Knjiga Alberta Manguela "Dok pakiram svoju biblioteku" pa onda film "Društvo za književnost i pitu od krumpira". Knjiga Roberta Perišića "Brod za Issu" pa film "Illyricvm". Knjiga Kari Hesthamar "So long, Marianne" pa film "Sonja: Bijeli labud". Knjiga Nicka Hornbyja "Baš kao ti" pa film "Sve o jednoj djevojci"... Ako vam ovaj niz nešto znači, onda ste već vjerni gledatelji nove emisije Trećeg programa HTV-a koja od 4. listopada, kada je krenula, srijedu navečer pretvara u trenutke pravog užitka. I ugađanja sebi. Ako pak još ne znate o čemu je riječ, onda već iduće srijede dajte sve od sebe da doznate koja je kombinacija knjige i filma te večeri na programu. A onda više nema natrag. Srijeda navečer bit će rezervirana za ušuškavanje pod dekicu jer nećete htjeti propustiti nijedan televizijski "Klub čitatelja" čiji ste član ili članica postali. Kao i oni koji su u tom klubu od prve emisije pozorno ćete slušati što se zbori o književnom naslovu koji je zvijezda te večeri, a onda ćete još u zgodno naslovljenoj formi "Dopunske nastave", biti i počašćeni filmom koji nekad ima deblje, a nekad tanašnije veze s knjigom večeri. I ta tri sata proći će tako živo i ispunjeno da ćete se osjećati baš dobro. A to što oni kojima su knjige ionako oduvijek nešto bez čega život ne mogu zamisliti ili oni koji će takvima tek postati sad imaju emisiju koja slavi knjige, čitanje i razgovor o pročitanom – zasluga je trojca čija su imena sasvim dovoljna da se shvati kako itekako vrijedi biti dio tih televizijskih književno-filmskih sijela srijedom – Vlatka Kolarović, Dražen Ilinčić i Dean Šoša. Pa, otkud im ideja da se svake srijede svi klupski okupimo oko jedne knjige i jednog filma?
– Sama ideja nadošla je prije mnogo mjeseci u jednom malom "brainstormingu" Deana i mene. Iako to nismo očekivali, nekim spletom okolnosti dogodilo se da se emisija zaista pokreće pa sam onda predložila da u cijeloj toj priči bude i Dražen jer smo on i ja jako dobar tandem. Usto, znala sam, ako radimo emisiju ovog tipa, onda moramo biti ležerni, a Dražen je najležerniji voditelj na televiziji. Htjela sam zapravo da radimo emisiju za ljude koji zaista čitaju. Ne neku akademsku raspravu ni elitistički razgovor o nekoj knjizi, niti to da se obraćamo uskom krugu ljudi, nego da se obraćamo svim onim nevidljivim ljudima koji vole knjige, svakodnevno ih posuđuju i čitaju, a najčešće uopće nemaju priliku ništa reći o tim knjigama. Ideja nam je bila da povežemo i stvarne čitatelje, ljude koji su medijski nevidljivi, bave se nekim drugim poslovima, a vole čitati i čitat će knjige koje im zadamo. Tako smo u emisijama već imali razne struke: bibliotekare, veterinare, arheologe, glumce, teatrologe.. A bit će toga još mnogo više – otkrila nam je Vlatka koja je s Draženom urednica i voditeljica "Kluba čitatelja".
Kako emisija ide svake srijede i unaprijed se najavi koja je knjiga tema idućeg okupljanja, moglo bi se reći da joj je, uz poticanje čitanja, jedna od misija ta da gledatelji, ujedno i članovi kluba, steknu naviku redovnog, svakodnevnog čitanja.
VEZANI ČLANCI
– Najveći je uspjeh neke emisije kad privuče publiku koja nije ciljana. Kada bismo nekoga uspjeli tako zainteresirati da malo više ili češće čita, ne zato da bi u društvu bio bolje prihvaćen ili da bi se mogao malo snobovski pohvaliti, već zato da si uljepša život, to bi bilo odlično. Knjiga je stvarno nešto plemenito. Čovjek ne može ništa loše napraviti dok čita. Može eventualno poslije, ali čitanje je posebna uronjenost koja zrači nekom dobrotom, finom aurom. Čitanje za nas nije nekakav intelektualni snobizam, nego čisti gušt. Jer za čitanje knjige čovjek se treba zaista izdvojiti, osamiti. I kada bismo uspjeli zadovoljiti i one koji su nam ciljana publika, koji vole čitati, pa onda još i "zgrabiti" nekog tko to dosad nije bio, to bi bilo super – poziva Dražen svakoga da se pridruži tim književnim kružocima srijedom. A takvi se pozivi ne odbijaju. Dapače, sretni ste jer dok čitate taj mali, fini, topli svijet činite samo knjiga i vi, ali kad se dođe do posljednje stranice poželite veće, brojnije društvo. Imate potrebu o pročitanom razgovarati.
– Da, svi mi kad pročitamo knjigu, doživimo je na raznim razinama i svi imamo potrebu nešto o njoj reći. Ponekad nešto banalno, sviđa li mi se ili mi se ne sviđa, a ponekad u tome možemo zahvatiti i nešto dublje. Međutim, ovdje je ideja i to da ljudima koji misle da su u nekoj knjizi iščitali sve ipak otvorimo još neko poglavlje, otkrijemo još neki kontekst. Nadam se da ćemo postići upravo to da ljudi čitaju knjige koje mi preporučimo, da znaju koja se knjiga čita idući tjedan pa će onda nestrpljivo čekati da čuju što o toj knjizi misle razni drugi ljudi i čitatelji – ističe Vlatka zašto je taj razgovor o pročitanim knjigama toliko važan i blagotvoran. Da bi ti razgovori bili što sadržajniji, da bi se knjigama moglo pristupati iz svih smjerova te u njima otkrivati i prepoznavati sve slojeve i podslojeve, u emisiji, mogli bismo to tako reći, nema tko neće biti gost.
– Vlatka je u tome vrlo brza, ona uspijeva naći najveći broj ljudi koje zovemo u emisiju. Evo, neki su se ljudi i sami javili da bi željeli sudjelovati u emisiji. Znači, emisija već pomalo mobilizira ljude jer ljudi vole komunicirati. Ako im se neko umjetničko djelo sviđa – može to biti knjiga, film, bilo što – onda imaju potrebu to podijeliti s nekim. Sve lijepe stvari želimo podijeliti s nekim, a ne držati ih za sebe. I to ne zato da bismo se hvalili, nego da bismo to veselje s umjetnošću iznijeli na površinu. S druge strane, ako nam se nešto ne sviđa, moramo i tu ljutnju, taj negativan stav također malo podijeliti s nekim. Onda nam je drago ako nađemo nekoga tko to prepoznaje na isti način, u stilu: "Eto, moje mišljenje nije usamljeno, ima još ljudi koji isto misle" – lijepo je Dražen objasnio svu onu draž i vrijednost dijeljenja i razmjenjivanja dojmova razgovorom.
A nakon razgovara valja malo predahnuti. Pa, recimo, opet u miru pogledati film koji "vatru" prethodnog razgovara o knjizi ipak suptilno nastavlja održavati. Za tu suptilnu poveznicu između knjige i filma zadužen je Dean koji u nekoliko minuta "Dopunske nastave" objasni gdje se to i po čemu knjiška zvijezda večeri i odabrani film dodiruju. Zasad u tom "paketu" nismo imali priliku gledati film snimljen baš po knjizi o kojoj se koju minutu prije živahno razgovaralo u "Klubu čitatelja". Kako postoji podosta takvih kombinacija, zanimalo nas je kad ćemo imati prilike slušati razgovor o knjizi i odmah gledati film – a da se oboje isto zovu.
– Nadamo se da će emisija dovoljno dugo poživjeti da takva kombinacija bude moguća. Naime, za razliku od toga što mi sad za dva-tri tjedna možemo napraviti emisiju o knjizi koja nam upravo padne na pamet, od ideje da bismo neki film željeli vidjeti na ekranu pa do realizacije te ideje prođe i po nekoliko mjeseci, da ne kažem i više, zbog raznoraznih ugovornih problema. Znači, sad još idemo po onoj izreci: "Čime imaš time klimaš." Ali tendencija je da u budućnosti to bude povezanije. Možemo to ilustrirati na primjeru prve emisije u kojoj se razgovaralo o Manguelovoj knjižici "Dok pakiram svoju biblioteku". Manguel je svojedobno čitao slijepom Borgesu i da smo mi prije godinu dana znali da će nam netko omogućiti da radimo tu emisiju, mogli smo nabaviti neki od filmova za koje je Borges prije pet milijuna godina napisao scenarij, a kod nas nikada nisu prikazani. To bi sigurno bilo zgodnije i povezanije, a ovako smo išli s nečim što ima veze s knjigama i književnošću, s filmom iz kojeg, recimo to tako, vrišti književnost, bez obzira na to što je tematski posve različit od Manguelove knjige – jasno je Dean objasnio u čemu je kvaka. Vlatka se nadovezala kako ponekad, kada je knjiga bila jako ležerna i ako se u emisiji o njoj razgovaralo čak i malo trivijalno, Dean može reći: "Evo, a sad ćete se ipak malo namučiti." I prikazati neki težak film.
– Znači, ne mora poveznica između knjige i filma biti nužno sadržajna. Recimo, ako obrađujemo knjigu nekog bugarskog pisca, može biti nešto iz bugarske kinematografije. Ili primjer koji smo već imali, razgovarali smo o knjizi "Brod za Issu", a film je bio "Illyricvm". Spaja ih vrijeme. Ideja nam je da to budu lijepi, atraktivni paketi – dometnula je Vlatka.
Sada, kad smo razjasnili pozadinu slaganja i osmišljavanja književno-filmskih kombinacija, vratili smo se na početak, na pitanje kako se iz svega onog nepreglednog obilja knjiga koje su već objavljene i koje se nevjerojatnom brzinom objavljuju svakim danom izabiru one kojima će se posvetiti emisije.
– Za početak smo krenuli s idejom da obrađujemo knjige koje nisu nove, koje su objavljene prije nekoliko godina. Ni Perišićeva knjiga nije nova, ali o njoj se mnogo govorilo po društvenim mrežama i već je objavljeno i njeno drugo izdanje pa nam se činilo zgodnim u emisiji razgovarati o knjizi koju su ljudi već čitali. Nećemo se baviti novim knjigama, onima koje ljudi još nisu vidjeli i čitali. To ne želimo raditi našim čitateljima. Nije nam cilj da budemo ekskluzivni i prvi. Želimo raditi naslove koje ljudi doista vole čitati ili naslove koji već postoje, ali su ipak prošli nevidljivo – razjasnila je Vlatka metodu izbora dometnuvši kako je malo i istraživala što se to posuđivalo u knjižnicama, što se pisalo po društvenim mrežama, koji su autori ljudima atraktivni... Među takvima su svakako i oni domaći. Što se tiče dosadašnjih izdanja "Kluba čitatelja", oni ipak zaostaju za stranim kolegama. Hoće li se ipak nastojati da taj omjer strane i domaće književnosti bude uravnotežen, pitali smo.
– Ne, ali pristojno je da imamo i hrvatske autore. Evo, sad je objavljena nova knjiga Kristiana Novaka, ali pustit ćemo ljudima neko vrijeme da je pročitaju pa ćemo je tek onda i mi obraditi, tamo negdje poslije Nove godine. Novak je autor o kojem se uvijek puno govori, on ima izuzetno visok status u hrvatskom književnom korpusu i kakav je to klub čitatelja ako se u njemu ne razgovara i o njegovoj knjizi?! A opet, kakav je to klub čitatelja ako njegovi članovi tu knjigu još nisu stigli pročitati?! Znači, sve to treba uskladiti. Uglavnom, imat ćemo domaće autore. Možda ne u omjeru pola-pola, ali u jednom znatnijem broju sasvim sigurno – odgovorio je Dražen. Na kraju smo troje naših kolega pitali kakve su njihove čitateljske navike.
– Moje su sramotne. Jednostavno, život je takav da dan ima samo 24 sata, a ja sam sebi natrpao toliko obaveza i drugih interesa u životu. Kako se dominantno bavim filmom, pa većina toga što radim jest da gledam, to malo vremena što imam za čitanje provedem tako da čitam nešto što je vezano uz to gledanje. Ja sam možda ta neciljana publika ove emisije koju je Dražen spominjao i koju treba privesti da ponovno krene čitati. U toj su me mjeri nekako i priveli, pa sam prve dvije knjige i pročitao. Nadam se da ću u nekom ritmu stići to i dalje raditi. Rijetko čitam ono što mi nije vezano uz dominantni posao, ali jedini pisac kojeg stalno pratim jest James Ellroy. A da imam vremena, pokidao bih sve ove elektronske aparate i vjerujem da bih pola dana samo čitao. A što se tiče knjige iz treće emisije "So Long, Marianne", nju nisam pročitao jer mislim da čovjek ipak negdje treba podvući granicu. Pročitao sam sa zadovoljstvom knjigu "I'm Your Man", odličnu biografiju Leonarda Cohena koju je izvrsno prevela naša djelatnica Selma Muftić. Ta me knjiga zaista zanimala jer me zanima Cohen i volim pročitati dobru biografsku knjigu, ali negdje valja postaviti granicu – moramo li stvarno pročitati knjigu o svakoj ženi koja je njemu bila inspiracija za pjesmu, o svakom čovjeku s kojim je on pričao, o njegovim roditeljima, djeci... Jednostavno, život je prekratak da bismo sve čitali – iskren je bio Dean. Vlatka pak čita stalno jer joj je to dio posla.
– Ne možeš biti novinarka kulture, a da ne čitaš. Ali ljutita sam što ne stignem pročitati sve ono što bih željela jer kad vidiš što je sve objavljeno, zaboli te glava. Jednostavno ne možeš sve stići. A sad smo Dražen i ja prisiljeni svaki tjedan čitati, što se čini divno i lako, ali zapravo treba naći vrijeme za to. Pogotovo kada su knjige teže i pogotovo kada bismo u emisiji imali knjigu poput one "Max, Mischa i ofenziva Tet" koju bismo voljeli raditi jer je hit, ljudi govore o njoj. Bio je ovdje i njen autor, no trebat će vremena da je pročitamo i mi i sugovornici koje bismo zvali u emisiju. Za čitanje treba vremena – nije ni Vlatka bila ništa manje iskrena. A onda je to ponijelo i Dražena pa je za kraj rekao:
– Pa dobro, kad smo već tako otvoreni, mogu reći da sam i ja neciljana publika. Možda ne baš tako, ali ovako ću vam reći – nemam neke ekskluzivne čitateljske navike pa da čitam uvijek i svugdje. Čitam doma. I naravno, na putovanje uvijek ponesem knjigu, jednu, dvije, ovisno na koliko dugo putovanje idem. Međutim, ono što je mene malo i odvuklo od knjige su sjajne serije. Njih sad možete gledati šest sati, po šest epizoda zaredom. Pa to vam je isto kao nekad kad ste imali roman koji ste čitali cijelu noć. A meni su britanske kriminalističke serije apsolutni zakon. I cijelo to bogatstvo svih tih vizualnih sadržaja koje smo dobili preko raznih platformi, naravno da to čovjeka malo cimne i povuče pa ponekad malo i zaboravi na knjigu. Ali stigne se sve. A i ono što je Vlatka već rekla, moram čitati i zbog posla.
VIDEO Severina prepričala neugodan razgovor s poznatom gospođom: 'Tko ti je kriv, sama si ga birala'