Komisija sudaca Hrvatskog nogometnog saveza je sve do sad na čelu s Francuzom Bertrandom Layecom radila ne savršen, ali solidan posao, no analiza 13. kola HNL-a upućuje nas na to da ne postoje neka elementarna razumijevanja nogometa, ili se onaj tko je pisao izvještaj pokušava malo šaliti s inteligencijom hrvatskih ljubitelja nogometa. Ma tko god pisao ovu najnoviju analizu, bio to Layec ili netko drugi.
Idemo redom. Glavni sudac utakmice Hajduk - Istra 1961 odigrane na Poljudu, Toni Dadić, je odlučio u 29. minuti susreta ne dosuditi kazneni udarac kad je Mateo Lisica očito, dugotrajno i prilično silovito u punom trku za dres povlačio Darija Melnjaka u kaznenom prostoru Istre. Melnjak je pao, jer je u takvoj situaciji, ako ste ikada igrali nogomet, jedino moguće po gravitaciji pasti. To je uvidio VAR sudac Ivan Bebek koji je Dadića zvao da dođe pogledati svoju čistu i očitu pogrešku, no Dadić je nakon dugotrajnog gledanja odbio VAR intervenciju i ostao pri svojoj odluci.
Sudačka komisija je tu situaciju objasnila ovako: "Što se tiče vrlo laganog povlačenja za dres, Sudačka komisija smatra da intervencija VAR-a nije bila potrebna te da se trebala poštovati odluka suca na terenu za igru". Gospodine Layec i ljudi iz Komisije, s dužnim poštovanjem, ako je po vašem mišljenju ovo vrlo lagano povlačenje za dres, lijepo vas molimo da stavite bolju dioptriju i pogledate opet. Nitko u izvještaju Komisije nije ništa spominjao o tome kad je počeo kontakt, van kaznenog prostora ili unutar njega, nego je li dovoljno jak ili ne, tako da se fokusiramo isključivo za intenzitet. Pa jedan Damir Skomina, koji je u dosadašnjim kolima pokazao priličnu objektivnost u analizama za MaxSport, je rekao da je ovo čisti kazneni udarac. Kako to da jedan renomirani sudac s najvećih utakmica u Ligi prvaka nije vidio da je riječ o "vrlo laganom povlačenju", a ljudi iz Komisije jesu?
Kad smo već na temi nečega što je jako ili lagano, idemo pogledati i situaciju s istog dvoboja, ali s druge strane terena. U 42. minuti dvoboja Hajdukov stoper Zvonimir Šarlija je nogom u kaznenom prostoru svoje momčadi sapleo napadača Istre Salima Faga Lawala, a Dadić odlučio da to saplitanje nije kazneni udarac za Istru. Komisija nas je, ponovno poprilično bizarnim rječnikom, javno pokušala natjerati da ne vjerujemo svojim očima, nego njima: "Domaći branič je bez intenziteta dodirnuo nogu napadača koji je pao na tlo." Teško nam je išta tu objašnjavati, morate jednostavno vidjeti snimku i shvatiti da je riječ o saplitanju te da nas Komisija ovim izvješćem uporno pokušava uvjeriti u nešto što se nije dogodilo.
Prije nego što prijeđemo na dva najbizarnija elementa ove analize, moramo se podsjetiti da ove analize suđenja ne smijemo gledati iz bilo čije klupske perspektive. Gledamo iz strogo iz perspektive razine kvalitete hrvatskog suđenja, jer jedino ako se apsolutno svaki član hrvatske nogometne javnosti tako ponaša, tek onda možemo imati potpuno kvalitetan narativ kad pričamo o suđenju.
Idemo se dotaknuti utakmice Gorice i Dinama. Izjednačujućem pogotku Dinama, odnosno autogolu Dine Mikanovića u završnici prvog poluvremena prethodilo je zaleđe Dinamovog stopera Raula Torrentea kojem je glavom loptu dodao Theophile. Bila je to čista greška pomoćnog suca, ali mnogi su smatrali da, zato što je igrač Gorice Valentino Majstorović u međuvremenu imao posjed, VAR po zakonu ne smije intervenirati zato što se to onda smatralo novom, drugom akcijom Dinama. Međutim, iz Komisije su to objasnili na način koji jednostavno morate pročitati da biste vjerovali, ipak nije riječ o tome da se situacija nije mogla pregledati zbog regularnosti VAR-a, već zbog drugih razloga: "Nakon ubačaja iz kuta lopta je ušla u domaći kazneni prostor, a igrač Dinama odigrao je prema dvojici suigrača koji su bili u vratarevom prostoru. Zbog položaja/kuta kamere i položaja braniča, VAR-u je bilo nemoguće povući crtu zaleđa. U ovom slučaju i s obzirom na kvalitetu dostupnih snimaka, VAR mora podržati odluku pomoćnog suca na terenu". Ipak, nekim čudom je nama dostupna snimka koja pokazuje da je Torrente bio u zaleđu, a samim sucima i Komisiji nije. Pogledajte ju ispod ovog odlomka.
Šećer na kraju je možda i najkontroverznija situacija ovog kola, nepriznat gol Slaven Belupu u dvoboju protiv Varaždina u Koprivnici. Gotovo 80 posto hrvatske nogometne javnosti smatra da je lopta u 88. minuti susreta prešla crtu kad ju je uhvatio Varaždinov vratar Oliver Zelenika. Komisija je, pak, to opisala ovako: "Zbog dostupne snimke, sudačka komisija podržava provjeru VAR-a i konačnu odluku".
Idemo to pokušati prevesti na, hajdemo biti slobodni pa reći, 'zdravoseljački' rječnik. Komisija je praktički rekla nešto slično riječju oca ili majke kad kaže djetetu "hej, ostao si gladan i nisam ti ništa skuhao(la za večeru jer nema ničeg u frižideru, zaboravio/la sam kupiti". Nije nitko od igrača i trenera kriv što dostupne snimke nisu dovoljno dobre. Ako će se netko trebati boriti za bolje snimke te na kraju tu borbu momentalno uspješno okončati, prvi tko to treba napraviti je upravo Komisija nogometnih sudaca. Ova analiza suđenja će zasigurno ući u povijest kao jedna od najbizarnijih u povijesti HNL-a.
VEZANI ČLANCI:
Ako se držimo autorove teze da "analize suđenja ne smijemo gledati iz bilo čije klupske perspektive" zašto se onda uvijek prvo spominju greške kontra Hajduka, a tekonda svi ostali. Pa i sam autor kaže da to nije bila najveća greška u ovom kolu već ona na uštrb puno manjeg kluba. Zašto nismo krenuli od te greške? I cijelo vrijeme svi ignoriraju kako je Hajduk došao do lopte kod svog gola, a to je prekršajem Trajkovskog na igraču Istre. O tome nitko ne govori.