Nakon rastave žene i muškarca, na sudu se vodi rasprava da li je bolje da dijete ostane kod majke ili kod oca, odnosno koliko treba biti kod majke, a koliko kod oca. Pri tome se gleda "interes djeteta", jer su djetetu potrebni i majka i otac. Od tog principa se očigledno odustaje, ukoliko dijete mogu posvojiti dva muškarca ili dvije žene. U tom slučaju dijete nema ili majku ili oca. Drugim riječima, djeci heterogenimh parova (, a heterogeni parovi su u velikoj većini,) se u budućnosti loše piše, jer dosadašnji princip potrebe i za majkom i za ocem nestaje, pa će djeca rastavljenih roditelja biti dodijeljena po principu "interesa roditelja", a ne "interesa djeteta".

Protivnik sam svake vrste diskriminacije, ali u ovakvim slučajevima nitko ne vodi brigu o pravima djeteta, koja bi ipak trebala biti na prvom mjestu. U osnovnoj školi (meni blizak slučaj imenom i prezimenom) djevojčicu su neke kolege iz razreda zlostavljali i psihički i fizički (doslovno je tukli) samo zato jer nosi naočale. Tih nekoliko vršnjaka iz razreda nisu je nikada zvali po imenu nego samo ''Očelinka''. Mala je dolazila uplakana doma gotovo svakodnevno. Ne zamjeram djeci, jer oni jednostavno još ne razumiju kakvu bol nanose vršnjacima. Pita li se itko što će vršnjaci raditi djeci istospolnih roditelja kada shvate da imaju dvojicu tate umjesto mame i tate? Zlostavljat će ih, to je više nego sigurno.

Kad se prava odraslih osoba stavljaju ispred prava djece, pitam se dal će ta ista djeca imati pravo da tuže institucije jer su im našli neadekvatnog mamu i tatu.