Dražen Ilinčić objavio roman "Posljednji korak"

Dražen Ilinčić kao (nekadašnji) filmski kritičar Večernjeg lista napisao je brojne filmske kritike, a baš je u Večernjem listu, uz podršku urednika kakvi su mu bili Zvonimir Milčec ili Milan Ivkošić, počeo pisati i tekstove (uglavnom kraće), koji su vrlo ozbiljno koketirali s ozbiljnom literaturom, vrlo je često i nadmašujući. Tako je Ilinčić sazreo u još jednog hrvatskog pisca čije je ishodište bilo u potrošnim i lako kvarljivim dnevnim novinama koje “traju samo jedan dan”. No s Ilinčićevim tekstovima nikako nije bilo tako. Oni, makar pisani i za novine, imaju nemjerljivo trajanje. Ipak, Ilinčić je autor koji je svoju kontroliranu, ali decidiranu spisateljsku strast odlučio podijeliti s čitateljima tek kada je prešao u televizijske vode, ponajprije u neodoljivo izdržljivu emisiju Branke Kamenski “Pola ure kulture”. Tako se prvo pojavio romanom “Berlinski ručnik” (s u nas ne osobito korištenom temom iz homoseksualnog života) te pripovjednom zbirkom “Najkraće priče”. Drugi roman “Posljednji korak”, koji je uredio Edo Popović, na neki je način autorova osobna ispovijed, pa čak i tužaljka o sudbini koju je kao pisac iz drugog, novinarskog i samim tim manje vrijednog tabora, doživio u literarnom i akademskom, u Hrvatskoj prilično zatrovanom i zamućenom močvarištu. U “Posljednjem koraku” ima mnogo uspješnih spisateljskih minijatura, u kojima je Ilinčić afirmirani majstor. Valja pohvaliti početak i kraj romana koji dokazuju da je Ilinčić učio od filmskih velemajstora. I Ilinčićev stil je za pohvalu, a on je i živi dokaz da Hrvati nisu neduhovita nacija. I dok Ilinčić u svojim rečenicama često ne štedi druge, utješno je da je vrlo često opak i prema vlastitom egu, što može biti dobra autoterapija.