Katolička crkva doživjela je svoj najteži poraz od proglašenja samostalnosti Hrvatske. Njezina neuspješna borba da promijeni neke dijelove Zakona o suzbijanju diskriminacije pretvorila se u javno poniženje.
Nakon ovog debakla, Crkva više nikad neće imati utjecaj na hrvatsko društvo kakav je imala do “Kosoričina” zakona. Udarac je to veći jer je došao od premijera Ive Sanadera koji uvijek rado ističe da vodi demokršćansku (konzervativnu) stranku.
Crkva je, valja naglasiti, nekritički podržavala HDZ tijekom cijelog prvog Sanaderova mandata, a posebno je bila aktivna tijekom prošlih parlamentarnih izbora, kad je otvoreno agitirala, kako je tada mislila, za svoju stranku.
Najutjecajniji hrvatski biskupi su, poput HDZ-ovih stranačkih aktivista, koristili svaku priliku da upozore birače na dolazeću “SDP-ovu crvenu aždaju”. Sjetimo se samo vrlo žestokih propovijedi vojnog biskupa Jurja Jezerinca te zajedničkih slikanja premijera Ive Sanadera i kardinala Josipa Bozanića neposredno uoči izbora.
Formalni povod je bio potpisivanje nekih važnih ugovora, a u biti je bila riječ o demonstraciji zajedništva HDZ-a i Crkve. I to je, mora se priznati, utjecalo na birače katolike koji su uglavnom podržali Ivu Sanadera. Nije pretjerano kazati da je podrška Crkve bila jezičac na vagi koji je HDZ-u donio pobjedu.
Crkva zna što je napravila za HDZ pa je zato njezino razočaranje golemo. Pokazali su se i naivnim jer nisu mogli ni zamisliti da bi im vodeća hrvatska stranka mogla uzvratiti ovako.
Crkva nije protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije, nego je protiv nekih odredaba koje smatraju preliberalnima i koje, na kraju krajeva, nema velika većina europskih zemalja. Netočna je tvrdnja Andrije Hebranga da je HDZ između Europe i Crkve morao izabrati Europu. Da je htio, HDZ je mogao zadovoljiti i Europu i Crkvu.
Biskupima najviše smeta što će, prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije, homoseksualci moći tražiti posvajanje djece te što se u Zakon uvode pojmovi rodnog i spolnog identiteta. Treba reći da europske konzervativne stranke u pravilu podržavaju ovakva stajališta Katoličke crkve, pa je nejasno zašto je HDZ odstupio od njih.
Je li možda HDZ izigrao birače? Na jednoj strani se predstavlja demokršćanskom i konzervativnom strankom, pogotovu kada treba dobiti glasove, a onda, kad dobije glasove demokršćana i konzervativaca, donosi zakone koji su suprotni njihovu svjetonazoru. Bilo bi pošteno da je HDZ o tome progovorio prije izbora, jer bi samo tako imao legitimitet za svoju postizbornu politiku. Ovako, Crkva te demokršćanski i konzervativni biraču mogu reći da su prevareni.
