HDZ je bio kamion volvo samo za vrijeme Tuđmana, sada je krntija

Branimir Glavaš osuđen je zbog ratnog zločina i kaznu odslužuje u zatvoru u Mostaru. Odlučili smo s njim napraviti intervju jer, iako je pravomoćno osuđen za najteža kaznena djela, on je i dalje važan politički faktor koji iz kaznionice u Bosni i Hercegovini praktički upravlja HDSSB-om, danas sa sedam zastupnika respektabilna parlamentarna stranka.

Glavaš je iznimno inteligentan, pa i duhovit sugovornik. Takva kombinacija inteligencije i “ludosti” (po upornosti, ustrajnosti, pa i verbalne surovosti prema suparnicima) ne susreće se često.

Kako vam je u zatvoru? Pisalo se i komentiralo da vam je predobro, da nemate strogi režim.

A što mislite, kako može biti u zatvoru? Zatvor je zatvor. Ovaj jest poluotvorenog tipa, ali to se ne odnosi na zatvorenike s duljom zatvorskom kaznom, isključen je i ratni zločin, dakle blaži tretman odnosi se na zatvorenike osuđene do pet godina. Omogućeno im je i da rade u zatvoru.

Vi ne radite u zatvoru?

Ne.

Zašto? Ne želite, ne da vam se?

Nema nekog posebnog posla za mene. To su poslovi čišćenja, pomoćnog rada u kuhinji, za što zatvorenici dobiju simboličnu plaću.

Vas čišćenje ne zanima?

Nisam stručno osposobljen za te poslove (smijeh). Ponudio sam se zatvorskoj upravi da sredim zatvorske arhive koje potječu još iz austrougarskih vremena, no još nisam dobio odgovor na moju ponudu.

Kad spominjete plaću, vi ste stavili u mirovanje svoju saborsku mirovinu da ne biste isplatili sudske troškove Radoslavu Ratkoviću iz afere “Selotejp”?

Ni dandanas ne priznajem presudu. Nisam to učinio i neću plaćati nikome ni jedne kune odštete, pod cijenu da, kada izađem iz zatvora, moram prositi za preživljavanje. Ovdje nije u pitanju samo osamdesetak tisuća kuna sudskih troškova u slučaju oštećenika Ratkovića nego slijede postupci za obeštećenja članovima obitelji žrtava i ta se svota može popeti na nekoliko milijuna kuna.

Vidim da ste dosljedni u tome, ali od čega živite onda?

Pa, imam besplatan stan i hranu, a sin živi od najma prostora u Osijeku, malo radi, ima i nekih svojih sitnih prihoda, a i mama se brine o njemu.

Vrlo ste uporan čovjek, sada se odričete mirovine, triput ste štrajkali glađu...

Da, uporan i tvrdoglav ko mazga. Sve je to rezultat dugogodišnjeg političko-pravosudnog progona koji se i danas vodi protiv mene. Pravomoćna presuda bila je 2. lipnja 2010. godine, a presudu sam zaprimio 15. kolovoza 2010. godine. Trideset dana kasnije, odnosno do 14. rujna 2010., moji odvjetnici Veljko Miljević, Dražen Matijević i Višnja Drenški Lasar podnijeli su svaki za sebe po jednu ustavnu tužbu. Ustavnom sudu RH podnio sam i osobno napisanu ustavnu tužbu u svoje ime. U prosincu 2010. godine ustavnu tužbu u moje ime podnijela je kao nadopunu već podnesenima i sarajevska odvjetnica Vasvija Vidović. Međutim, tih pet ustavnih tužbi čeka rješenje 3,5 godina na Ustavnom sudu! Ustavni zakon o Ustavnom sudu kaže da se u pravilu svi prijedlozi, inicijative, podnesci i tužbe trebaju riješiti u roku od godinu dana. Poslali smo osam požurnica, ali odgovora nema. Strpljivo čekam, ne želim da se bilo koja riječ protumači kao pritisak na Ustavni sud sve u nadi da će Ustavni sud napokon riješiti moje tužbe. Mislim si da nema ni smisla da Glavaš tuži Hrvatsku u Strasbourgu. Ako ne moram, ne bih tužio svoju državu.

Niste mi odgovorili, odakle vam tolika upornost, kapric, inat? Što li je to već?

Zasigurno je to stvar i mog temperamenta. Kriv čovjek ne može triput štrajkati glađu i biti bez hrane 126 dana u nešto više od godinu dana. Teško da bih takvo što više ponovio.

Ljetos ste svom bivšem prijatelju Šeksu poslali razglednicu na čak četiri adrese, napisali ste da ste upravo pročitali pismo Ive Sanadera, da su sada neke stvari jasnije i da se radujete skorom susretu. Sve vrlo ironično. Što vam je to Sanader napisao?

Neki mediji su tu moju gestu željeli prikazati kao prijetnju Šeksu, što ne stoji. Bila je to lijepa i prijateljska gesta kojom sam pozdravio Šeksa, nakon gotovo punih devet godina. Pismo o kojem govorite nije bilo napisano meni, nego jednom zajedničkom prijatelju s namjerom da mi ga pokaže. Pismo ima od 8 do 10 stranica, a dvije-tri su bile posvećene meni, odnosno mom političkom progonu, odmah nakon izbacivanja iz HDZ-a 21. travnja 2005. godine. U njemu Sanader objašnjava kronologiju, inicijatore i sudionike moga političkog progona, a za vjerodostojnost onoga što je Sanader tvrdio taj je posrednik upućen na osobu, koja je sve te navode trebala potvrditi i dodatno objasniti, što je i učinjeno. Navodno Sanader u knjizi koju piše objašnjava i te događaje u poglavlju koje je radnog naslova “Dno dna ili tko je smjestio Glavašu”.

Imat ćete sa Šeksom što razgovarati kad izađete iz zatvora?

Mi smo bili prijatelji od 80-ih godina, sve do moga izbacivanja iz HDZ-a, ili sam si ja samo umislio da smo to bili!? Šeksa poznajem još kao disidenta dok je bio bez posla. Moj bratić Ivan Glavaš imao je prvu tzv. ugovornu organizaciju udruženog rada (UOUR) u Osijeku, prvu na prostoru cijele bivše Jugoslavije, i on je zaposlio Šeksa kada mu nitko nije htio dati posao. Tada sam upoznao Šeksa, s kojim sam se družio do 20. travnja 2005. u večernjim satima, kada mi je rekao: Javit ću ti se kasnije. I nikada se više nije javio! Njegov poziv i posjet čekam i danas.

Vi i Šeks ste drmali Slavonijom.

Nikada mi nismo drmali Slavonijom. Što to znači “drmati”?

Bili ste vladari Slavonije.

Nismo bili nikakvi vladari, samo smo radili svoj posao jer takva su bila vremena, predratna, ratna i poratna. Pet godina me nema u Hrvatskoj, više od četiri sam iza zidina zatvora i meni je potpuno jasno da su ta vremena daleko iza nas. To sve pripada prošlosti i što je rekao Gotovina, okrenimo se budućnosti.

Što danas mislite o Šeksu?

Žao mi je što smo se neprijateljski razišli. Žao mi je njegove obiteljske tragedije koju je proživio dva mjeseca prije našeg razlaza. Ljudski je praštati, ako se potvrdi da mu imam što oprostiti. Valjda će biti prilike sjesti i porazgovarati s njim. Ako ikada s njim sjednem za isti stol, bit će to na javnom mjestu. Po prirodi je škrt, ali će u tom slučaju morati platiti večeru.

Imate želju razgovarati sa Šeksom?

Ne bih to nazvao željom, već možda potrebom da razjasnimo neke stvari. Ne valja ako mržnja obuzme čovjeka, to ne vodi dobrome.

Mrzili ste ga?

Pa, da sam bio lud za njime, nisam. Bio sam strašno ogorčen i bijesan na njega, ali kako godine polaze, taj bijes blijedi. Šeks se kukavički postavio, morao se tada suprotstaviti Sanaderu i udariti šakom o stol (za što nikada nije imao hrabrosti) i stvari bi se u cijelom HDZ-u razvijale drukčije, odnosno pozitivnije, kako za HDZ tako i za cijelu Hrvatsku.

Vi, Šeks i Luka Bebić doveli ste Sanadera na vlast u HDZ-u?

Doveli su ga izaslanici.

Uz vašu svekoliku asistenciju.

I sad smatram da je u tom trenutku Sanader bio dobro rješenje. Poliglot, čovjek proeuropski orijentiran, širokih pogleda i ideja... Ali on je klasični primjer čovjeka za kojeg možeš primijeniti onu narodnu mudrost “daj čovjeku vlast pa ćeš vidjeti kakav je”. Moja uloga u njegovu osvajanju vlasti u HDZ-u nije mala, ali nije ni jedina. Ali već 2004. godine shvatio sam da je taj Sanader običan “mačak u vreći”. Kad bih došao kod njega u Banske dvore u njegov ured, a dolazio sam više puta, na tri njegova stola u uredu nikada nisam vidio ni jedan papirić! Bilo mi je jasno da je on najobičniji blefer i prodavač magle. Ako ništa drugo, imao bi kojekakva obavještajna izvješća na stolu kojim ga je Karamarko svakodnevno opsluživao. Ma, najobičniji neodgovorni parader i šminker bez pokrića.

Karamarko poput Miška vozi krntiju od busa zavezanih očiju prema Bruxellesu

Kad ste se počeli udaljavati od Sanadera i HDZ-a?

Sada ću prvi put reći da je netrpeljivost kulminirala u trenutku kada je Šeks izgovorio ona četiri glagola u središnjem Dnevniku, a koja su se odnosila na uhićenje Gotovine. Šeks se kasnije pokušavao opravdavati kako je samo prenosio zaključke VONS-a, ali za mene neuvjerljivo. Tada mi je pukao film. Isti tren sam nazvao Dunju Gotovinu i rekao joj da to nije politika HDZ-a, i tom prilikom sam rekao dosta ružnih riječi o Sanaderu, sve do njegove bliže i daljnje obitelji. Jasno sam Dunji rekao da sam svjestan kako će sve to što sam rekao o Sanaderu sutra u transkriptu biti njemu na stolu, jer znam da joj Karamarko i druge obavještajne službe prisluškuju telefone. Nakon te večeri, iz međusobnih pogleda, uzajamna netrpeljivost bila je očita. Šeks je tada odradio prljavi dio posla za Sanadera kada je riječ o Gotovini, a dva mjeseca kasnije i u mom slučaju. Ja taj prljavi posao za Sanadera ne bih odradio.

Jeste li se vi suprotstavljali Sanaderu?

Jesam. Kada su u Slunju podigli spomen-ploču Juri Francetiću, Sanader je od mene tražio, budući da je mene pratio imidž HDZ-ova jastreba, desničara, da ja idem tamo među hadezeovce u Slunj, da će to biti najbezbolnije, urgirati da se ta ploča ukloni. Rekao sam: Ne pada mi na pamet. Niti sam ploču stavljao niti ću je skidati. To je Lika, šalji Dadu Milinovića nek ti skida ploču.

Evo kako je Sanader završio, izbaciše ga, kasnije i Kosoricu...

Pa što onda? Izbrisali su i mene.

HDZ je takva stranka, kad padneš, letiš van.

Tako će završiti i Karamarko, i to puno prije nego što si možete zamisliti. To je tradicija u HDZ-u. Kao u srpskoj povijesti, oni ubijaju svoje vladare. Tko se mača laća, taj od mača i gine. To čeka i Karamarka.

Kako ovo tumačite – u zatvoru ste, osuđeni za ratni zločin, a vaši stranački kolege i dalje vas slušaju, dolaze k vama u zatvor da amenujete najvažnije odluke?

To vi mediji tako predstavljate u javnosti, nije to baš tako.

Pa, ne bi oni svaki čas dolazili k vama da to nije tako.

Vodstvo HDSSB-a, za razliku od drugih stranaka, i prvi ešalon članova stranke od stotinjak ljudi, na okupu drži u prvom redu iskreno prijateljstvo pa tek onda stranačka pripadnost ili programska povezanost.

U politici ima prijateljstva?

Ima. Ne kažem da se možda i kod nas nekada neće dogoditi nešto što se dogodilo Čačiću u HNS-u, ali zasad se nije dogodilo. Kad sam dobio pravomoćnu presudu u kolovozu 2010., bio sam u Drinovcima, došli su moji stranački prijatelji iz Osijeka i rekao sam im da se povlačim iz stranke, a njih tridesetak na čelu sa Šišljagićem su to automatski, bez imalo razmišljanja, odbili.

Na stranu prijateljstvo o kojem govorite, za vas se kaže da ste vrlo autoritativan čovjek, da vas se ljudi i boje. Čak se pričalo da ste ispljuskali Bubala? Jeste li ga pljusnuli?

A pričalo se... Svašta se pričalo, a deset puta ponovljena laž postaje istina. Svatko može koješta napisati i to će svi prenijeti iako je laž.

A što je s tom pljuskom Bubalu?

To je najobičnija medijska izmišljotina. Čuo sam već da se to priča po Osijeku. To su gluposti. Da bude i međusobno povišenih tonova kad moji iz HDSSB-a dođu k meni u zatvor, bude, ali to ne znači da posjeti završe svađom.

Tko najviše viče?

Glasno pričamo, stražar nekad kaže da zatvorimo vrata da nas se ne čuje. Bitno je iskreno razgovarati, bez “fige u džepu”. Kada dođe do povišenih tonova, oni su obostrani. Tu laž uporno plasira Đapić, a nema većeg spletkara i autokrata od njega.

Kako biste sami sebe opisali kada je o autoritetu riječ?

Ja se tako ne doživljavam. Čovjek sam s vrlinama i manama, kao i svaki drugi.

Ipak, vas se doživljava kao opasnog tipa?

To je klasična medijska izmišljotina koja se vrti već 24 godine. Je li vas sada strah, dok razgovarate sa mnom?

U percepciji mene u javnosti nema sredine. Ili me se voli i poštuje ili me se mrzi. Rijetki su oni indiferentni prema meni

Nije me strah, ali okolnosti su sada drukčije. U zatvoru ste. Nekad ste bili vrlo moćni u Slavoniji, pa i sada je vaš utjecaj golem.

U čemu se ta moja moć očitovala i iz čega je proizlazila?

Iz vaših političkih i stranačkih funkcija.

Znate li otkad ja nisam župan? Još od 2000. godine. Dakle, punih 14 godina nisam ni u kakvoj vlasti, a od toga petu godinu u zatvoru. U percepciji mene u javnosti nema sredine. Ili me se voli i poštuje ili me se mrzi. Rijetki su oni indiferentni prema meni. Oni koji su jalni i iskompleksirani, ti šire teoriju o tome da me se ljudi boje, a u stvari je pozadina njihova bolesna opsjednutost sa mnom. Nikada nisam bio nikakav strah i trepet ni za koga.

Ne slažem se s konstatacijom da niste bili vrlo moćni i utjecajni u Slavoniji.

Što mislite što je pozadina toga – kriminal, ratni zločini? Je li to mislite? Možemo i o tome razgovarati. Vjerojatno mislite, ljudi me se boje jer je stvorena percepcija kako su za vrijeme rata ljudi završavali u Dravi, a sve je to Glavaš naređivao. Glavaš je privatizirao sve firme po Osijeku. To su najobičnije laži i gluposti koje se plasiraju dok sam u zatvoru i teško mogu to demantirati.

Gradonačelnik Osijeka Vrkić zatražio je od DORH-a da istraži vašu imovinu.

Slobodno nek istraži. Gledao sam neki dan taj njegov medijski performans pred DORH-om i u prvi mah sam pomislio da se snima kakva scena za neki novi film “Balkanski špijun”. Nadam se da je u taj registrator za Bajića stavio dokumentaciju svoga sina iz koje je vidljivo kako je došao do ratne i poratne invalidnosti. Mogao je DORH-u objasniti i svoju imovinu. Vrkića sam smatrao skoro pa prijateljem, naš zadnji razgovor bio je prije nego što su me uhapsili. Ali kad se čovjek kandidirao, on udario po meni kao da sam mu ja protukandidat! Poslije nastavio – udri po meni, udri po meni! Vrkić je gmizao i puuuuzaaaao da ga predložim Tuđmanu za koordinatora mirne reintegracije! Kao zadnji gmizavac cipele mi lizao! Postavio sam ga za direktora Glasa Slavonije. Molio me da bude direktor Belja i onda prodavao demagogiju kako radi za jednu kunu, a imao saborsku mirovinu i 7000 kuna u NO-u Glasa Slavonije.

Kolika je vaša imovina?

Apsolutno nikakve nepoznanice nema u mojoj imovini. Sva moja imovina bila je prijavljena saborskom povjerenstvu za sukob interesa. Imao sam stan u Osijeku i kuću na moru koju sam prije pet, šest godina darovao sinu. Prije pet godina kupio sam kancelarijski poslovni prostor sinu posuđenim novcem, koji još nisam otplatio. Kupio sam sinu taj poslovni prostor jer sam još 2005. mislio otvoriti javnobilježnički ured i napustiti politiku, međutim mojim sudskim progonom sve je otišlo u smjeru koji nikada nisam mogao niti sanjati. Sagradio sam i kuću u egzilu u BiH uz pomoć ljudi koji su me podržavali iz Hrvatske i dijaspore, a i sada imam duga za tu kuću.

Kod vas je neki dan bila Željka Markić, njena ideja je da se formira velika desna koalicija Saveza za Hrvatsku i HDZ-a i da zajedno izađete na euroizbore. Vi ste pak poručili da nemate ništa protiv suradnje s HDZ-om, a s druge strane zadnjih ste dana žestoko kritizirali HDZ i Karamarka?

Moja kritika HDZ-a bila je samo uzvratni udarac na ono što je HDZ po nalogu Karamarka radio u Osijeku. Prvo su oni i Vrkić napali nas, a mi smo im vratili, i to onako kako zaslužuju. Ako su mislili da ćemo i ubuduće šutjeti na napade, onda su se gadno prevarili.

Ipak, rekli ste da ćete biti noćna mora vrhu HDZ-a, a spremni ste na suradnju. Nije li to kontradiktorno?

Polako, to je bilo figurativno rečeno. U ponedjeljak, dakle, Vrkićev udarac, koji nije slučajan. Štoviše, dirigiran je od Karamarka. Iz čista mira nas je napao, bez povoda, da bi već u utorak po nalogu Karamarka istovjetan napad uslijedio iz raspuštene osječke organizacije HDZ-a.

Što bi bio Karamarkov motiv da dirigira taj napad?

Uništiti HDSSB! Dirigirao je napad preko Vrkića i HDZ-a, a taj županijski HDZ je raspušten. Mi isti dan vraćamo udarac. Odavde sam rekao svojima – ne se obračunavati s kokošarima u Osijeku! Jer ti kokošari u moje vrijeme u HDZ-u nisu mogli niti lijepiti plakate, a sad su, dok ih nisu raspustili, čelnici županijskog HDZ-a. Jedan konobar, a drugi tamburaš kojem sam ja deset godina gurao u tamburu po sto kuna kada smo se Šeks i ja uz kapljicu malo opuštali. Ma dajte molim vas! Kad sam saznao da HDZ ima presicu i da će udariti po nama, odmah sam nazvao Zagreb i rekao – za sat vremena presica u Saboru i udri ravno u glavu.

Što mislite, kako će završiti priča o suradnji Saveza za Hrvatsku i HDZ-a?

Moja prva reakcija gospođi Markić bila je – Karamarko vam laže kad kaže da je za suradnju s HDSSB-om. Laže, ne poznajete ga.

Ima li po vama Željka Markić potencijala, meni se čini da se ona malo previše umislila da može biti neki značajan politički faktor jer glasovi koji su osvojeni na referendumu nisu njeni?

Ja sam to njoj odmah rekao – gospođo Markić, vi ste uspješno proveli referendum, ali to se neće preslikati u glasove za vašu eventualnu opciju koju predstavljate. Ona je rekla da nema osobne ambicije na EU izborima. Iz prvog kontakta s njom mogu procijeniti da je pametna i sposobna žena i da ima potencijala u njoj. Ali ima puno pametnih ljudi, pa kad izađu na izbore, ne mogu prijeći prag. No, poanta je u tome da sam ja nju namjeravao uvjeriti da će je Karamarko slagati. Zato sam joj rekao da on želi odgovornost za nesuradnju prebaciti na HDSSB i zato ja neću biti prepreka suradnji s HDZ-om. Na koncu, nije li joj upravo Karamarko već dao košaricu u njenim pokušajima okupljanja desnog bloka?

Pa je, rekao joj je da ne može bicikl šlepati kamion.

Naravno da ne može! Samo je Karamarko malo precijenio snagu HDZ-a. HDZ je bio švedski Volvo kamion samo za vrijeme Tuđmana i to više nikada neće biti. A današnji HDZ mene podsjeća na onaj bus firme Krstić iz filma “Ko to tamo peva”. Sjećam se scene kad Pavle Vujisić viče sinu “Vozi, Miško”, a Miško se hvali da vozi dva kilometra zavezanih očiju. Karamarko je danas Miško na čelu HDZ-a koji vozi krntiju od autobusa, i to zavezanih očiju sve do Bruxellesa, a umislio si je da vozi švedski Volvo. Sjećate se scene i pjesme iz filma o kojem govorim “Za Beograd, za Beograd” (pjeva). Samo sad Karamarko u ulozi Miška vozi i pjeva “Za Bruxelles, za Bruxelles” (opet pjeva).

Biste li nakon parlamentarnih izbora podržali HDZ u formiranju većine?

Svjesni smo truda i međusobnog uvažavanja koje ćemo morati uložiti da bi Savez dugoročno opstao. HDSSB, kao najjača stranka u Savezu, mora uvažavati svoje partnere i ne smije diktirati nikakve svoje uvjete, jer ako se ne budemo tako ponašali, Savez će doći u krizu. Ne smijemo se ponašati kao Karamarko; mi smo autobus, a ostali su nitko i ništa. Što se tiče podrške, sad smo koncentrirani na euroizbore i realno očekujem da će Savez osvojiti jednog zastupnika.

Najavili ste da nećete u političku mirovinu?

Pa, neću. I da se brinem o održavanju stranačkih prostorija, to je aktivni stranački rad.

Kad izlazite iz zatvora? Što ćete onda raditi?

Po zakonu na državnoj razini u BiH već sada imam uvjete za prijevremeni izlazak jer sam odslužio pola kazne. U političkom smislu izvršna vlast me uopće ne zanima, kao što se više ne bih kandidirao ni za predsjednika stranke. U jednoj dobro organiziranoj stranci ima posla za mnoge aktiviste, pa bih dobrodošao i kao umirovljenik koji može raditi za stranku. HDSSB je moje čedo, u interesu mi je da stranka preživi, ali je to moguće samo s mladim ljudima. Dobar je dio nas, uključujući i mene, za politički rashod. Šišljagić je samo godinu mlađi od mene, otvoreno sam mu rekao da moramo stvoriti novog kandidata za župana. Njemu ne treba da se dovede u situaciju da izgubi sljedeće izbore.

Kroz cijeli razgovor nevjerojatno mi je kako izbacujete točne datume i imate svježe pamćenje na davno prošle događaje, imate jako dobru memoriju.

Služi me pamćenje, Bogu hvala, nakon onih štrajkova glađu nisam imao nikakve posljedice. Govorili su mi – nemoj štrajkati jer kad ti jednom odu bubrezi, nema više povratka. Ali oporavio sam se, a neki moji prijatelji kažu – tebe se jedino maljem može utući.

Pa, baš sam htjela reći...

Triput sam štrajkao glađu, prvi put 37, drugi put 24 i treći put 65 dana.

Ima neka ludost u vama.

Ima, ima. Što da kažem? Đapić je pokušao iskompromitirati moj štrajk glađu govoreći da mi je donosio čokoladice. Debeljuca, on će meni donijeti čokoladu!? Pa on bi je požderao putem do zatvora!

Djelujete mi kao čovjek kojem se nije nimalo dobro zamjeriti?

Zašto? Vi mislite da ja nisam tolerantan? Ako pogriješim, isti čas se i ispričam. Kritiziram, ali i podnosim kritiku. I Tuđman ju je dopuštao. Svi ti gmizavci koji pričaju da se starom ništa nije moglo reći – lažu.

Kako vam se čini Kukuriku vlada?

Premijer je pametan i obrazovan čovjek. U zadnje vrijeme previše je drzak prema oporbi, a bolje bi mu bilo da tu svoju drskost usmjeri k svojim nesposobnim ministrima. Naslijedio je velike probleme od HDZ-a. Na dobrom je putu da provede nužne reforme, ali mu za to treba od tri do pet godina.

O Milanoviću ljepše govorite nego o Karamarku?

Karamarko je izravno sudjelovao u mom političkom progonu, pa je to i dodatni razlog mog kritičkog stava. Što se tiče gospodarskih pitanja, on o njima ništa ne zna.

>>Markić posjetila Glavaša u zatvoru, zovu HDZ u veliku desnu koaliciju

>>Rat za Osijek: 'Glavaš stvara afere, bez njih ne postoji'