'Osobno ću razgovarati s liječnicima i to već u utorak'

S predsjednikom Vlade i predsjednikom HDZ-a Andrejem Plenkovićem razgovarali smo o rastu cijena, Vladinim mjerama za suzbijanje inflacije, o tome tko je odgovoran za sve skuplju hranu te hoće li i kako riješiti nezadovoljstvo liječnika koji prijete štrajkom, obnovi od potresa te, šire, situaciji u Ukrajini i hrvatskom angažmanu.

Kako, po njegovu mišljenju, Hrvatska, sada članica Schengena i eurozone, ide kroz krizu i je li se društvo fragmentiralo i u kakvom stanju dočekujemo sredinu sljedeće godine kad kreće veliki izborni ciklus.

Razgovaramo uoči Uskrsa koji će većina građana provesti s obiteljima, tradicionalno za stolom, no što će biti na stolu ovisi o njihovim prihodima i mogućnostima. Sindikati procjenjuju da uskrsna košarica stoji od 100 do više od 300 eura. Cijene prehrambenih proizvoda su visoke, a građani se i dalje opravdano boje poskupljenja. Vlada je donijela neke mjere, no jesu li one dovoljne i jesu li svi u tom lancu koji su možda mogli više napraviti, napravili? Imaju li svi određenu dozu socijalne osjetljivosti i odgovornosti u vrijeme krize?

Suočeni smo s velikom krizom koja sad traje već više od tri godine, od početka pandemije COVID-19. U međuvremenu smo imali dva razorna potresa, potom i brutalnu rusku agresiju na Ukrajinu s kojom kao Vlada izražavamo solidarnost od prvog dana. Nažalost, kao posljedice ruske agresije imamo energetsku i prehrambenu krize te inflatorne pritiske. Uloga Vlade je bila da državnim intervencionizmom održimo socijalnu koheziju, da svi skupa prođemo kroz krizu sa što manje štete za ekonomski i socijalni standard građana te da izbjegnemo socijalnu frakturu. Vladini paketi pomoći vrijede 6,5 milijardi eura u zadnje tri godine. Osigurali smo socijalne transfere za umirovljenike, nezaposlene, hrvatske branitelje, ugrožene kupce energenata, korisnike dječjeg doplatka i druge. Danas smo u situaciji da je prosječna plaća 1094 eura, a medijalna 930 eura.

Došlo je i do rasta minimalne plaće koja je sada na 560 eura. Situacija u kojoj se nalazimo danas je bitno bolja nego ranije, a rast plaća u proteklih sedam godina nadmašuje ukupni rast inflacije. Zato smo održavanjem cijene plina, struje i naftnih derivata, smanjivanjem stope PDV-a i ograničenjem cijena nekih prehrambenih proizvoda nastojali maksimalno pomoći našim građanima. Mi bismo voljeli da se svi akteri ponašaju društveno odgovorno pa da nema većeg rasta cijena nego što bi to trebalo biti. Pristupili smo europodručju 1. siječnja 2023. i po analizama vidimo da je ulazak u euro ostao u očekivanim okvirima, a da su se poskupljenja događala zbog inflatornih pritisaka koji su vezani za vanjsku krizu nedefiniranog trajanja, a koja pogađa sve.

Obično se povezuje skuplje gorivo s poskupljenjima. Imamo situaciju ograničenja cijena, gorivo zna i pojeftiniti, ali nismo baš vidjeli da pojeftinjuju prehrambeni proizvodi. Na koga to točno mislite kad govorite o neodgovornom ponašanju?

Naše je mišljenje da u tom lancu inputa, od sirovina, proizvodnje, do trgovačkih marži, svatko treba preuzeti dio odgovornosti i prihvatiti da ovo nije vrijeme velikih dobiti, nego je cilj da kroz krizu prođemo tako da zadržimo kupovnu moć građana i da ne dođe do socijalne ugroze onih ljudi koji i inače teško žive. I zato mi se čini da taj teret rasporeda odgovornosti moraju imati svi. Kao Vlada učinili smo maksimalne napore i to se u konačnici vidi. U 2022. smo imali rast BDP-a od 6,3 posto, dok smo u turizmu ostvarili 13,1 milijardu eura prihoda samo od stranih gostiju, a ako tome pridodamo i domaće turiste, to će biti više od 15 milijardi eura. To je više nego 2021. i puno više nego u rekordnoj 2019. godini. Ostali smo na investicijskom kreditnom rejtingu u razdoblju ove krize prema sve tri vodeće rejting agencije. Kod izdavanja državnih obveznica smo imali odaziv znatno veći od očekivanja – milijardu i 350 milijuna eura uplatili su građani, a 500 milijuna eura ostavili smo i za institucionalne investitore. Danas imamo više zaposlenih u apsolutnom broju nego ikada te najmanju nezaposlenost. Vjerujem da ćemo nakon Schengena i eura ove godine imati još bolju turističku sezonu i još veće prihode i gospodarski rast u odnosu na ono što planiramo. Jer ova je godina usporavanja svjetske ekonomije i procjene su skromnije.

Ali nisu svi zadovoljni. Inflacija je visoka. Socijalne kretanja se počinju događati, već imamo štrajkove u Europi, u Francuskoj, Engleskoj. Kod nas liječnici najavljuju štrajk, odnosno prvo žele razgovarati s vama. Hoćete li ih primiti?

Što se tiče prosvjeda, nekoliko puta sam rekao da smo 2022., koja je objektivno bila najkritičnija, prošli praktički bez prosvjeda u odnosu na druge zemlje. Ni u jednom trenutku nismo dopustili socijalnu frakturu. Kao premijer imam zadaću da vodim računa o tome da društvo prebrodi ovu krizu i to je ono što nas je vodilo od početka. Nije u filozofiji stranaka desnog centra voditi se politikom državnog intervencionizma. Međutim, postoji i vrijeme kada nema drugog aktera u društvu koji može stati uz građane i gospodarstvo i podržati ih, kao što to može država. Mislim da većina naših ljudi nije ni svjesna da su im zadnjih godinu dana računi za struju i plin ostali isti samo zato što smo subvencionirali cijenu struje i imali ograničenu cijenu plina. Nismo se prepustili tržištu, nego smo se borili da subvencijama spriječimo pad kupovne moći, a na europskoj razini smo se zalagali za ograničavanje rasta cijene plina. Čim je u prosincu poslana poruka s razine šefova država i vlada Europske unije trgovcima energentima i onima koji špekuliraju na tržištu da ćemo ograničiti cijenu, oni su nas shvatili ozbiljno. U istom trenu su počele padati cijene plina i to nas je dovelo u povoljniju situaciju. Cijela poanta našeg djelovanja je da podižemo životni standard i razvoj Hrvatske. Bili smo na 61 posto BDP-a EU, a sad smo premašili 70 posto. Cilj je da dođemo na razinu prosjeka Europske unije. Podižemo maksimalno plaće, digli smo osnovice zaposlenima u javnom i u državnom sektoru za više od 30 posto te dodatno unaprijedili materijalna prava. Naravno da ćemo razgovarati s liječnicima.

Vi osobno ćete razgovarati?

Razgovarat ću i ja osobno.

Kada?

Sljedeći tjedan.

Znate već točno koji dan?

U utorak.

Sljedeće godine kreće zanimljiv period, intenzivan politički što se tiče izbora. Krećemo s europskim izborima u 5. ili 6. mjesecu pa parlamentarni, predsjednički, lokalni. Što je sa zakonom o izbornim jedinicama? Rok je do kraja 9. mjeseca.

Što se tiče svih izbora u 2024., bit će u roku i redoviti.

Dakle nema prijevremenih izbora?

Nema potrebe za time. Mi smo išli na izbore u srpnju 2020. godine i dobili većinsko povjerenje zajedno s našim partnerima. HDZ je na tim izborima osvojio 66 mandata. To je najbolji rezultat što se tiče ovoga izbornoga sustava u RH za HDZ ikad. S partnerima, a to su liberalne stranke, umirovljenici, demokršćanske stranke i manjinski zastupnici, stvorili smo povjerenje i partnerstvo, u realizaciji programa Vlade. Strateške ciljeve koje smo zacrtali ostvarujemo. U godini isporuke, integrirali smo Baranju koridorom 5C u mrežu hrvatskih autocesta, povezali jug Hrvatske s Pelješkim mostom, postali članica europodručja i schengenskog prostora, postali dio Programa izuzeća od američkih viza, produžili rok za korištenje Fonda solidarnosti za obnovu od potresa te smo trenutno realizirali 700 milijuna eura.

Hoćemo li stići potrošiti sav novac?

Apsolutno. Niti jedan cent neće ostati.

Nećete tražiti ponovo produženje?

Nema potrebe. Lani kad smo osigurali produljenje roka u razgovoru s predsjednicom Europske komisije von der Leyen, imali smo razumne i čvrste argumente, uzimajući u obzir štete od dva razorna potresa. Pripremili smo cijeli dosje i normalno da je EK odobrila produljenje te ćemo sredstva (683 milijuna eura za Zagreb i 320 milijuna eura za Petrinju) u potpunosti iskoristiti. To su ulaganja javnu infrastrukturu - za obnovu javnih zgrada, škola, bolnica, sakralnih objekata, cesta, infrastuktura i okoliša. Zahvaljujući sredstvima iz NPOO-a, već sad smo predvidjeli dodatnih milijardu i 180 milijuna za proces obnove, a za 1350 projekata obnove koji traju u javnoj infrastrukturi trebat ćemo još osigurati milijardu eura. Mi ćemo to nadomjestiti iz drugih izvora. Postoje druge međunarodne institucije za financiranje, kao i državni proračun.

Jeste zadovoljni obnovom od potresa, odnosno njezinom brzinom? Rekli ste da je nestvarno spora.

Kada je riječ o korištenju sredstava iz Fonda solidarnosti, sada možemo biti zadovoljni jer realizacija ide puno brže. Pripremit ćemo prezentaciju za javnost kako se bude približavao kraj lipnja da građani vide što se to sve obnovilo u ovom razdoblju europskim sredstvima. Potpredsjednik Vlade Bačić preuzeo je resor te smo novim zakonom objedinili Fond za obnovu Grada Zagreba, Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje i Ministarstvo. Pojednostavljene su procedure i ubrzava se obnova koja se odnosi na privatne kuće i višestambene zgrade. Prioritet je zaključivanje privremenoga smještaja i premještanje ljudi u fiksni smještaj.

Vratimo se malo izbornim jedinicama. Kakvu tu promjenu možemo očekivati?

Ustavni sud je kazao da zakon vrijedi do 30. rujna. Onda prestaje njegovo važenje. Treba voditi računa o tome da specifična težina jednoga zastupnika odgovara broju birača u toj izbornoj jedinici, a ne da negdje jedan mandat vrijedi manje, a negdje više. Mi smo u fazi da raspravljamo o različitim pristupima. Doći će do modifikacije postojećeg sustava i na vrijeme će se donijeti novi zakon koji će, kad se iznjedri, proći javno savjetovanje i dva čitanja u Hrvatskom saboru.

Hrvatska je od početka godine u Schengenu. Vidimo li već opipljive rezultate?

Mislim da je to svakome jasno. Svi ljudi koji putuju, pogotovo sada otkad smo 26. ožujka dobili schengenski režim i u zračnim lukama (80 posto letova u hrvatskim zračnim lukama ide prema državama Schengena), prolaze bez ikakvih formalnosti osim sigurnosnih provjera. To će se osjetiti i na turizmu, a poboljšala se i kvaliteta života ljudi koji žive blizu granice sa Slovenijom i Mađarskom. Puno se ljudi javlja i govori da su ovo čekali godinama. Hrvatska je jedina zemlja u povijesti širenja dublje integracije EU-a koja je istoga dana pristupila i u Schengen i u euroopodručje. To nije napravio nitko. Gdje je prava vrijednost ovog našeg procesa? Bugarska i Rumunjska krenuli su prema Schengenu 2011. godine, a članica su EU-a od 2007., dok je Hrvatska od 2013. Mi smo prema Schengenu krenuli s našom Vladom 2016. godine.

Što se tiče europodručja, za vrijeme naše Vlade je napravljena Strategija o uvođenju eura, koja je usvojena u svibnju 2018., formirano je Nacionalno vijeće za uvođenje eura, provedeni su svi kriteriji te smo ostvarili članstvo. Primjerice, Bugarska je imala pet parlamentarnih izbora u dvije godine i ponovno imaju izrazito fragmentiranu političku scenu. Zašto ovo govorim? Da ponovim temeljni narativ iz 2016. – politička stabilnost koja osigurava parlamentarnu većinu, koja drži stabilnu Vladu, koja zna što su joj smjer, reforme i ostvarivanje strateških ciljeva preduvjet je razvoja. I to je ono što smo mi osigurali i uspjeli se oduprijeti energetskoj krizi te ostvariti veći rast nego što su mnogi očekivali, podignuti investicijski kreditni rejting, prosječne, medijalne i minimalne plaće, mirovine i pozicionirati Hrvatsku među 15 zemalja koje su i u NATO-u, i u EU, i u Schengenu i u europodručju. Prije 32 godine Hrvatska nije bila međunarodno priznata. To je ogroman uspjeh. A znate tko to kritizira? Oni koji prstom nisu mrdnuli nizašto od toga i nemaju nikakvu identifikaciju s tim postignućima. Netko tko za to nije dao ništa, normalno da to doživljava kao ''nećeš ti eura i Schengena'' … pa nije to baš tako.

Nedavno ste bili u Ukrajini, posjetili Buču. Vaša Vlada ima konzistentan stav oko Ukrajine. Zanima me zajednička nabava streljiva i mogućnost da se i u europskim državama proizvodi više streljiva i opreme za Ukrajinu. Ima li tu Hrvatska i hrvatske firme nekakve mogućnosti?

Politički stav Vlade prema Ukrajini je principijelan i jasan od samog početka. Kad sam postao premijer, moj prvi međunarodni posjet je bio u BiH. Drugi je bio Kijev. Tada sam već identificirao što je vanjskopolitički bitno za Hrvatsku. Nama je kad gledamo susjedstvo, najbitnija situacija u BiH. Štitimo interese hrvatskog naroda u BiH, ali ne na način da stvaramo neprijatelje, nego da poboljšavamo njihov položaj, ali i da ujedno podržavamo cijelu BiH i približavamo je prema Europskoj uniji. Kroz dijalog nastojimo naći rješenja koja su najbolja za ravnopravnost Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH. Borjana Krišto postala je predsjednica Vijeća ministara. U lipnju ćemo imati zajedničku sjednicu vlada – Vijeća ministara i hrvatske Vlade u Zagrebu, staviti na stol sve teme i vidjeti kako unaprijediti odnose. Očekujemo što skorije formiranje i Vlade u Federaciji BiH.

Prije par dana su u Sarajevu protiv visokog predstavnika Schmidta održani prosvjedi na kojima se govori da Hrvati žele aparthejd u BiH.

To nije točno. Protivim se takvim pritiscima na visokog predstavnika i tendencijama koje narušavaju položaj Hrvata suprotno od Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma. On nije idealan, međutim, to je ono što postoji i što drži BiH skupa, a daje okvir Hrvatima da budu ravnopravni kao jedan od tri konstitutivna naroda. I zato su rješenja koja je donio visoki predstavnik Schmidt dobar iskorak prema zaštiti legitimnog interesa Hrvata, koji nisu u BiH manjina nego konstitutivni narod. Mnogim međunarodnim sugovornicima treba tumačiti da Hrvati zbog manje brojnosti u odnosu na Bošnjake i Srbe nisu manjina nego da su jednakopravni u političkoj i ustavnoj arhitekturi BiH. U tom pogledu učinili smo ogromne iskorake snažnim političkim i diplomatskim lobiranjem na najvišoj razini. Siguran sam da visoki predstavnik neće ni na koji način biti impresioniran prosvjedima koji su organizirani prije par dana, kao ni onima koji su bili organizirani prošlo ljeto protiv njega. Pa imamo i predsjednika države koji ga je napadao i vrijeđao, dok je za to vrijeme Schmidt pripremao i implementirao rješenja u korist Hrvata.

To je glavna razlika između naše metodologije vanjskopolitičkog djelovanja, a rezultati se vide. Slična je stvar s Ukrajinom. Znamo da je Rusija agresor, da krši međunarodno pravo i da minira sve na čemu se bazira međunarodni poredak. Mi kao država ne samo zato što imamo određene vrijednosti, nego i kao zemlja koja je bila žrtva velikosrpske Miloševićeve agresije, ne trebamo ni sekunde dvojiti na kojoj strani trebamo biti. I zato je pozicija parlamentarne većine i Vlade, a rekao bih i respektabilnog dijela oporbenih stranaka, bila vrlo jasna u Hrvatskom saboru.

Što se tiče zadnjeg posjeta Ukrajini, obilježili smo godišnjicu oslobođenja Buče, gdje su počinjeni ratni zločini, koji neće ostati bez procesa. Hrvatski eksperti koji se bave procesuiranjem ratnih zločina daju pomoć ukrajinskim vlastima. U lipnju će se održati konferencija u Hrvatskoj za državne odvjetnike i istražitelje na tu temu, a u listopadu će biti konferencija da o potpori Ukrajini u razminiranju te ćemo primiti na oporavak i rehabilitaciju ukrajinske ranjenike. Nastavljamo pomagati i korištenjem europskih i NATO mehanizama u pogledu nabave streljiva.