Ministar Miljenić: Klijente treba kažnjavati žešće nego prostitutke

U posljednjem izvješću Europske komisije koje je bolje od svih prethodnih opet se problematizira pravosuđe. Ministar pravosuđa odgovara što znače te kritike i što će poduzeti.

Kazneni predmeti rješavaju se nešto bolje, ali rastu zaostaci u građanskima. Što sad?

Pravosuđe i njegovi problemi u ovom su izvješću manje naglašeni nego dosad. Od desetak mjera, dvije se odnose na pravosuđe. Jedna se tiče starih predmeta, a druga se odnosi na ovrhe koje ubrzo stupaju na snagu. Izvješće se poklapa s onim što i Ministarstvo vidi kao problem. Zaostaci muče pravosuđe a da nam se na njih posebno ne ukazuje. Raste, međutim, i broj novih predmeta koji stižu na sud. Njih u jednoj mjeri generira kriza, ali i druge okolnosti kao što je prenormiranost. Primjerice, više od 600 zakona sadrže različite prekršajne norme. Problem je što se trenutačno rješava nešto manje predmeta nego što ih se primi. A dobro je da se smanjuje broj jako starih predmeta.

Sve to logično zvuči. No, izuzmemo li odgovornost prema vlastitim građanima, prošlo je već punih sedam godina od kad nas EU pritišće i traži da sredimo pravosuđe. I svejedno nismo. Što može i treba učiniti ministar?

U osam godina broj predmeta se s oko milijun i pol smanjio na oko 850.000. Dakle, to je gotovo pola manje. Činjenica je da smo došli do točke kada bez strukturnih promjena neće biti daljnjih pomaka. Veliki problem vidimo u građanskom postupku i idemo ga radikalno mijenjati.

Što znači ta radikalna promjena?

Da idemo na koncentraciju postupka. Dakle, svi dokazi morat će ići uz tužbu, a svi protudokazi uz odgovor na tužbu. Slijedit će pripremno ročište, nakon toga jedno do dva ročišta rasprave i predmet mora završiti. Očekujemo znatno skraćivanje suđenja. Radili smo istraživanje i došli do spoznaje da se u četiri godine, koliko u prosjeku traje predmet na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, prosječno u rješavanje uloži četrnaest sati intelektualnog rada suca! Skraćivanjem postupka to će se promijeniti.

Hoćete reći da u četiri godine suđenja sudac nad predmetom mozga svega četrnaest sati?! To zvuči kao velik nerad. 

Nema to veze s neradom. Treba uzeti u obzir da sudac ima stotine takvih predmeta godišnje. Izmjenom Zakona o parničnom postupku reducirat ćete broj rasprava. A što je s beskonačnim žalbama?

Skratit ćemo mogućnost ukidanja presude na višem sudu. Šetanje predmeta s višeg na niži sud ozbiljan je problem. Mora se ostaviti pravo žalbe, ali reducirat će se 90 posto loptanja sa spisima između višeg i nižeg suda. To je, nakon ulaska u EU, važno i zbog Europskog suda pravde u Luxembourgu. Predmet jednostavno mora biti dovršen da bi mogao ići dalje, a građani moraju imati i pravni lijek. Proceduru ćemo maksimalno reducirati i u trgovačkim sporovima, a dostava će biti elektronska. Smatramo da su pravne osobe informirane, a ne neuke stranke. S druge strane, sporove manjih vrijednosti rješavat će sudski savjetnici kako bi se suci mogli posvetiti složenijim slučajevima.

Kada će zaživjeti novi model civilnog sudovanja?

Vjerujem da će izmjene Zakona o parničnom postupku biti donesene do kraja ove, najkasnije početkom iduće godine. Koliko su velike te promjene, Ministarstvo vidi i po otporima koji se već sada javljaju. Neki se bune jer tvrde da će imati više posla, a neki moji bivši kolege odvjetnici smatraju da će ih se ograničiti u naplati troškova. No, unatoč tome ne odustajemo od koncepta. Za mjesec dana prijedlog izmjena ZPP-a dat ćemo u javnu raspravu.

Koliko bi po novom modelu trajalo suđenje za, recimo, podjelu bračne stečevine?

To će prvenstveno ovisiti o organizaciji suda. Zakonskim izmjenama dajemo alat kojim se suđenje mora i može obaviti u tri godine. Naravno, dok se organizacijskim promjenama ne izjednači opterećenost sudaca u cijeloj Hrvatskoj i dok se ne okrupne sudovi, ne mogu reći koliko će gdje trajati takvo suđenje. Ima sudaca koji godišnje rade na sto predmeta, ali i onih koji rade na njih 600.

Tko će kontrolirati rade li suci?

Za to su zaduženi predsjednici sudova te viši sudovi preko žalbenog postupka. Ministarstvo pravosuđa ima pravosudnu inspekciju, ali taj se odjel bavi samo kontrolom poslova sudske uprave. Predsjednike sudova bira DSV koji odlučuje i o odgovornosti sudaca. Dakle, suci sami sebe kontroliraju.

Je li pretjerano reći da su se suci pretvorili u zatvorenu kastu?

Ministru pravosuđa osjetljivo je procjenjivati sudbenu vlast, zbog njezine neovisnosti prema izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Međutim, nikad nije dobro da se bilo koja vlast zatvara. Javnost je, uostalom, jedno od osnovnih načela rada sudbene vlasti.

Promjenom Ustava suce se više ne bira na petogodišnji probni rok, nego odmah doživotno, a radni vijek im je produljen do 70. godine života. U izboru predsjednika sudova više ne sudjeluje ministar, nego ih imenuje DSV u kojem su suci većina. DSV odlučuje o imenovanju sudaca, njihovu napretku, o stegovnoj odgovornosti i kaznama. Smatrate li da bi nešto trebalo mijenjati?

Dobar dio tih pitanja uveden je posljednjim promjenama Ustava i zato treba još malo pričekati da vidimo rezultate. U ovom času pripremaju se neke druge promjene. U Zakon o sudovima ugradit će se odredbe da za duljinu postupka odgovaraju i predsjednici sudova. Ako građanin koji se žalio predsjedniku suda zbog duljine postupka ni nakon toga ne dobije presudu u razumnom roku, može od višeg suda tražiti odštetu za povredu prava na suđenje u razumnom roku. Ta odšteta će se isplaćivati iz proračuna suda, a ne Ministarstva kao sada.

U izvješću EK kritizira se kašnjenje s osnivanjem Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa. No, u tišini je prošlo što javnost nema pravo uvida u imovinske kartice sudaca. Je li u redu da ne možemo znati što ima (ili nema) i kojim tempom stječe imetak osoba koja u rukama drži našu sudbinu?

Opet, riječ je o neovisnoj sudbenoj vlasti. Kao građanin koji se našao pred sudom rado bih znao ima li onaj tko mi sudi dionice u nekom trgovačkom društvu ili možda neki drugi interes. U imovinskoj kartici se, zbog sigurnosti, može izbjeći objavljivanje adrese na kojoj je određena nekretnina i slično, kao što je to napravljeno u slučaju političara. Ali se može navesti da je, primjerice, riječ o stanu u središtu Zagreba određene kvadrature. Ali, o tome treba raspraviti. Načelno, imovinske kartice sudaca trebale bi biti javne, kao i imovinske kartice ostalih dužnosnika.

Kako je završila polemika sa sudovima o proračunu?

Proračun je manji nego lani i moramo štedjeti. To i činimo. Izmjenom nekih uredbi smanjen je udio za plaće. Dio ljudi na određeno vrijeme otišao je, a još ih je ostalo 900 u tom statusu.

Hoće li se sucima smanjivati plaće? 

Moramo shvatiti da ne možemo trošiti više nego što imamo. To moraju shvatiti svi segmenti države, pa tako i pravosuđe.

>>Kazne za prostituciju: 
I uličarka i klijent platit će 4000 – 10.000 kuna