Aktualni britanski, zasad totalno neuspješan premijer Boris Johnson još je 2014. godine objavio knjigu o, po mišljenju mnogih, najuspješnijem britanskom premijeru Winstonu Churchillu. Slikovitom Johnsonu pisanje očito ide puno bolje od vođenja britanske vlade. Jer knjiga o legendarnom britanskom ratnom premijeru, koja ima i prilično predvidiv podnaslov, “Kako je jedan čovjek stvarao povijest”, pregledna je i zanimljiva biografija karizmatičnog političara i energičnog čovjeka, čije se djelo posljednjih godina itekako snažno i dokumentirano osporava.
Knjigu je objavio Profil pod uredništvom Maroja Mihovilovića, a s engleskog ju je prevela Katja Mihovilović. Riječ je o dobrodošlom izdavačkom potezu jer je Johnson svojim izoštrenim novinarskim nervom znao pogoditi u neuralgične točke Churchillova vehementnog karaktera. U prvom redu, to nije uobičajena patetična adoracija jednoga konzervativnog premijera koji je u životu nekoliko puta bio i na liberalnoj strani. Johnson otvoreno iznosi niz utemeljenih kritika na račun omiljenog Churchilla koji je, usput rečeno, na početku Drugoga svjetskog rata autoritativno naredio uništenje velikog dijela francuske ratne flote kako ne bi pala u Hitlerove ruke nakon što su njemačke trupe ekspresno pokorile Francusku. U tom napadu, koji dandanas zvuči nevjerojatno, stradalo je i više od 1500 francuskih vojnika!? No, nije to bio jedini Churchillov ratni manevar koji se s današnje točke gledišta može itekako propitivati. Tu je i slavna bitka na Galipolju koju Britancima, i Churchillu osobno, ne mogu zaboraviti ni Novozelanđani ni Australci. Za taj je nepotreban pokolj Churchill platio visoku cijenu, ali se poput feniksa vratio na političko i bojno polje u Drugome svjetskom ratu.
Ismijavao je Churchill i indijsku borbu za nezavisnost, pa i samog Gandhija, a mirotvorcima sigurno nije drago da je bitno utjecao i na izum tenkova, kao i da se zalagao za korištenje bojnih otrova u ratnim operacijama. Ali, Johnson svome stranačkom kolegi nije zaboravio da se u početku karijere itekako konkretno borio za radnička prava, užasnut bijedom koja je vladala u Britaniji na početku 20. stoljeća iako je mogao zatvoriti svoje aristokratske oči pred ljudskom nevoljom. Johnsom svome nedostižnom prethodniku nije zaboravio ni odlučno držanje u trenutku kad je Hitler masakrirao cijelu Europu, a Amerika je prema tom ratnom sukobu bila krajnje suzdržana. Nije se “štela mešati”, pa je Churchill osobno morao putovati k predsjedniku Rooseveltu u SAD kako bi ga animirao da pomogne europskim prijateljima. I od te animacije ne bi bilo velike koristi da Japanci nisu krvnički napali Pearl Harbor. Ipak, tada već dežmekasti Churchill koji je, prema medicinskim mjerilima, bio kronični alkoholičar, stameno se suprotstavio njemačkom vođi i na kraju – pobijedio. Čitateljima koji su manje upoznati s Churchillovim obiteljskim korijenima, Johnson je otkrio da mu je majka bila Amerikanka koja se udavala tri puta. Churchill je pak bio vjeran samo jednoj ženi. Mutila je njegova obitelj i s pripadnicima nedodirljivoga britanskog kraljevskog dvora, ali se lucidni političar znao izvući i iz tih virova koji su ga mogli stajati glave.
U biti, Churchill je bio avanturist, pa je tako postao i avijatičar, pri čemu je zamalo poginuo. Ratovao je u britanskim postrojbama, u Burskom ratu, o čemu je pisao i ratne reportaže zarađujući enormne svote. Iza njega je ostao golem pisani opus. Johnson tvrdi da je napisao više kartica od Shakespearea i Dickensa zajedno. Johnson je uvjeren da je Churchill zavrijedio Nobelovu nagradu za književnost, što su mnogi osporavali. No, bio je Churchill i pasionirani slikar (to mu je jedna od rijetkih sličnosti s Hitlerom). Nakon smrti jedna mu je slika prodana za milijun dolara!? A i naživio se. Umro je s 90 godina, što je nevjerojatno zna li se kolike je količine alkohola svakodnevno ispijao. A ni cigare nije ispuštao iz ruku. U vrijeme Churchillove smrti bilo je jasno da je njegovo vrijeme već otišlo u, kako se to kaže, ropotarnicu prošlosti. Ali, iza njega nisu ostale samo ratne uspomene nego i cijela biblioteka knjiga i oko pet stotina slika. Ostalo je i sjećanje na čovjeka koji nije skrivao svoje mane, a nije bio ni nametljiv u isticanju svojih prednosti.
