Hollywoodska megazvijezda Angelina Jolie sinoć je u Zagrebu predstavila svoj redateljski debi “U zemlji krvi i meda”, za kojeg je sama napisala scenarij, te preuzela ulogu glavne producentice. S pristupačnom Angelinom porazgovarali smo neposredno prije premijere filma.
Govorilo se da možda nećete doći u Zagreb zbog prijetnji koje ste primili, je li to istina?
Nažalost bilo je prijetnji, ne samo uoči ovog puta, ali njih je najbolje ignorirati jer ih u protivnom osnažujete. Radi se o osjetljivoj temi, pa razumijem da se kod nekih javilo neprijateljstvo prema mom projektu. To su ljudi koji su odrasli u sredini koja ih potiče da u drugima vide samo različitost, i da na temelju te različitosti mrze. Moram naglasiti da je većina domaćih ljudi ipak bila vrhunski gostoljubiva i puna podrške. Zaljubila sam se u ovu regiju i sigurno ću se još puno puta vratiti, nadam se i kao producentica nekih lokalnih projekata. Tu su i glumci s kojima sam radila, a koji su već postali dijelom moje obitelji. Oni me pomalo uče bosanski. Stalo mi je da usvojim bar osnove jezika i nadam se da ću vam uskoro pokazati što sam naučila.
Za regiju vas veže i prijateljstvo s Radom Šerbedžijom.
Tako je, od njega i njegove obitelji naučila sam puno o vašoj zemlji. Što sam više učila o cijeloj regiji, bila sam sve žalosnija zbog tragične prošlosti, ali i sve opčinjenija glazbom, umjetnošću, hranom i prirodnim ljepotama. Moj prvi posjet Hrvatskoj obilježila je predstava Kralj Lear na Brijunima, bila je to jedna od najboljih kazališnih izvedbi koje sam vidjela u životu, i još u tom čarobnom prirodnom okruženju. I moja djeca su uživala trčeći po otoku, kupajući se i promatrajući životinje. Kad su čuli da se ponovno vraćam u Hrvatsku, jako su se razočarali što ih ne vodim sa sobom. Naravno, bilo mi je važno osobno predstaviti film u Zagrebu ne samo zbog privatnog sentimenta prema vašoj zemlji, nego i zbog vaše ratne prošlosti. Iako je moj film smješten u Bosnu, znam da i vaša publika ima bolno iskustvo dugogodišnjeg rata i borbe za neovisnost i vjerujem da će zato lakše razumjeti njegovu poruku.
A što je sa Srbijom? Iz Beograda stižu poruke da tamo niste dobrodošli.
Svrha ovog filma nije otvarati stare rane, nego podsjetiti međunarodnu javnost što se ovdje dogodilo u nadi da idući put neće okrenuti glavu pred ratnim zločinima. Nadam se da će ih nadahnuti snaga ljudi iz bivše Jugoslavije koji su uspjeli preživjeti rat i iz njega izaći uzdignute glave. Nadam se da će ih moj film potaknuti na istraživanje vaše regije, da će nakon njega otkriti i vaše sjajne umjetnike i turistički potencijal. A što se negativnih napisa u srpskom tisku tiče, oni su velikim dijelom odraz političke situacije, ali ja vjerujem da je srpski narod dovoljno pametan da razmišlja vlastitom glavom i da više ne nasjeda na manipulacije. Moj film nije antisrpski.
Dio zamjerki došao je i iz BiH, ljudi su smatrali da ne možete ni zamisliti kako je zaista bilo u ratu.
Ja nikad nisam osobno proživjela ratno razaranje, ali bila sam u mnogim ratom uništenim područjima, razgovarala s ljudima i dala sve od sebe da njihova iskustva prenesem ljudima u SAD-u i drugim zemljama kako bi imali više suosjećanja i razumijevanja za tuđu patnju. Premijera u Sarajevu je za mene bila vrlo teška jer sam se bojala kako će na film reagirati ljudi koji su zaista preživjeli opsadu. Neopisivo mi je laknulo kad se dvoranom na kraju prolomio pljesak.
Kako to da ste snimili dvije verzije filma, jednu na engleskom a drugu na bosanskom? I kako je bilo snimati na jeziku kojeg ne razumijete?
Nije bilo lako, ali dala sam sve od sebe. Moja priča pripada tom podneblju i jeziku i zato je odluka o odabiru bosanskog jezika za mene bila jedina logična. I onda je s jedne strane bila moja želja da film bude što autentičniji, a s druge inzistiranje producenata i distributera na engleskom, pa smo na kraju morali snimiti obje verzije. Mislim da one najbolje svjedoče o talentu glumaca koji su uspjeli zadržati uvjerljivost u obje situacije. Meni je draža bosanska verzija, upravo zbog jezika koji ne samo da je autentičan, nego ima snagu i melodičnost koja je na platno prenijela mnogo strasti.
Razmišljate li o novim redateljskim projektima?
Pomalo se ustručavam, još uvijek sam pod dojmom ovog prvog iskustva. Ali da, imam nekoliko opcija i najvjerojatnije će moj idući redateljski projekt biti nešto lakši. Jedan zabavni Disneyev film, u kojem će moći uživati i moja djeca.
Zašto u Zagreb nisu stigli i oni, kao i vaš suprug Brat Pitt?
Djeca su umorna, puno smo putovali i sad im treba malo mira s roditeljima. Zato je Brad ostao paziti na njih dok sam ja tu s vama, iako je htio doći i biti uz mene u Zagrebu. Zbilja je divan i velika mi je podrška.
Pa zašto ste ga onda ubili u filmu?
Haha... Što da vam kažem, trebalo mi je malo zabave!
bravo anđo...a sad idi kući