Najveća neostvarena želja 26-godišnje Ivane Babić iz Marije Bistrice
bila je da postane slastičarka. Ipak, nije se uspjela upisati u
Ugostiteljsku školu. Nije imala dobre ocjene, priznaje. Sada dane
provodi kao kućanica, odgaja dvije kćeri, no i dalje mašta da barem
jedan dan provede u pravoj slastičarskoj radionici.
Izrada kolača fascinantan je proces. Na početku nemaš gotovo
ništa, samo nekoliko jaja, malo brašna i šećera, a na kraju pred tobom
leži prekrasna stvar objašnjava Ivana razloge svoje opčinjenosti
slastičarstvom.
Kolači samo za mirne
Želju joj je, uz Večernjak, ispunila tvrtka Adria zdrava hrana,
najpoznatija po svojoj slastičarnici Ivica i Marica, u zagrebačkoj
Tkalčićevoj ulici. Otvorili su vrata svoga proizvodnog pogona i uputili
Ivanu u tajne slastičarstva. Ipak, s malom ogradom: zbog strogih
higijenskih propisa, Ivana nije smjela doći u doticaj s kolačima za
prodaju pa su pripremili "Ivanin kutak". Odijevanje u slastičarsku
odoru bio je Ivanin prvi korak prema profesionalizmu. Snalaženje u
velikoj kuhinji, među radnicama, bio je drugi.
Sve su mršave kazala je.
Nije čudno, izrada kolača težak je fizički posao, objasnila joj je
voditeljica proizvodnje Marija Šimić, koja kolače peče više od 20
godina. No, ipak ga većinom rade žene.
One se više pronađu u tom poslu, za izradu kolača potreban je
osjećaj. Slastičarstvo se uvelike razlikuje od kuhanja kaže
Marija Šimić.
Ivana je na to samo klimnula glavom. Opisuje kako je to kad iskušava
nov recept.
Iščekujem i strepim dok ne vidim kakav će ispasti. Ne mogu biti
objektivna, treba mi potvrda supruga ili djece da je kolač ukusan
kaže.
Kolači su osjetljiv proizvod, reagiraju na psihičko stanje kuhara. Ako
ste nervozni ili razdražljivi, bolje da se i ne primate posla,
upozorila je M. Šimić.
Znam to, kako da ne. Jednom mi nikako nije uspijevalo razvaljati
tijesto. Što sam bila nervoznija, bilo je teže postići pravi oblik. A
onda sam puknula, tijesto je u jednom trenutku odletjelo sa stola,
zajedno s posuđem smije se Ivana.
Tatina "bušišaka"
Prvi zadatak u pripremi voćnog parfea bio je oguliti kivi. Za
svaki slučaj, dali su joj tup nož. Dok je hrabro gulila voće, "kao
krumpir", prisjetila se zgode, odnosno nezgode iz djetinjstva. Jednom
je odlučila napraviti puslice, no smjesa se razlila i tako zapekla.
Njezinje otac, kako ne bi razočarao 11-godišnju kćer, predložio da
kolač izrežu na kocke i pojedu. No, bio je toliko tvrd da se nož
poskliznuo i zabio u tatinu ruku. Morao je na Hitnu na šivanje
posjekotine.
Tata se nije ljutio. Od tada taj kolač zove "bušišaka" kaže.
Ivana ima više od tisuću recepata. Nema omiljeni kolač, uvijek joj je
najdraži onaj koji je napravila posljednji. Trenutačno je to "Paunovo
pero". Recept ne zna napamet.
Ni naše radnice ne moraju pamtiti recepte. Imamo kartice s
količinama. Ne želimo ih zamarati tehničkim detaljima, važnija je
izvedba kaže M. Šimić.
Radnice u Adria zdravoj hrani imaju dobrog gazdu i vrlo slatku
povlasticu: za svaki blagdan mogu kući odnijeti kolače. Doma nose i
kolače koji tijekom dana ne budu prodani u slastičarnici Ivica i Marica
jer stroga pravila kuće određuju da samo toliko kolač može stajati u
dućanu. Ipak, uz sve obilje slastica, M. Šimić ovog se Uskrsa
zaželjela čupavaca. Iako svaki dan radi kolače, zasukala je
rukave i ispekla "domaću" turu. Pretjerivanje? Ivana je razumije.
Kad radiš nešto što voliš, nikad ti ne može dosaditi rekla je
postavljajući posljednji ukras, crvenu malinu, na parfe tortu.
KOLAČI Ivana Babić iz Marije Bistrice svoju je kuhinju poželjela zam ijeniti pravom slastičarnicom
