Hrvatski paraolimpijac Darko Kralj rođen je u Garešnici 6. lipnja 1971. godine. Djetinjstvo je uz roditelje Franju i Slavicu te brata Željka proveo u Grubišnom Polju gdje je završio osnovnu i srednju školu. Igrao je rukomet u RK "Česma" na poziciji kružnog napadača. Bavio se sportskim ribolovom, a strastveni je lovac. Kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a sudjelovao je u Domovinskom ratu.
Bio je pripadnik postrojbe za posebne namjene u Rakitiju i u Erdutu. U srpnju 1991, za raketiranja Dalja Kralj je bio teško ranjen i amputirana mu je lijeva natkoljenica.
Atletikom se počeo baviti na nagovor Josipa Slivara 2004. godine, kao član bjelovarskog "Sokola". Ubrzo je postao državni prvak i rekorder. Od tada je svake godine pobijeđivao na Otvorenom prvenstvu Hrvatske. Dvije godine kasnije počinje trenirati s Ivanom Ivančićem, najboljim hrvatskim trenerom za bacačke discipline. Na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Švedskoj osvojio je srebrnu medalju. Potom je na atletskom natjecanju u Rijeci postigao svjetski rekord (14.04 m) u bacanju kugle za paraolimpijce.
Na Paraolimpijskim igrama u Pekingu 2008. opravdao je status favorita i pobijedio s novim svjetskim rekordom 14.43 m. Doma se vratio sa zlatnom medaljom. Prvi je Hrvat koji je osvojio zlatnu medalju na Paraolimpijskim igrama. Iste godine dobio je Državnu nagradu za šport "Franjo Bućar. Zbog upornosti i izdržljivosti koje su sve napore okrunili zlatnom medaljom dobio je i nagradu Ponos Hrvatske.
Po povratku iz Pekinga kontaktirao ga je glumac i redatelj Dejan Aćimović, koji je o njemu želio snimiti dokumentarni film. Od tada do 2011. godine snimljeno je 500 sati materijala. Redatelj ih je sa svojom ekipom pretočio u 75 minutni dokumentarac, koji je hrvatsku premijeru doživio 23. ožujka 2012. godine u zagrebačkom Cinestaru. Na projekciji je bio i predsjednik RH Ivo Josipović, nekoliko ministara, te brojni poznati sportaši.
- Na snimanje filma odlučio sam se nakon što sam u Pekingu svjedočio čudu i vidio kako je Darko pet puta rušio svjetski rekord - priča Aćimović, koji se u Kini zatekao snimajući drugi dokumentarac; o slijepom atletičaru Petru Bešliću.
Kralj na Pekingu nije stao, nastavio je nizati uspjehe.
Uslijedilo je IWAS-ovo Svjetsko prvenstvu u Indiji.
Ondje je 25. studenog 2009. godine unatoč ozlijedi noge uspio osvojiti naslov svjetskoga prvaka bacivši kuglu 14,4 metra. Slijedeće veliko natjecanje bilo je u Novom Zelandu 2011. godine. Tamo je 25. siječnja iste godine osvojio srebrnu medalju bacivši kuglu 14 metara. Uslijedilo je novo IWAS-ovo Svjetsko prvenstvo u Dubaiju. Ondje je 5. prosinca 2011. godine s kuglom bačenom 13,7 metara ponovno osvojio zlato i obranio titulu svjetskoga prvaka.
Po povratku u Hrvatsku našalio se da će ženu Tereziju poslati na godišnji, a on sam brinuti o njihova tri sina; Marka, Josipa i Ivana. Darko je dosta izbivao od doma zbog treniranja, a želi sa sinovima biti svaki dan i gledati ih kako rastu.
Obitelj ima ovce, svinje, patke, kokoši, uzgaja ekološko povrće i voće. Darko je još aktivan u atletskom klubu u Grubišnom polju, te se jednako tako veseli lovu i ribolovu.
Odlukom Izvršnog odbora Hrvatskog paraolimpijskog odbora na ceremoniji otvaranja 14. paraolimpijskih igara u Londonu nosio je hrvatsku zastavu.