konopci u SDP-u zategnuti do pucanja, i
to dok se Račan u bolesničkoj postelji bori za život, zbog čovjeka koji
je ispunio pristupnicu kad je postalo jasno da ne bi bilo dobro
dočekati postračanovski rasplet bez SDP-ove iskaznice? Tko je mogao
slutiti da će uglađeni Jurčić pokazati takvu spretnost u zadobivanju
potpore za virtualnu premijersku kandidaturu među uglednim esdepeovcima
i da će se najjači stranački ogranci lomiti oko toga?
SDP se našao u apsurdnoj situaciji. Već danima se iscrpljuju do
iznemoglosti zbog stvari koju bi u ovom trenutku mogli i
trebali zanemariti. Iako se stvara dojam da je za SDP presudno
hoće li promovirati Jurčića kao svog kandidata za budućeg premijera, to
je u ovom trenutku nevažno.
Na parlamentarnim izborima potkraj godine neće se birati ni premijer ni
ministri, nego saborski zastupnici. Da bi SDP uopće došao u priliku
nuditi Hrvatskoj premijera, mora najprije pobijediti na izborima.
Ozbiljna i stabilna stranka, uostalom, koja se nađe u ovako nezavidnoj
situaciji u kakvoj se našao SDP, stigne do izbora promovirati
premijerskog kandidata, bio to Jurčić ili netko drugi.
Raspirivanjem međusobnih netrpeljivosti zbog pozicije Ljube Jurčića,
međutim, SDP je otkrio svoju unutarnju nestabilnost, nepovjerenje
članova vodstva jednih prema drugima i sklonost spletkama. Umjesto da
se u izbornoj godini bave izborima, te ujednačeno, uporno i dosljedno
nude SDP kao alternativu HDZ-u, umjesto da u dramatičnoj završnici
Račanove mukotrpne borbe s karcinomom ostanu zajedno više nego ikad,
oni se nepotrebno glođu oko kosti koja im je bačena u dvorište.
Jer, SDP-u se neće dogoditi baš ništa ako već sad ne odredi
premijerskog kandidata. Jedini kojemu je važno da odmah zna svoju
poziciju je Jurčić. Samo njemu može štetiti odgađanje odluke o
kandidatu za premijera, jer samo njegove dionice mogu s vremenom pasti.
LIJEPA NAŠA POLITIKA
Zamka virtualne kandidature
