Četiri gola Talijanima. Finale kakvo je samo poželjeti mogao. Ljevoruka napast dobila je najljepši rođendanski dar. U petak se pali i 27. svjećica na torti, sa svjetskim zlatom oko vrata. Konstantin Harkov, hrvatsko vaterpolsko otkriće. Rođeni Moskovljanin pod kapicom s kvadratićima crveno-bijelima. Slika za pamćenje.
Rotterdam, veljača 2021. Hrvatska sa svjetskom broncom iz Gwangjua dvije godine ranije s četvrtim mjestom s Europskog prvenstva u Budimpešti. Upravo prije nego li će na scenu stupiti koronavirus. Bez karte za Olimpijske igre u džepu, bez predodžbe o tome kuda će sve krenuti jednom kad "lockdown-kaos" za sobom zatvori vrata.
Za olimpijske pobjednike iz Londona i srebrne iz Rija, ne nastupiti u Tokiju bilo bi... Nećemo ispisivati tu riječ. Olimpijske kvalifikacije u Rotterdamu proći – moramo. A tamo smo nakon naporne skupine i nešto lakšeg četvrtfinala s Gruzijom stigli među četiri najbolje momčadi. Hrvatska, Crna Gora, Grčka i Rusija. Tri mjesta za Olimpijske igre, četiri polufinalista.
Izgubila je Hrvatska od Crne Gore, izgubila je i Rusija od Grčke. A to znači da će Hrvatska i Rusija u međusobnom okršaju odlučiti o tome tko ide, a tko ne ide u Tokio...
Epilog, naravno, znate. Konstantin Harkov izluđivao je Hrvate u utakmici za koju se ispostavilo da će mu biti zadnja pod ruskim nacionalnim obilježjima. Doduše, bila je to i zadnja utakmica ruske vaterpolo reprezentacije uopće, do današnjeg dana. Ne zbog Harkova, već zbog ruske priče u Ukrajini...
"Gotovo je, odlazim u Hrvatsku. Želim ondje osvajati medalje, želim novu priliku za sebe u vaterpolu. Da smo dobili Hrvatsku i otišli na OI? Ne znam bih li ostao u Rusiji, ne želim o tome tako razmišljati", rekao je Harkov ruskim medijima još u Rotterdamu, u vrijeme dok se pripremala papirologija za prijam u Hrvatsku.
Konstantin Harkov od 2018. već je doduše bio u Hrvatskoj, ali na klupskoj razini, igrajući tada za zagrebačku Mladost. Već se tada vidjelo o kakvom se potencijalu na desnoj strani radi, već je tada njegov šut bio razoran, a rješenja suparničkih obrambenih postava za njega sve tanja. Od ljeta 2021. jednu je sezonu proveo u splitskom Jadranu, uzeo hrvatski Kup, a onda je počela i hrvatska reprezentativna priča.
Nije tajna, a znao je to i sam Kosta, kako ga svi zovu, godinu dana trebalo je pauzirati od bilo kakvih nacionalnih aktivnosti prije no što se dobije mogućnost igranja za drugu reprezentaciju. Isto su, uostalom prolazili i Xavi Garcia, još jedan sjajni naturalizirani ljevak koji je iz španjolske prešao u hrvatsku kapicu, kao i Josip Vrlić koji se nakon igranja za Brazil vratio u domovinu. Period od Rotterdama 2021. do Svjetskog prvenstva u Budimpešti 2022. Harkov je maksimalno iskoristio.
Toliko dobro da je, u jeku spomenutog SP-a u mađarskoj prijestolnici stigla ponuda – Talijana. Po tadašnjeg igrača splitskog Jadrana stigla je Brescia, a naš novinar Anton Filić upitao ga je:
Kažete da ne moramo strahovati da ćete se dati vrbovati za talijansku reprezentaciju?
– O tome nismo uopće razgovarali niti bih ja o tome uopće razgovarao. Meni je Hrvatska definitivno trajno opredjeljenje, tu sam stasao kao igrač i tu su želim boriti za medalje, pa i za onu olimpijsku, što je san svakog sportaša.
Tom nas je izjavom nekako kupio, osvojio za sva vremena. Prošlog se ljeta odlučio vratiti u Jadran, u Split u kojem svakodnevno uživa. Europsko srebro i svjetsko zlato razlog su zbog kojeg je i došao u naš vaterpolo. A predstava u finalu samo pokazuje koliko nam je bio potreban. Kosta, hvala ti...
Mislim da je Harkov primjer kako treba raditi. I Eduardo je, do ozljede, bio vrhunsko rješenje za nogometnu reprezentaciju. Rukomet je, dok smo još bili jaki i posloženi također trebao uzeti nekog stranca, a možda i dvojicu stranaca. Osobno nee bih imao ništa protiv da u nogometnoj reprezentaciji imamo jednog vrhunskog golgetera koji lakoćom zabija golove. Svaka hrvatska reprezentacija može uzeti jednog stranca, nekoga tko će se boriti za hrvatski grb, nekoga tko istinski može slijediti vrijednosti koje imamo u nogometnoj reprezentaciji.