Na pokušaju sloma Putinove politike najviše će izgubiti baš Europska unija

Koliko Vladimir Putin može izdržati sankcije i hoće li umjesto Rusije na kraju stradati Europska unija, pitanje je na koje je javnost početkom prosinca bila uvjerena da zna odgovor. Pad rublja, strelovito pojeftinjenje energenata, sankcije Rusiji... niz je argumenata išlo u prilog činjenici da je Putin unaprijed izgubio bitku. Ipak, ruskog vladara u ovom trenutku podupire 88 posto građana i ta potpora raste, na ulicama nema demonstracija, a glas oporbenjaka sve je tiši. Pobijedit će ruski ponos, komentira profesorica Jelena Jurišić, izvrsna poznavateljica ruskih prilika koja je doktorirala na moskovskom sveučilištu M. V. Lomonosov. Rusi vjeruju u nužnost jake države, za njih je previše sloboda znak da država slabi, pojašnjava nam profesorica Jurišić, ali ističe da je Rusija znatno napredovala u standardu posljednjih deset godina i da njezini stanovnici, unatoč sankcijama, žive dobro. I zaista, kada se prouče statistički pokazatelji ruske ekonomije jasno je da nisu samo nafta, plin i ponos ono što tu istočnu silu čini otpornom na pritiske. Rusi imaju BDP po stanovniku od 23.500 dolara, dok u Hrvatskoj prosječni BDP po stanovniku iznosi 17.800 dolara. Treba napomenuti i da je razina nezaposlenosti u Rusiji zanemariva i da je samo 5,2 posto nezaposlenih, odnosno manje od četiri milijuna stanovnika traži posao.

Brzo našla dobavljače

– Rusi su u novoj krizi izgubili tek četiri do pet posto standarda, a mi smo od početka administracije Zorana Milanovića izgubili oko 12 posto standarda – kaže ugledni makroekonomist Željko Lovrinčević koji tvrdi da se Rusiju ne može srušiti “blitzkriegom” već bi za to trebale godine iscrpljivanja, koje bi na kraju mogle najviše koštati samu Europu. Cijene su u Rusiji u siječnju skočile za 11 posto, što nije neuobičajena situacija za tu zemlju, a najviše su poskupjeli voće i povrće. Ipak, profesorica Jurišić ističe da je Rusija vrlo brzo našla nove dobavljače za proizvode koje joj je Europa uskratila.

– Urugvajski parmezan jednako je dobar kao i talijanski, a i makedonska vina dobila su priliku na ruskom tržištu – prepričava nam profesorica Jurišić razgovor s ruskim prijateljima koji dodaju i da je u podmoskovsko selo nedavno došao francuski stručnjak za sireve s plemenitim plijesnima koji će vrlo brzo pokrenuti proizvodnju. I zaista, u medijskoj sjeni ostala je rujanska turneja Putina po Latinskoj Americi u kojoj očito nije dogovarao tek energetsku suradnju već i uvoz hrane koja je u Rusiji deficitarna. Nedostatak hrane i energenata te nepostojanje pristupa kapitalu jedino je što može slomiti ekonomiju u kratkom razdoblju, pojašnjava Lovrinčević, a Rusi imaju i jednog i drugog napretek. Ne treba zanemariti ni činjenicu da su Rusi imali vrlo sličan sustav državnih stanova kao bivša Jugoslavija pa većina stanovnika ima u vlasništvu stan. Uz činjenicu da imaju neograničen pristup energentima koji su jeftini, Rusi žive jeftino, voze se jeftino i što je tijekom zime najvažnije – griju se vrlo povoljno. Hranu su supstituirali jeftinijim proizvodima s trećih tržišta tako da se njihov standard vrlo malo promijenio. Treba napomenuti i da mali udio Rusa ima kredit, a većinom su plasirani u domaćoj valuti, pa nagli pad rublja nije uzrokovao sindrom “švicarca”. Ali padom cijene nafte rupa u ruskom proračunu postaje sve veća, a na vanjskim tržištima cijena zaduženja za Rusiju raste prema kamati od 18 posto, upozoravaju ekonomisti. Profesorica Jurišić navodi malo poznatu informaciju, a to je da su Rusi posljednjih tjedana preuzeli niz metalurških i energetskih tvrtki i preko noći vratili tržišnu vrijednost tog portfelja za 30 milijardi dolara. Također, Rusija ima iznimno nisku stopu javnog duga koja iznosi tek 13,4 posto BDP-a, što je čini sigurnim dužnikom kojem bi Kina rado posudila novac zauzvrat za unosne poslove i jeftine energente.

Bumerang Europi

Uz nisku stopu duga tu su još uvijek visoke državne rezerve, koje i nakon intervencija u spas rublja i gospodarstva iznose oko 400 milijardi dolara, čemu treba dodati i gotovo 1200 tona zlata, odnosno bogatstvo od otprilike 50 milijardi dolara u plemenitom metalu.

– Rubalj je stabiliziran i prvi spekulativni udar je prošao. Bumerang se vraća Europi kroz pad izvoza, pri čemu pate Njemačka i zemlje Baltika, a pobjednik će biti Kina koja će nakon SAD-a, čiji dug kontrolira, dobiti prostor za kontrolu Rusije kroz posuđivanje kapitala – kaže Lovrinčević koji ne vjeruje da naftna industrija SAD-a može dugo izdržati uz cijenu nafte od 50 dolara po barelu, pa očekuje pritisak na rast cijene, što Rusima ide u prilog.

Putin se okreće tržištima trećih zemalja i udaljava se od Europe pa je u zadnjim danima prosinca sklopio unosan ugovor s Indijom o gradnji 10 nuklearki i izvozu energenata, a Kina mu je poručila da “svojim prijateljima Rusima” pruža ruku pomoći u kapitalu.

Carinska unija koju su činile Rusija, Bjelorusija i Kazahstan širi se na Armeniju, Tadžikistan, Iran i Turkmenistan s mogućnošću ulaska Indije, što bi, prema procjenama ekonomista, promet u njoj diglo s dosadašnjih 4000 milijardi eura na nekoliko puta veći iznos. Za usporedbu, promet unutar Europske unije iznosi oko 80 tisuća milijardi eura i nova azijska carinska unija mogla bi joj biti ozbiljan konkurent, naglašava profesorica Jurišić koja ističe i da je kineska zajednica Rusiji izuzetno značajna, čemu svjedoči i izmjena zakonske procedure kako bi i stranci mogli služiti rusku vojsku, iz čega Jurišić iščitava mogućnost vojne suradnje Kine i Rusije. Kad se ekonomski argumenti ukrste s političkim okolnostima, Rusija se čini kao izuzetno tvrd orah na kojem bi velike europske sile, poput Francuske, Njemačke i Italije, mogle polomiti zube.

>> Rusija i NATO će se i dalje samo mjerkati

>> Rat s Putinom donio problem: kako ljude navesti da troše više