Euro nam je priuštio vrtlog emocija i rušenje brojnih rekorda, ali jedna kritika vrlo je glasna

I to je to. Još jedno Europsko nogometno prvenstvo, 17. po redu, u povijesnim je knjigama. U proteklih mjesec dana svjedočili smo još jednom vrtlogu emocija, drame i napetosti koje veliko nogometno natjecanje uvijek donese, bez obzira na individualne ili taktičke aspekte igre.

Povijesni turnir Yamala

Nakon 51 utakmice u 30 dana najsretniji zbog turnira u Njemačkoj mogu biti Španjolci, čija je reprezentacija osvojila naslov i tako se odvojila na vrhu vječne ljestvice europskih prvenstava kao jedina reprezentacija koja je osvojila četiri naslova europskog prvaka. Iza njih su ostali Njemačka s tri naslova, Italija i Francuska s po dva naslova te Portugal, Nizozemska, Danska, Grčka, Čehoslovačka i Sovjetski Savez s po jednim naslovom.

Za početak osvrta na turnir pošteno bi bilo posvetiti se prvacima, posebice jer je Španjolska možda i najzaslužniji pobjednik nekog Eura još od 1960. godine, otkad natjecanje postoji. Nikad se u povijesti turnira nije dogodilo da jedna reprezentacija (računamo Europska prvenstva s minimalno šest utakmica za pobjednika) dođe do naslova, a da je pritom pobijedila u svim svojim utakmicama ne trebajući raspucavanje jedanaesteraca za pobjedu. Španjolska je od sedam utakmica pobijedila u svih sedam, a samo jednom su za to na turniru trebali produžetke, protiv domaćina Njemačke u četvrtfinalu. Također, zasluženost španjolskog naslova može se očitovati i u činjenici da je igrala protiv čak pet reprezentacija koje su u Top 10 po elo-rankingu (Italija, Hrvatska, Njemačka, Francuska, Engleska) te ih pobijedili sve, uz na kraju vrlo impresivnu gol-razliku 15:4. Nije naodmet spomenuti ni podatak da je Španjolska jedina na ovom Euru završila grupnu fazu s maksimalnih devet bodova te da su prva reprezentacija u povijesti Eura koja nije primila pogodak u grupnoj fazi. Koji god kontekst spomenemo, opet i opet dolazimo do zaključka da je Španjolska do naslova došla zasluženo, a ono što je još važnije – do njega je došla proaktivnim i atraktivnim nogometom.

GALERIJA Pogledajte kako izgleda djevojka Danija Olma

Sa svim tim na umu, ne čudi da se u izboru sportske redakcije Večernjeg lista čak šest Španjolaca nalazi u najboljoj momčadi turnira. Tu šestorku čine sjajni veznjaci Rodri, Fabian Ruiz i Dani Olmo, nezaustavljiva krila Lamine Yamal i Nico Williams te desni bek Daniel Carvajal. Preostala mjesta u postavi su pripala gruzijskom vrataru Giorgiju Mamardashviliju, stoperima iz Slovenije i Engleske Jaki Bijolu i Marcu Guehiju, Francuzu Theu Hernandezu na lijevom beku te Nizozemcu Codyju Gakpu kao centralnoj figuri u napadu.

Što se službenih Uefinih nagrada tiče, najbolji igrač turnira je (pomalo i kontroverzno) Rodri, a najbolji mladi igrač je, nimalo kontroverzno, klinac koji je oborio pregršt rekorda i uistinu odigrao čudesan turnir, odnedavno 17-godišnji Yamal. S pogotkom i četiri asistencije (najbolji asistent turnira) oduševljavao je iz utakmice u utakmicu, a postao je, redom, najmlađi igrač u povijesti Eura (16 godina, 338 dana), najmlađi strijelac u povijesti Eura (16 godina, 362 dana) te najmlađi igrač koji je zaigrao u finalu nekog velikog natjecanja (17 godina, 1 dan) oborivši rekord legendarnog Peléa. Rekord je pao i u kontekstu najboljeg strijelca turnira budući da je čak šest igrača odnijelo kući Zlatnu kopačku, što je najveći broj igrača s tom titulom na jednom Euru, oborivši rekord s prvog Eura 1960. kad je pet igrača osvojilo tu nagradu. Nastavno na ovaj dio, Euro 2024. ostat će upamćen kao Euro obilježen rekordima. Osim Yamala kao najmlađeg strijelca i igrača, dobili smo i najstarijeg strijelca te igrača u povijesti Eura. Najstariji strijelac u povijesti turnira postao je hrvatski kapetan Luka Modrić (38 godina, 289 dana) pogotkom protiv Italije, a najstariji igrač u povijesti Eura Portugalac Pepe (41 godina, 130 dana). Također, vidjeli smo najraniji i najkasniji gol u povijesti Eura. Najraniji je protiv Italije zabio Albanac Nedim Bajrami (22 sekunde), a najkasniji je, ne računajući produžetke, protiv Škotske zabio Mađar Kevin Csoboth (99:32). Oboren je i rekord za broj žutih kartona na jednoj utakmici Eura, 20 na susretu Češke i Turske, a na istom tom susretu vidjeli smo i najraniji crveni karton u povijesti turnira, onaj Čeha Antonina Baraka iz 20. minute utakmice.

Kritike za neatraktivnost

Pregršt rekorda, ali ne i pregršt nogometne atraktivnosti, barem je takav narativ za ovaj Euro među nogometnim ljubiteljima. Otkako je Eura s 24 reprezentacije (zadnja tri turnira), brojke nam kazuju da je ovaj Euro u sredini po broju postignutih pogodaka (117, odnosno 2,27 po utakmici). Puno je više pogodaka palo na Euru 2021. godine (141), a manje na Euru 2016. (108). Međutim, mnoge će iznenaditi činjenica da je upravo ovaj Euro, od uvođenja formata s 24 reprezentacije, uvjerljivo prvi po kreiranim velikim prilikama, s čak 4,55 po utakmici, odnosno 232 ukupno. Na EP-u 2021. godine kreiralo se 213 velikih prilika, a na Euru 2016. tek 94 velike prilike. Dakle, atraktivnost i obujam opasnih napada nisu pali, već je u padu realizacija napadača.

Bilo atraktivno ili manje atraktivno, s više ili manje rekorda, pravim nogometnim fanaticima je uvijek žao kad ovih mjesec dana ljetne ludnice Eura završi. Sada nam uz klupske dvoboje preostaje strpljivo čekati Svjetsko prvenstvo 2026. u SAD-u, Kanadi i Meksiku, a potom i iduće Europsko prvenstvo, koje se 2028. održava u Engleskoj, Škotskoj, Walesu, Sjevernoj Irskoj i Irskoj.

VIDEO 'Napravljena je greška s Modrićem, ali i još jedna kriva procjena. Njih dvojica morali su bolje'