'HDZ je centar. I dok sam živ, neću dopustiti klerikalizaciju'

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u modi je već neko vrijeme, osobito nakon oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču, ali popularnost mu dodatno poraste uoči svakih izbora, i parlamentarnih i lokalnih. Ne samo da ga se više nitko ne odriče nego se i desnica i ljevica svojski trude odati mu počast.

Međutim, izbacivanje Zlatka Hasanbegovića iz HDZ-a iznova je aktualiziralo pitanje tuđmanizma. Što taj pojam podrazumijeva? Je li to doktrina, filozofija? Mnogi o njemu teoretiziraju, no stječe se dojam da ga još nitko nije jasno definirao. Čak s velikom sigurnošću možemo reći da je i u HDZ-u malo onih koji bi znali objasniti taj pojam.

Zašto demokršćanstvo

Ne ulazeći dublje u općepoznata Tuđmanova stajališta o Hrvatskoj kao demokratskoj zemlji članici EU-a i NATO-a, pokušat ćemo pridonijeti definiranju tuđmanizma citirajući samoga Franju Tuđmana. Ti su citati izvađeni iz tzv. Tuđmanovih transkripata koje će u svojim novim memoarima uskoro objaviti Vladimir Šeks. Riječ je o autentičnim elementima koji bi mogli poslužiti skiciranju Tuđmanove političke doktrine.

Evo, recimo, što je Tuđman rekao o političkoj orijentaciji HDZ-a: “HDZ će ostati narodna stranka, stranka centra. Neću dopustiti, barem dok sam ja živ, nikakve klerikalizacije, nego HDZ mora ostati u biti ono s čime smo pobijedili. Znači, jedna općenarodna stranka. Ali, molim, u svojim osnovama za demokršćansko opredjeljenje. Zašto? Zato da bi nas te demokršćanske, konzervativne narodne stranke Europe i svijeta primile. Jer, na žalost je tako, ni jedna liberalna, ni jedna socijalistička stranka nije za samostalnu Hrvatsku.”

O frakcijama u HDZ-u govorio je: “Trebaju nam i ti naši pretjerani nacionalisti u HDZ-u i u Hrvatskoj, uklopljeni u demokratski, državotvorni program, da bismo mogli dovršiti rat u Hrvatskoj i u BiH. Trebaju nam i ti ljevičari, koji su dokaz i demokratičnosti HDZ-a i Hrvatske. I jedni i drugi imali su u okviru HDZ-a dovoljno tog pozitivnog naboja da slijede tu moju nekakvu sintezu, i povijesnu i sada političku.”

Također: “Postavljaju mi pitanja: pa zašto se vi, predsjedniče, ne oslobodite ili tih pojedinaca iz desnice ili tih pojedinaca iz ljevice? A ja odgovaram: da nismo imali ovakav HDZ, ne bi bilo ni Hrvatske i ne bismo je mogli sačuvati... Molim da ti naši prijatelji, koje su nazivali uvjetno desnima, da to shvate. Kao što molim i ove na ljevici, da mi ne nazivaju da ima profašista ili proustaša u HDZ-u. Jer to su gluposti, to je zanemarivanje svega onoga o čemu sam govorio.”

Zanimljivo je da se HDZ danas, pod Plenkovićevim vodstvom, svrstava u desni centar, što bi značilo da je, u odnosu na onaj Tuđmanov, izvorni HDZ, doživio političku evoluciju. O nacionalnoj pomirbi Tuđman je govorio: “Hrvatska je međunarodno priznata jer smo iz povijesti izvukli pouke da treba pomiriti Hrvatsku. Bez pomirenja partizanske, zavnohovske i endehaovske Hrvatske nema Hrvatske.” Potom: “Gospodo, budimo realni. Mi smo se našli u borbi za hrvatsku državu i morali smo biti oslonjeni prije svega na te elemente hrvatstva koji su stradali u NDH..., ali tu samostalnu Hrvatsku morali smo uspostavljati i na tradicijama antifašizma jer nas taj svijet ne bi priznao.”

O raspadu Jugoslavije i položaju hrvatskog naroda u povijesti: “Hrvati su u povijesti morali imati ulogu predziđa kršćanstva u sukobu s otomanskom vojskom, da bi imali pravo na samoodređenje i na stvaranje samostalne države. Narodi koji su se oslobodili višenacionalnih državnih tvorbi imaju sva prava, i povijesna i moralna, da kao subjekti međunarodnog poretka sudjeluju u europskoj zajednici i u svjetskoj zajednici.”

Pogled na marksizam

Evo i njegova pogleda na marksistički revolucionarni pokret: “Iako je propovijedao internacionalizaciju, imao je u sebi ideju prava naroda na samoodređenje. To je ono što je bilo pozitivno u njemu, da je gajio taj duh, pa makar i borbom do hrvatske slobode. Ta je ideja bila živa i u antifašističkom pokretu, i u ZAVNOH-u, pa i naposljetku u tim konfederalnim elementima u Ustavu 1974. koji su nam omogućili da imamo kakve-takve pravne osnove pred međunarodnim svijetom da dođemo do samostalne Hrvatske.”

Kako je govorio o Titu? “Tito je, i kao Hrvat i kao komunistički internacionalist, zaista težio da se odnosi između naroda i narodnosti riješe na potpuno ravnopravnim osnovama, pa je u Ustavu iz 1974. dao sve elemente za njihovu punu ravnopravnost. A dao je sva prava i manjinama, Albancima na Kosovu, Mađarima itd.” Spomenemo li također da je Tita smatrao “jednim od najvećih državnika Europe u razdoblju Drugoga svjetskog rata”, posve je jasno da on danas ne bi bio za promjenu imena najljepšeg trga u Zagrebu.     

Tuđmanizam je nacionalna, a ne stranačka politika