Svijet prebrodio krizu i počinje novi ciklus rasta, Hrvatskoj posljednje šanse za osiguranje stabilnosti javnih financija

Prognozirati što će se ove godine događati u svjetskoj i domaćoj ekonomiji nezahvalno je jer još uvijek puno brzih i neočekivanih obrata u trenutku promijeni opću sliku, ali ono što je relativno sigurno najaviti jest da je svijet krizu ostavio za sobom te da u 2016. počinje novi ciklus rasta!

Sedam debelih godina počelo je u godini koja završava, što je bilo vidljivo po podacima o nezaposlenosti s najvećih tržišta poput SAD-a i Njemačke. Obje ekonomije razinu nezaposlenosti spustile su na manje od pet posto iako se prirodnom stopom nezaposlenosti drži granica od šest posto, a dionička tržišta rasla su iznad očekivanja. Potvrda da je rast stabilan i da ulazimo u bolja vremena i odluka je Federal Reserves, središnje američke banke, da prestane s politikom plasiranja novca na tržište i da podizanjem referentne kamatne stope poskupi novac.

Za razliku od uobičajenog pristupa, u 2016. FED će kamate dizati postupno kako bi se zadržao rastući trend i u zemljama partnerima SAD-a, prvenstveno zbog cijene sirovina i nafte koje se nisu oporavile. S druge strane Atlantika, Njemačka još živi u kontekstu niskih kamata zbog desetak zemalja Europske unije koje nisu riješile problem javnog duga. Da je pitati samo Njemačku, i guverner Europske središnje banke podigao bi kamate preko noći, na što poziva i savjetnik administracije Angele Merkel, makroekonomist Hans Werner Sinn.

A zašto je potez monetarnih vlasti toliko bitan? Dužnička kriza u Europi te slab rast SAD-a centralne banke pokušale su riješiti zadržavanjem niskih referentnih stopa kako bi osigurale jeftin novac za investicije i otvaranje radnih mjesta i kako bi se državne riznice mogle zaduživati uz cijenu koja neće uništiti mogućnost otplate dugova u budućnosti. Patili su štediše i kupci dugova jer su zarađivali osjetno manje nego u prošlosti, ali sada, barem na američkom tržištu, ponovno dolaze na svoje. Očekuje se da će do kraja 2016. FED dignuti referentnu kamatu stopu na ukupno 1,5 posto, a Europa će još pričekati na sličan potez. Drugim riječima, krediti Amerikanaca poskupjet će najmanje 1,5 posto tijekom godine, ali će se i prinosi na štednju te obveznice tvrtki podići. Zaduživanje na američkom tržištu postat će skuplje pa se za države poput Hrvatske, koja ionako plaća dug skuplje nego što si može priuštiti, SAD zatvara, i to dugoročno.

Hrvatskoj svjetski oporavak u mnogočemu i odmaže. U ovom trenutku ministar financija mora platiti najmanje 3,5 posto veću kamatu od Njemačke, a s novim potezom FED-a može zaboraviti prekooceanske letove. Dizanje kamata odrazit će se i na proračun 2016. jer će rashodi za kamate narasti najmanje milijardu kuna. To je novac dovoljan da se isplate božićnice, putni prijevoz i regres za zaposlenike državnog aparata. Javni dug gotovo je dosegnuo 300 milijardi kuna, a iduće godine nužno je refinancirati 58 milijardi kuna, pri čemu se 27 milijardi kuna odnosi na otplatu obveznica, zatvaranje novog deficita te dugoročne kredite i kamate. Sve će to biti potrebno prodati domaćem tržištu, odnosno mirovinskim fondovima i bankama te vjerovnicima na europskom tlu, što komplicira situaciju.

Zato je sigurno reći da je 2016. godina posljednje šanse za osiguranje stabilnosti javnih financija. Ako ne bude osjetnog smanjenja troškova države i posljedično zaduživanja, Hrvatska će do kraja 2017. godine biti u relativno neizglednoj situaciji, odnosno u predbankrotnom stanju. Zato će sudbina državne riznice ovisiti o stabilnosti vlade koja će voditi zemlju i ozbiljnosti politike u provođenju rezanja rashoda. Pogrešno je vjerovati da se samo iz rasta BDP-a može pokriti minuse države jer matematika pokazuje da rast gospodarstva od 1,6 posto donosi oko 5 milijardi kuna, a rashodi za kamate u 2016. iznosit će najmanje 11 milijardi kuna. U idealnom scenariju, dakle, Hrvatska ponovno ima minus od šest milijardi kuna za koje se ili mora zadužiti ili ih mora prestati trošiti. Slaba vlada mogla bi značiti odgađanje neizbježnih odluka što dovodi Hrvatsku u situaciju velikog rizika od grčkog scenarija. Grčka je u trenutku kada je prestala plaćati svoje obveze bila prisiljena na drastično rezanje plaća zaposlenih u državnom aparatu, ukidanje zdravstvenog osiguranja za nezaposlene kojih je u Grčkoj više od dva milijuna, a uvedena je i kapitalna kontrola građanima koja je onemogućila slobodno raspolaganje privatnim novcem.

Država usporava oporavak

Takav rasplet događaja nije vjerojatan u Hrvatskoj u srednjem roku, ali ako se propusti napraviti oštar zaokret, u godini koja dolazi ući ćemo u začarani krug koji vodi isključivo prema tom nesretnom scenariju. Ponašanje državnog aparata presudno je jer država u najširem smislu, koji obuhvaća lokalnu samoupravu, državna poduzeća te centralni proračun sa svim dodatnim zavodima, agencijama i institucijama, troši više od 57 posto BDP-a, što je oko 180 milijardi kuna. U njoj je zaposleno više od 350.000 ljudi, što je oko četvrtine ukupno zaposlenih u Hrvatskoj. Privatni sektor, za razliku od države, počeo se oporavljati, ali isključivo na temelju rasta na tržištima Europe, koja je glavni izvozni partner Hrvatske. Koliko država usporava oporavak svojih građana, pokazuje i činjenica da je kreditni rast banaka vezan isključivo za državni sektor, dok se građani i tvrtke razdužuju. Ni intervencija Hrvatske narodne banke neće biti usmjerena na poticanje gospodarstva, već, kako su znalci uvjereni, najava repo aukcije koju je neslužbeno potvrdio guverner Boris Vujčić služi isključivo da bi država imala jeftinije zaduženje.

Nezasitnost javnog sektora i spremnost na plaćanje visokih kamata kako bi se kupio još koji mjesec plaća i vlasti izgurala je privatne tvrtke iz banaka, a novac im učinila još skupljim pa domaće tvrtke plaćaju i trostruko veće kamate nego njihovi europski kolege. Skupi novac čini domaći proizvod manje konkurentnim od onoga iz Europe, Kine, Amerike ili Brazila, ali žilav hrvatski proizvod unatoč tome pronalazi svojeg kupca. Analitičari su za 2016. prognozirali rast od 1,8 posto. Ta stopa rasta nije dovoljna da bi se jače osjetila u smislu rasta zapošljavanja ili značajnog rasta investicija. Ipak je dobar početak jer naviješta bolja vremena. Valja reći da je tijekom krize Hrvatska izgubila oko 15 posto kupovne moći pa oporavak najavljen u 2016. te onaj ostvaren u tekućoj godini može vratiti eventualni manjak standarda od 10 do 12 posto. I kad se sve to uzme u obzir, ispada da bi bez eksternih utjecaja Hrvatska na standard iz 2008. došla tek 2025. godine.

Drugi rastu brže od nas pa nam prijeti da ozbiljno zaostanemo za državama koje su nam konkurencija. Političke okolnosti u svijetu idu na ruku očekivanju rasta turističkih prihoda, a mogu se očekivati i investicije u nove objekte. Velika preuzimanja, poput onoga koje je realizirao Agrokor kada je preuzeo Mercator, u idućoj se godini ne očekuju, ali nije isključeno da domaće tvrtke nastave s manjim akvizicijama u regiji. Potezi državnih tvrtki ovisit će o smjeru politike u kojem će Hrvatska krenuti, ali od većih akvizicija kao opcija stoji jedino preuzimanje dijela Elektroprivrede Crne Gore koju bi HEP trebao realizirati u iduće dvije godine ili odustati od regionalne ekspanzije.

U prehrambenom sektoru, koji je prema mišljenju ekonomskih znalaca najpotentniji sektor domaćeg gospodarstvu, pripremaju se noviteti, a o politici će ovisiti hoće li se državno zemljište staviti u poljoprivredni pogon kako bi se pojačala baza za proizvodnju sirovine u industriji hrane. Zaključno Hrvatskoj predstoji posljednja lagodna godina kad je riječ o otplati kredita i jeftinom zaduživanju, a ako se propusti iskoristiti posljednju priliku za jednostavnije provođenje rezova u državnom sektoru, čeka nas neizvjesna budućnost.

Rat valuta

Neizvjesno je i teško svim državama koje žive od nafte jer cijena tog energenta pada. Nafta je na minimalnim vrijednostima i više nije iznenađenje da se plaća manje od 40 dolara po barelu. Analitičari su uvjereni da vrijednost od 60 dolara neće prijeći u iduće dvije godine, a OPEC nije donio mjere kojim bi smanjio proizvodnju i nestašicom natjerao cijenu prema gore. Razlog leži u konkurenciji iz SAD-a koja je razvila alternativnu proizvodnju metodom frakiranja. Ipak, takva je proizvodnja skupa i prema procjenama je 'pozitivna nula' na razini od 70 dolara po barelu, što znači da se ozbiljno gubi. Amerika te gubitke još neko vrijeme može izdržati budući da joj veći interes predstavlja slabljenje ekonomija koje ovise o cijeni nafte, kao što je Rusija. Ipak, Rusija, koja se uz pomoć nepopustljivosti Vladimira Putina oporavila nakon sankcija i šoka s rubljem te prvotnog rušenja cijene nafte, ima izuzetno nisku stopu javnog duga pa, ako i zaškripi zbog pada proračunskih prihoda, može izaći na tržište. Obveznice bi vjerojatno rado kupila Kina koja je pokupovala američki dug, a koja je za analizu svjetske ekonomije postala presudna. Kada je Kina lagano usporila, pad narudžbi zaliha osjetio se u cijelom svijetu, ali ekonomija koju čvrstom rukom usmjerava jednopartijski sustav čini se poprilično jakom. IT divovi Kine, među kojima je najveći Alibaba, samo će iduće godine uložiti 80 milijardi dolara u akvizicije koje namjeravaju širiti i izvan kineskih granica. Kina stvara srednju klasu, raste standard građana i ulaže milijarde dolara u infrastrukturu, pa usporavanje kineskog gospodarstva više osjete njihovi trgovinski partneri nego građani.

Rat valuta nastavit će se iduće godine, a očekuje se da će dolar ponovno porasti u odnosu na euro te da će kineski juan zauzimati sve važniju ulogu na novčarskom tržištu. Godina pred nama označit će prekretnicu, oporavak od duge i iscrpljujuće krize i priliku za stabilan rast standarda, a hoće li se Hrvatska ukrcati u taj veseli vlak, otkrit ćemo iz prvog proračuna nove vlade. *

Što se dogodilo u 2015.

– 1. siječnja počela primjena izmjene Zakona poreza na dohodak po kojoj je osobni odbitak povećan na 2200 kuna, a porezni razredi rastegnuti. Građanima je oslobođeno i do 1000 kuna više za trošenje svakog mjeseca

– 21. travnja Podravka je za 33 milijuna eura kupila 51 posto ponosa slovenske ekonomije – Žito. Podravka je time preuzela prehrambenog lidera u Sloveniji, koji ostvaruje oko 900 milijuna kuna prihoda godišnje.

–23. travnja Zračna luka Dubrovnik, projekt vrijedan 220 milijuna eura, prvi je projekt za koji su odobrena sredstva u sklopu Junckerova plana. Europska investicijska banka donijela je odluku o sufinanciranju projekta s 32,5 milijuna eura.

– 1. lipnja Adris Grupa prodala Tvornicu duhana Rovinj britanskom BAT-u za 505 milijuna eura, koliko je bila vrijedna transakcija nakon odbitka obveza. Novi vlasnik obvezao se pet godina zadržati proizvodnju u Kanfanaru

– 10. srpnja otvoren novi kompleks Jadran Galenskog laboratorija – Pharmas Valley u koji je riječka tvrtka uložila 361 milijun kuna. Tvrtka 75 posto prihoda ostvaruje na 40 inozemnih tržišta na kojima plasira 160 proizvoda

– 29. rujna uspješno dokapitalizirana Hrvatska poštanska banka s 550 milijuna kuna koje su uložili država, mirovinski i investicijski fondovi te državne i privatne tvrtke. Banka je nakon neuspješne privatizacije bila u nezavidnom položaju iz kojeg ju je ovo pojačanje kapitala izvuklo

– 17. studenog Ustavni sud nije zaustavio konverziju kredita vezanih za švicarski franak. Zakon o konverziji kredita vezanih za švicarski franak stupio je na snagu posljednjeg dana rujna, a banke su dobile rok za provedbu konverzije, ali su čekale odluku Ustavnog suda

– 27. studenog BDP u trećem kvartalu rastao 2,8 posto na godišnjoj razini. Time je potvrđen rast koji se bilježio posljednja tri kvartala, a Hrvatska je i službeno izašla iz recesije u kojoj je provela punih šest godina.

– 10. prosinca Zagrebačka burza preuzela Ljubljansku burzu! Iako su ugovor potpisali u srpnju, jedan od preduvjeta za akviziciju bio je dokapitalizacija ZSE čiji je drugi krug uspješno završen u prosincu.

– 16. prosinca Federal Reserves, američka središnja banka, podigla je referentnu kamatnu stopu za 0,25 do 0,5 posto. Time je završena era jeftinog novca u SAD-u, a Europska središnja banka nastavlja tu praksu do trenutka stabilnog oporavka