Izetbegovićev amanet i smrt BiH

Bosna i Hercegovina, nekad primjer međunarodne intervencije i rekonstrukcije, je danas propala država. Državna se raspada i više od desetljeća nalazi se u konstantnom političkom kaosu. Usred neprekidne političke i ekonomske disfunkcije, sigurnosne prijetnje pojačane od strane radikalnog islama, iščezavajućeg europskog i američkog interesa, i podijeljenog stranog interesa Rusije i Turske, budućnost Bosne i Hercegovine se doima turobna”, stoji u izvještaju Američkog instituta za stabilizaciju i tranziciju (IST) iz Washingtona, koji je uzburkao duhove u susjednoj državi.


U izvješću se ističe kako je BiH kao država dva entiteta i tri konstitutivna naroda apsurdna i nelogično konstruirana, a funkcionalnom državom može postati samo kao federacija triju nacionalnih entiteta. Do nedavno se sa Zapada rješenje, barem deklarativno, tražilo isključivo u ukidanju ili barem slabljenju entiteta, pa čak i u brisanju konstitutivnih naroda kao u slučaju zadnjeg glavinjanja njemačke vanjske politike.

Povodom izvješća IST-a predsjednik Glavnog odbora stožerne bošnjačke stranke SDA Halid Genjac izjavio je: “Niti je studija dovoljno relevantna niti je institucija koja stoji iza te studije dovoljno relevantna da bi se moglo na neki način ozbiljno govoriti o tomu, kao i razgovarati o studiji koju su oni napravili.” Relevantni su mu valjda Stipe Mesić i sve tanja šačica dežurnih “prijatelja Bosne”, među kojima i Dejan Jović, novi sarajevski medijski miljenik koji bančevski ugodno titra bošnjačkom nacionalizmu pod građanskom krinkom. Ne radi se o najvažnijem institutu na svijetu, ali bitno je da se prvi put iz Amerike čuju drugačiji glasovi po pitanju BiH. Sve što je u izvješću napisano bolno je istinito, potkrijepljeno argumentima i u preporukama dobronamjerno.

IST je prepoznao srpski separatizam i bošnjački unitarizam kao glavne prijetnje opstanku BiH, koja visi o koncu, pa šalje jasnu poruku administraciji predsjednika Trumpa: “Posljednja stvar koju Washington treba je regionalna implozija u srcu Europe. Ili se sada bavite Bosnom i Hercegovinom, dok se njome može rukovati ili se kasnije suočite s daleko većim troškovima”. Autori izvješća smatraju kako nova američka administracija najprije mora “pritisnuti” Sarajevo da se pridržava odluke Ustavnog suda BiH o izmjeni Izbornoga zakona BiH koja se tiče izbora hrvatskih izaslanika u domove naroda.


Lažni bošnjački patriotizam prema BiH razotkriva se upravo u nepoštivanju temeljnih državnih institucija poput Ustavnog suda i ogluši na njihove odluke onda kada im ne idu u prilog, u ovom slučaju kada im onemogućavaju da Hrvatima određuju političke predstavnike.
Izvješće je izrazito kritično prema predstavnicima međunarodne zajednice u BiH koji su odavno postali veliki dio problema kojeg su tobože došli riješiti: “Osvježeni transatlantski pristup pod vodstvom SAD-a zahtijeva nekoliko ključnih elemenata.

Najvažnije je povući daytonske zastarjele i neučinkovite institucije, poput Ureda visokog predstavnika i Vijeća za provedbu mira. Zatvaranje suda u Haagu daje jasan presedan”, smatra IST te upozorava kako je BiH danas “lažni protektorat međunarodne zajednice”.
Visoki predstavnik je tragikomična figura koja je, između ostalog, po potrebi dokidala i zakone matematike poput Inzkovog pravorijeka da je 5 trećina od 17, kad su na pretprošlim izborima Bošnjaci formirali “platformašku” vlast bez legitimnih predstavnika Hrvata.
Autori izvješća smatraju kako se odmah moraju ukloniti i strani suci u Ustavnom sudu BiH. Taj sud, naime, uz šest domaćih sudaca (po dva Bošnjaka, Hrvata i Srbina) čine i tri strana suca.

Oni su, zajedno s dva suca Bošnjaka, redovito preglasavali dva Srbina i dva Hrvata. No pri zadnjoj važnoj odluci se, znakovito, dogodilo suprotno, pa je Ustavni sud naložio izmjenu dijela izbornog zakona čime se sprječava da bošnjački glasači svojim pulenima Hrvatima pune klub u Domu naroda.
Izvješće američkog instituta posebno naglašava “zlonamjerne sudionike” Tursku i Rusije.

Otkud ta promjena? Zadovoljavanje Turske, do jučer neupitnog saveznika, najvažniji je razlog dosadašnje američke slijepe probošnjačke politike, koju nije pokolebalo ni vehabijsko rafalanje po ambasadi, ni izvoz islamista na sirijsko ratište ni svi ispadi tzv. handžar-građanske politike. No nedavno tursko približavanje Rusiji nema kontrapunkt samo u američkoj pomoći Kurdima, već i redefiniranju odnosa prema akterima u BiH.

Logično bi bilo i ranije, da nije bilo duga Turskoj, da Amerikanci uporište traže među Hrvatima u BiH, kao jedinom neupitnom prozapadnom faktoru.
 IST u tom smislu piše: “Nema ničeg inherentno krivog u hrvatskom entitetu. To bi riješilo mnoge probleme: ne bi bilo dodatnih potreba za kantonima, a odnosi između države i entiteta, te između entiteta i općine, mogli bi biti konzistentni diljem BiH. Umjesto zapletene federacije entiteta i naroda, zemlja bi bila normalna federacija teritorijalnih jedinica. Dizajn je to s mnogim uspješnim europskim primjerima.

Etničke kvote mogu se zamijeniti regionalnom zastupljenošću i zaštitom temeljnih ljudskih prava.”
Tri jedinice s jasnom većinom svakog naroda i jakim mehanizmima zaštite malobrojnijih, rješavaju i problem “Sejdić-Finci”, jer bi se u Predsjedništvo umjesto predstavnika tri naroda moglo birati predstavnike tri entiteta/federalne jedinice, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Ako su Hrvati većina u “svojoj” teritorijalnoj jedinici, osoba koja se unutar nje izabere za člana Predsjedništva, bio on Hrvat, Bošnjak, Srbin, Rom, Židov ili Poljak, imat će njihov većinski legitimitet da ih zastupa, za razliku od bošnjačkih marioneta, poput Komšića, koji su nominalno Hrvati, ali nemaju legitimitet predstavljati Hrvate jer ih nisu oni izabrali.


Da se 1995. BiH ustrojila s tri federalne jedinice, danas bi vjerojatno bila funkcionalna i prosperitetna država. Što je alternativa takvom preustroju? Samo daljnje mrcvarenje i na koncu raspad, kad se stvore međunarodne okolnosti za taj završni čin.
Jer o kakvoj mogućoj građanskoj BiH govoriti u situaciji kad se Bakir Izetbegović prisjeća kako je današnji turski predsjednik bio jedna od zadnjih osoba s kojima je njegov otac razgovarao prije smrti, pri čemu važno ističe: “On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH.

Ja mislim da Erdoğan itekako dobro nosi taj amanet”.
Zabavno mi je pomisliti kako je Alija Izetbegović Erdoganu u amanet u tom velikom paketu ostavio i, primjerice, Široki Brijeg. Mogao mu je, jednako opravdano, povjeriti na brigu i Monicu Bellucci ili Nijagarine slapove. Tursko veleposlanstvo u Sarajevu uključilo se aktivno u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića, ponudivši sarajevskoj publici premijeru televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.
Tako “posljednji bedem islama” ostavlja BiH u “amanet” Erdoğanu!

Pa je li oni stvarno misle da će u vrijeme američko-turskog udaljavanja i dalje imati bezuvjetnu američku potporu? 
Turci su u glorifikaciji autora “Islamske deklaracije” otišli i korak dalje pa njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegoviću koji se još snima.

Procjenjuju valjda da će gledatelji umjesto Igara prijestolja ili Sulejmana Veličanstvenog radije gledati Izetbegoviće, a posebno da mladi, više nego za Ronaldom, Bieberom ili Emmom Stone, čeznu za Alijom, Bakirom i Sebijom.
 Dok sarajevska politika na turski pogon divlja, građani proživljavaju najteže trenutke nakon rata. Sarajevo se infrastrukturno raspada. Zbog neodržavanja sustava i mnoštva ilegalnih priključaka, grad ima stalne redukcije vode. Čim zahladi guši se u smogu zbog grijanja na najjeftiniji ugljen, čiji se sumpor toksično taloži u kotlini pa Sarajevo pola godine ima zagađenost zraka poput Pekinga, a ništa ne proizvodi.

Uz redukcije vode, kužan zrak, poluraspadnute tramvaje i bliskoistočne odjevne trendove, kolorit upotpunjuju i čopori pasa lutalica koji nasrću na građane. 
U Sarajevo su ušle milijarde dolara pomoći, u njemu su brojne državne i federalne institucije, sjedišta poduzeća i banaka, većine nevladinih udruga koje su službeno najjača gospodarske grane, ono ima i koeficijent 2 u raspodjeli poreza kojim siše ostatak Federacije, od Bihaća do Neuma, i unatoč svemu tome je bez vode 182 dana godišnje! I iz takve prijestolnice Izetbegović mlađi daje izjave o “amanetu” i sto trideset godina nakon neuspješnog pokušaja Benjamina Kallaya, uvjeravao bi, milom ili silom, Hrvate i Srbe u BIH da nisu to kako se osjećaju i deklariraju, i kako su u Ustavu navedeni, već da su “Bosanci katolici” i “Bosanci pravoslavci” o kojima će brinuti Erdoğan.

Bošnjačka politika odbija implementirati odluku Ustavnog suda o nužnoj promjeni izbornog zakona, što će dovesti do toga da se nakon izbora sljedeće jeseni neće moći formirati vlast. Time zemlja klizi prema potpunoj blokadi i kaosu. Izvješće “nerelevantnog” američkog instituta sve to uviđa i nudi rješenje, za koje je nužno da se bošnjačka politika riješi iluzija o vlastitoj svemoći i pravu da drugima nameću svoju volju. Raspad uvijek ostaje kao alternativa.