Peđa Grbin: Želim biti premijer

Predsjednika SDP-a Peđu Grbina dugogodišnje iskustvo i angažman u politici čine zanimljivim sugovornikom. Razgovarajući s njim, istražili smo njegove stavove, viziju za budućnost zemlje te njegov pristup ključnim političkim pitanjima. Dotaknuli smo se mnogih tema od nadolazećih izbora, mogućih koalicija i s kim, njegovih političkih uvjerenja i strategija, kao i njegova doprinosa političkoj sceni u Hrvatskoj. Usto smo porazgovarali i osobnijim temama poput njegove visine, hrane, muzike, hobija i još nekih nepoznatih detalja iz njegova privatnog života.

Čekaju nas europski, parlamentarni i predsjednički izbori? Je li SDP spreman za izbore kada god oni budu ?
Naravno da jest, a zamislite tek što bi bilo da znamo kada će izbori biti! Zadnji je rok sredina rujna i, kada god budu, mi smo se za to pripremili, no bez obzira na to jesmo li se mi spremili ili ne, bilo bi pošteno da vladajući kažu kada ih planiraju, zbog građana i svih koji na izborima sudjeluju, no od HDZ-a je teško očekivati išta što bi imalo predznak pošteno... U uređenim demokracijama ne manipulira se datumom izbora, posljednjih 20 godina nitko nije ovako kalkulirao s datumom izbora kao što to čini Plenković, ali to ide njemu na dušu.

Što mislite, kada će biti izbori?
Ne bavim se takvim pretpostavkama. To je pitanje na koje mora odgovoriti HDZ. Oni trebaju reći kada se Sabor raspušta, a onda će predsjednik Republike odrediti datum. Znamo zakonom i Ustavom propisane rokove, naš je zadatak da za njih budemo spremni, a SDP se za njih priprema već dulje.

Vidimo da su i HDZ i Vlada krenuli u nekakvu kampanju, gdje ste vi? Ne vidite se baš...
Mi građanima predstavljamo svoju viziju Hrvatske, predstavljamo što nudimo, ne skrivamo se, no postoji ogromna razlika između SDP a i HDZ-a. SDP u kampanju ide sa svojim idejama, govorimo kako popraviti Hrvatsku, predstavljamo ljude za taj posao. Idemo otvoreno i fer, dok HDZ za kampanju troši novac iz državnog i europskog proračuna, dakle novac svih građana ove zemlje. I to je ta razlika. Evo, čujem nedavno da govore – pa nećemo valjda propustiti dolazak Rafalea. Plenkoviću, jesi li ti to platio svojim novcem ili novcem svih nas? To je ta ključna razlika. Oni su toliko korumpirani da misle da mogu korumpirati i građane ove zemlje, a to se, bogami, neće dogoditi.

Neki stavovi mostovaca, pogotovo o jednakosti i ljudskim pravima, dosta su udaljeni od naših. Postoje elementarne vrijednosti koje moraju prepoznati i poštivati svi članovi buduće koalicije, tu neće biti kompromisa

Kakva je situacija unutar SDP a?
U SDP-u je situacija takva da jedva čekamo da ti izbori dođu, da pokažemo ono što imamo. Stranka je – iako izbjegavam vojnu terminologiju, ovdje ću je ipak upotrijebiti – na visokom stupnju borbene spremnosti.

Neki vaši ugledni članovi, poput europarlamentaraca Biljane Borzan i Tonina Picule, odbili su nositi izborne liste u nekim izbornim jedinicama, očekujete li da će svi vaši prepoznatljivi i jaki članovi preuzeti odgovornost i ići u izbornu utrku?
Mi smo kandidacijski postupak otvorili 15. siječnja tako da mi je bilo smiješno čitati o tome. Naše će organizacije u sljedeća dva mjeseca predložiti kandidate, potom dolazi zadaća predsjednika stranke da predloži one s kojima ćemo ići na izbore. Radilo se o parlamentarnim izborima, europskim ili, za malo više od godinu dana lokalnim, to će biti ljudi za koje znamo da su se dokazali radom i da će provoditi ono što je najbolje za građane, da će provoditi naše politike, svemu o čemu smo govorili u kampanji. Ovo zadnje je bitno jer je građanima dosta da ih se vara, da jedno govoriš danas, da u opoziciji obećavaš brda i doline, a onda kada dobiješ povjerenje – šipak, da ne kažem nešto prostije. Pogledajte samo ovaj štrajk sudaca: ne bi ga bilo da Plenković i Malenica nisu nešto obećali prije samo pola godine pa potom to odbili napraviti.

Imate li kvalitetnih ljudi koji bi mogli nositi liste?
Imamo, ali puno važnije od samih lista, mi vodimo računa o ljudima koji će danas-sutra obnašati izvršne dužnosti u Vladi i to nemamo razloga kriti. Samo jedan primjer: bi li itko mogao biti bolji ministar financija od Borisa Lalovca!?

Koliko je istina da vas dio SDP-ovaca želi maknuti pa da Arsen Bauk vodi stranku?
Poznavajući Arsena Bauka, on bi se sad nasmijao na to pitanje. Međutim, ono što je u stranci apsolutno legitimno jest da postoje ljudi koji imaju ambiciju. Imati stranku u kojoj nitko nema ambiciju preuzeti vodstvo znači imati stranku koja je pred svojim krajem. I ja mirne duše znam da u SDP-u, kada za to dođe vrijeme, a to vrijeme dolazi svakome, nitko od nas nije vječan, iza mene će doći netko tko je dobar i sposoban i tko će SDP nastaviti voditi u pravom smjeru i na dobrobit cijelog društva. A kada će to biti, to će odlučiti građani na izborima. I to ne ovima.

Kako sebe vidite kao predsjednika SDP-?
Sigurno je bilo stvari koje sam napravio bolje i onih koje sam napravio lošije, to je činjenica. Danas da se vraćam unatrag, malo bih više razgovarao o nekim stvarima, a druge bih presjekao puno, puno ranije. Ne bih dopustio da se toliko vuku. Ali kada sada vidim kako se neke osobe vrte po medijima s aferama, a da su ih moji prethodnici puštali da blate ime SDP-a, drago mi je da sam to presjekao.

Kada za to dođe vrijeme, a nitko od nas nije vječan, iza mene će doći netko tko je dobar i sposoban i tko će SDP nastaviti voditi u pravom smjeru i na dobrobit cijelog društva. A kada će to biti, to će odlučiti građani na izborima. I to ne ovima

Po zadnjim anketama HDZ, unatoč čestim aferama i smjenama nekih ministara, i dalje uvjerljivo vodi ispred SDP-a. Zašto? Je li to i zbog vaših slabosti?
Ja ne komentiram ankete ni kad su loše, ni kad su dobre, ni kad je trend negativan, ni kad je pozitivan, kao u zadnje vrijeme. Ali jednu stvar ipak ću reći – da je bilo samo do anketa, danas bi predsjednica Republike bila Kolinda Grabar-Kitarović, a ona to nije.

Znači, ne vjerujete anketama?
Nisam rekao da ne vjerujem anketama, već da je onaj jedini pravi rezultat kad građani, nakon što im se sve političke stranke predstave, izađu na biralište i odaberu onoga kome će dati povjerenje da vodi zemlju. A taj dan još nije došao i do njega ima nešto vremena.

Jeste li zadovoljni s 15-16 posto potpore?
Ne. Naravno da nisam zadovoljan. Moj cilj i cilj SDP-a daleko je ambiciozniji od toga, a duboko sam uvjeren da tih anketnih 15 posto ne odražava stvarno raspoloženje među građanima.

Vjerujete da ćete na ovim izborima skinuti HDZ?
Da ne vjerujem u to, ne bih bio sada ovdje niti bih s vama razgovarao o izborima koji slijede, činio bi to netko drugi. Uvjeren sam da je u ovom trenutku SDP jedina stranka koja, osim kritike, građanima nudi i konkretna rješenja za stvarne životne probleme. Mi znamo kako osigurati da mirovine budu veće, kako osigurati da plaće budu veće. Ali isto tako i kako urediti našu državu da funkcionira, jer u zadnje vrijeme samo pričamo o tome kako će se izdvojiti više sredstava za oružje, hoćemo li izgraditi neki most ili cestu... A osim nas u SDP-u, nitko ne priča o tome kako će država funkcionirati. Nitko ne priča o tome da su ljudi na hitnoj čekali 24 sata da dobiju preglede. Koji je odgovor HDZ-a? Kažnjavat ćemo one koji dođu na hitnu. Ma hajde! Kad vam se dijete razboli u subotu navečer, nema te kazne koja će stati između mog djeteta i liječnika ako mislim da mu je liječnik u tom trenutku potreban. Umjesto kažnjavanja ja kažem – idemo vidjeti kako osigurati da ljudi ne moraju dolaziti u subotu, nedjelju ili u utorak popodne na hitnu. I kako je do toga došlo. Kad je HDZ u pitanju, njihov odgovor na svaki društveni problem je sila i nepravda, to tako ne ide.

Mi, s druge strane, nudimo rješenja koja su konkretna, dugoročna i mogu odgovoriti na probleme sustava i u zdravstvu, obrazovanju, stanogradnji… Stan danas u Hrvatskoj košta toliko da ga čovjek s prosječnom plaćom ne može kupiti. Prosječna cijena kvadrata je preko 3000 eura i s prosječnom plaćom otplaćivat ćete ga bez da jedete, bez da pijete. Kako da ljudi žive? O tome želimo govoriti i za to nudimo rješenja. I upravo zato i upravo iz toga crpim svoje uvjerenje da je došlo vrijeme za promjenu i da je SDP nositelj tih promjena u Hrvatskoj, kao što je to, uostalom, bio i ranije.

Imate li ljude koji bi mogli voditi državu ili računate na partnere u koaliciji?
Odgovor je isti kao i na pitanje o listama: imamo. To je ozbiljan i kompleksan posao, za koji treba imati potporu i članova i građana, a SDP-a je stranka koja to ima. Od gradova i općina gdje već sada obnašamo vlast pa do naših savjeta i Sabora, uzet ćemo najbolje ljude. Spomenuo sam za ministarsku funkciju, primjerice, Borisa Lalovca, ali i o drugima možemo govoriti. Obrazovanje: Sabina Glasovac svakako može parirati bilo kome tko je u zadnjih osam godina bio ministar obrazovanja. Vanjski poslovi: Borzan, Picula, Klisović; gospodarstvo:- Grčić, Tica, Hajdaš Dončić, fondovi EU: Radolović, energetika i zaštita okoliša: Ahmetović, ma neću dalje nabrajati jer bismo samo o tome mogli govoriti cijeli intervju…

Današnji ratovi vode se tehnologijama koje se ne mogu savladati u mjesec dana – dronovima, umjetnom inteligencijom, naprednim oružanim sustavima. Hoćemo li kao prije sto godina nekoga mjesec dana uvježbavati kako staviti metak u cijev i onda ga poslati da juriša na neprijatelja?

Ako računate na koaliciju samo s ljevicom, mislite li da možete pobijediti s obzirom na to da ljevica ne stoji najbolje u anketama? Može li se to do izbora promijeniti i zašto ljevica u Hrvatskoj tone?
Što se nas tiče, mi smo predizbornu koaliciju ponudili kolegama iz Možemo!. Oni su zaključili da je bolje da na te izbore idu sami. Nama je to bilo jedino šire partnerstvo koje smo smatrali strateškim. Što se tiče ostalih, mi ćemo na ove izbore ići uz podršku i nekih ljudi koji nisu nužno do sada bili previše politički angažirani ili su se dokazali radom, neću još licitirati s imenima. Druge, manje stranke, nisam siguran treba li vući za sobom. Izađite pred birače i dokažite se. A koliko doista ljevica tone ili ne, odgovor vam je da je dobila povjerenje građana u gotovo svim većim gradovima u Hrvatskoj. Toliko o potonuću.

Kakav je osjećaj bio kad ste dobili odbijenicu od Možemo!? Jesu li oni zaista uvjereni da će pobijediti na izborima i doći na vlast?
Ovo drugo pitanje je pitanje za njih, nek' oni objasne. Odgovor na prvo je da se propušta prilika da se građanima olakša izbor i pokaže da postoji svijest o važnosti ovog trenutka i ovih izbora. Smatram da je nužno izdignuti se iznad osobnih ili stranačkih interesa i raditi u korist cjelokupnog društva. No, ponavljam, to je odluka koja je bila njihova. Mi znamo kakav je sad put pred nama, znamo i osjećamo da građani žele promjenu. Ponudili smo Možemo! da s nama zajedno budu nositelji te promjene. Očito ćemo to napraviti sami, a onda se nakon izbora dogovarati o tome kako ćemo definirati budućnost Hrvatske.

Je li vama prihvatljivo da Sandra Benčić bude nominirana za premijerku?
Nominacija je jedno, a postati predsjednikom Vlade drugo. Od stranaka koje pripadaju današnjoj opoziciji SDP će biti uvjerljivo najjači na izborima i logično će biti da SDP bude nositelj formiranja buduće hrvatske Vlade. A onda je logično i da osoba koju je SDP kandidirao bude budući premijer.

Onda vjerujete da je moguće da vi postanete sljedeći hrvatski premijer?
Upravo tako.

Imate li vi tu ambiciju?
Ja sam tu ambiciju iznio onog trenutka kad sam se kandidirao za mjesto predsjednika SDP-a jer je to jednostavno stvar koja ide s funkcijom. Kada se kandidiraš za predsjednika SDP-a, kandidiraš se i za budućeg hrvatskog premijera. Hrvatska je u krizi i od toga ne treba bježati. Ta je kriza s jedne strane ekonomska, koliko god nas Plenković pokušavao uvjeriti u suprotno, ali ta je kriza i kriza morala jer je Plenkovićev HDZ uspio uvjeriti barem jedan dio građana ove zemlje, ne sve, ali jedan veliki dio građana ove zemlje da su korupcija i lopovluk normalni. Na nama je da to mijenjamo. Na SDP-u je da to mijenja jer nitko drugi u ovih 30 godina, otkada su se u Hrvatskoj dogodile demokratske promjene, nije mogao dati kvalitetnu alternativu svemu onome lošem što HDZ radi. Na nama je da opet, po treći put, stvari popravimo. Imamo iskustvo, znamo neke stvari koje smo trebali bolje napraviti, a propuste koje smo imali sigurno nećemo ponoviti. Odlučnosti nam ne nedostaje.

Može li se dogoditi da se s onima s kojima ćete eventualno formirati vlast ne uspijete dogovoriti oko premijerskog imena pa da imamo novi eksperiment kao što je bilo s Oreškovićem?
Građevine Hrvatske ne dolaze u obzir. Nije vrijeme za dokazano loša rješenja, posao je suviše odgovoran i tu eksperimentima nije mjesto.

Znači, vi ste odlučni i vjerujete u svoju pobjedu?
Apsolutno!

S kim biste još, osim stranaka ljevice, mogli u koaliciju?
Ono što ćemo tražiti od svih s kojima ćemo nakon izbora razgovarati u osnovi je jednostavno. Želimo da na prvom mjestu politike nove hrvatske Vlade bude beskompromisna borba za standard građana, za veće plaće, za veće mirovine, jer je to jedini pravi odgovor na ovu inflaciju koja nas je udarila. Na drugom mjestu borba protiv korupcije, a na trećem poštivanje ljudskih prava, i to bez obzira na to radi li se o muškarcu ili ženi, radi li se o gej ili strejt osobi, radi li se o osobi koja je vjernik ili ateist, kojoj god naciji pripadao, i ono što je najružnije da 2024. godine uopće moramo izgovoriti – bez obzira na boju kože pojedinca. Za one koji prihvaćaju ta tri stupa, beskompromisna borba za standard, protiv korupcije i za ljudska prava, i to ljudska prava svih, a ne samo onih koji su ti simpatični, s njima možemo razgovarati. Hoćemo li se sutra ili preksutra dogovoriti, hoće li razlike biti prevelike, to ću vam odgovoriti nakon izbora. Ali ove tri stvari su temelj da bi itko mogao proći kroz vrata SDP-a i sjesti za stol za razgovor.

Računate li na manjince?
S obzirom na stav koji je SDP uvijek imao o pitanju zaštite prava manjina, ne vidim zašto bi bilo kome od njih bilo sporno podržavati stranku koja je, između ostalog, bila inicijator sadašnjeg Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji je donesen upravo za vrijeme SDP-ove, Račanove vlade.

Vi ste na neki način ušli u sukob s Pupovcem i Srpskim narodnim vijećem. Je li moguće s njima ponovo koalirati?
Ne bih rekao da sam ušao u sukob.

Ne vi osobno, nego vaši kolege? Jednom ga je u Saboru prozvao Arsen Bauk.
Ako netko stvari radi krivo, može mi biti rođeni otac, ja to prešutjeti neću. Ako vidim da moj stranački kolega radi nešto krivo, reći ću mu da se to mora ispraviti. Ako vidim da predsjednik Republike, koji je bio naš kandidat, nešto napravi ili izjavi krivo, nema tog prijateljstva ni te stege koja će me spriječiti da to javno kažem. Mi nismo kao u doba Kolinde Grabar-Kitarović kada je ona odlazila u središnjicu HDZ-a po mišljenje. Toga kod nas nema. Nekad je to teže za život, jer ispada da se prepucavamo oko nekih stvari, ali se s druge strane tako puno lakše pogledati u ogledalo jer je to ispravan put, a ispravan je put često teži. Što se tiče ovog što ste spomenuli, SDSS i SNV, pravila su ista. Tamo gdje rade pogrešno, to nećemo prešutjeti i praviti se da se to nije dogodilo, kao što to, uostalom, ni mi ne očekujemo od bilo koga.

Imate li kontakte s bivšim članovima koji su prešli u Socijaldemokrate? Vjerujte li da bi vam se neki od njih opet pridružili u mogućoj poslijeizbornoj koaliciji?
Prvo neka uđu u Sabor pa ćemo razgovarati. Što se kontakata tiče, među kolegama u Saboru, pozdravimo se i razmijenimo pokoju riječ, ali u osnovi – otišli su. Hoće li se sutra-preksutra netko vratiti? Ne znam da je takva ambicija jasno i otvoreno izražena.

Na primjer, ako netko sutra odluči da će se vratiti, jesu li mu vrata SDP-a otvorena?
Kako za koga! Legitimno je razmimoići se u mišljenjima i razići se. Sasvim je sigurno da su neki od naših bivših kolega bili nagovoreni, možda čak i natjerani, a danas je jasno da su svi pogrešno procijenili. Nekolicina je pak u ostvarenju svojih osobnih, a neutemeljenih ambicija pribjegla udarcima ispod stola i ponašanju koje je neprimjereno bilo kojem iskrenom socijaldemokratu.

To znači, mogu zaključiti, da su za njih vrata zatvorena?
Za one kojima je socijaldemokracija doista pri srcu vrata se nikada nisu ni zatvorila. Sukladno našim pravilima, mogu zatražiti da se vrate. Za druge ne, svi mi prepoznajemo koji su ti.

Ako oni dobiju tri-četiri mandata koji vama nedostaju, jeste li spremni s njima koalirati?
Neka ih prvo dobiju pa ćemo o tome razgovarati. No mislim da za takav razgovor neće biti prilike ni potrebe.

Često se spominje moguća koalicija s Mostom. Koliko je to realno?
Iznio sam naše uvjete za razgovor s bilo kime, pa tako i s Mostom. I tu moram reći da su neki njihovi stavovi, pogotovo o jednakosti i ljudskim pravima, dosta udaljeni od naših. Postoje elementarne vrijednosti koje moraju prepoznati i poštivati svi članovi buduće koalicije, tu neće biti kompromisa.

Govorili ste o rasizmu i boji kože, kako komentirate najavu vašeg saborskog kolege Bulja koji kaže da treba osnovati gardu za premlaćivanje stranaca, migranata?
Ne znam kako se toga uopće sjetio. Ako govorimo o problemima ilegalnih migracija, ako govorimo o krijumčarima i trgovini ljudima, protiv toga se treba jasno boriti. Primjerice, treba osigurati našim policajcima koji rade na granici, često u vrlo teškim uvjetima, adekvatna sredstva i opremu da svoj posao mogu normalno raditi, da nitko ne ugrožava njihov život. Isto tako, moramo voditi i brigu da se ne ugrožava život ljudi koje su, u pravilu, teško stanje, često rat i neimaština u njihovim zemljama nagnali da potraže put u bolji život preko planina na granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ali ako govorimo o onima koji su u Hrvatsku došli legalno, koji ovdje rade, koji ovdje ostvaruju plaću, koji ovdje plaćaju poreze i doprinose, koje smo ovamo, uostalom, i pozvali, kakva je razlika? Kakva je razlika zove li se netko Peđa ili Hassan? Kakva je razlika? Za mene je nema, jer, u krajnjoj liniji, svatko od nas je ovdje došao od nekud, on ili njegova obitelj. Je li to bilo prije deset, sto ili tisuću godina? To nas dovodi do prebrojavanja krvnih zrnaca. Ja u takvom društvu ne želim živjeti i borit ću se protiv tog prebrojavanja jer nas je ono do sada strašno puno koštalo.

Dođete li na vlast, kako ćete postupiti prema migrantima?
Prvo i prvo, nisu isto legalne i ilegalne migracije. Dakle, tamo gdje se radi o ilegalnim migracijama u velikom se broju slučajeva radi o trgovini ljudima. Protiv trgovaca ljudima treba se boriti. Kod legalnih migracija ono što je osnovno i što Hrvatska mora napraviti jest stvoriti aktivnu migracijsku politiku. Ta migracijska politika mora s jedne strane ići prema građanima Hrvatske, a to je građanski odgoj koji nam nedostaje, koji će ljude iznova učiti da smo svi jednaki, a s druge strane prema migrantima. Ispričao mi je jedan čovjek kako je svojedobno došao u Hrvatsku, da je tada imao organizirano učenje hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu. Ovim današnjima trebalo je da u Hrvatsku dođe preko 100.000 ljudi da se toga, doslovno danas, sjete! Mi moramo omogućiti i raditi na integraciji tih ljudi, a za to treba pripremiti i hrvatsko društvo i one koji su u Hrvatsku došli. To se, nažalost, ne događa i onda, nazvat ću ih takvim imenom, zločinci, pogotovo s desne strane političkog spektra, to koriste za sijanje straha i mržnje, bez obzira na posljedice koje će to izazvati. A nesposobnjakovići iz HDZ-a sve to mirno promatraju kao da se ništa ne događa, a šteta koja može nastati je strašna.

Mi ne smijemo dopustiti izrabljivanje migranata jer je to nepravda prema ljudima koji su došli ovdje pošteno raditi, ali isto tako i nepravda prema hrvatskim radnicima, jer direktno utječe na visinu plaća u našoj zemlji. To je cijeli niz stvari koji, kada govorimo o migracijama, fali, nema ga. I priča se na kraju svede na crno ili bijelo. Jeste li za ili protiv? Toliko je stvari u životu na koje ti ne možeš odgovoriti s da ili ne, već zahtijevaju dublji odgovor i temeljitu analizu koja je u hrvatskom političkom prostoru gotovo nestala. I na kraju se svedemo na to tko će jače riknuti u Saboru i tko je kreativniji u uvredama političkih protivnika.

Što smatrate najvećim problemom u Hrvatskoj? Što treba poboljšati i čime se Hrvatska treba uhvatiti u koštac ako dođete na vlast?
Dakle, redoslijed je tu više-manje jasan i zadan. Mala plaća i mala mirovina najveći su problem u Hrvatskoj. To je pitanje dostojanstva života i standarda naših sugrađana. Korupcija je prvi sljedeći, a to je i kriza morala u društvu, koja je izravna posljedica korupcije. Nakon toga govorimo o stvarima koje se događaju u konkretnim sustavima, kao što je, primjerice, zdravstvo, odnosno dostupnost zdravstvene zaštite, pitanje obrazovanja. Velik problem, kojim se država mora pozabaviti, a dotaknuo sam ga se jest i pitanje stanovanja i dostupnosti stanova hrvatskim građanima. Bilo zbog previsoke cijene kvadrata za kupnju, bilo zbog visine stanarine.

S mojih 210 cm nije mi problem, recimo, kad sam na nekom koncertu, to je problem onima koji stoje iza mene. Ali kad prolazim kroz vrata, e to zna biti problem. Tako sam ne jednom pogrešno procijenio visinu štoka. Moja mama se često šalila da joj pola plaće ode na moju hranu

Desnica sve više spominje vojni rok. Što vi mislite o tome?
Slušam tu raspravu i ne razumijem što oni hoće, žele li onako, po nekim starim uzancama, uvođenje vojnog roka da bi dječake učinili muškarcima, što je notorna glupost, ili govorimo o vojnom roku kao načinu borbe protiv nekakve vanjske ugroze ili vanjskog neprijatelja. Ako govorimo o ovom prvom, još jednom ponavljam, to je notorna idiotarija, jer ako nešto nisi ispravio u 12 ili 16 godina škole, kako to misliš u mjesec dana vojnog roka. Ako govorimo o ovom drugom, onda nisam siguran koliko će predloženi vojni rok od mjesec dana doprinijeti tome da imamo obučene ljude koji bi sutra ili preksutra mogli braniti Hrvatsku, a u krajnjoj liniji, iako nisam ekspert za vojsku, ali imamo kolege koji to jesu i koji su tu puno, puno bolje obučeni od mene, današnji ratovi vode se tehnologijama koje ti ne možeš savladati u mjesec dana. Od izrade dronova, upravljanja tim dronovima, upotrebe umjetne inteligencije, naprednih oružanih sustava. Što, svest ćemo se na neku priču od prije sto godina, gdje ćeš nekoga mjesec dana uvježbavati kako da stavi metak u cijev i onda ćeš ga poslati da frontalno juriša na neprijatelja pa tko preživi, pričat će? Stvorit ćeš topovsko meso, ljude svesti na potrošnu robu? To je toliko neozbiljno, neodgovorno i opasno da ja za tu priču nemam, nemam riječi.

Znači, vi kao SDP niste za to?
Hrvatska se orijentirala na profesionalizaciju vojske i na dobrovoljno služenje vojnog roka. Na članstvo u NATO-u i koncept zajedničke obrane u kojem, ako si napao Hrvatsku, napao si i naše saveznike. Ono što mi, ako želimo pojačati našu sigurnost, doista trebamo napraviti jest osigurati ljudima koji su se odlučili za vojnu karijeru da mogu normalno i dostojanstveno živjeti. Osigurati da onima koji su se odlučili za dobrovoljni vojni rok nakon toga budu otvorena vrata za nekakvu budućnost, a da vrijeme provedeno na služenju vojnog roka ne bude izgubljeno. Osigurati uvjete da dobrovoljna i profesionalna vojna služba bude ostvarena u nekakvim normalnim, civiliziranim uvjetima, da budu adekvatno opremljeni i obučeni, onda ćemo o nečemu moći govoriti. A za sve one koji danas spominju uvođenje vojnog roka ja ću podsjetiti da je jedan od razloga zašto se vojni rok ugasio bio taj da gotovo nitko više nije htio ići na obvezno služenje vojnog roka. Pa ne misle valjda oni ukinuti priziv savjesti, on je Ustavom zajamčen!

Izbor državnog odvjetnika. Koji je vaš stav o tome?
Od četiri kandidata ni jedan me nije uvjerio da to zaslužuje, a činjenica je da smo s ovim načinom izbora napravili cirkus. Način izbora se mora promijeniti, ne može to više biti obična većina u Saboru. I kao da to nije dosta, zbog ponašanja, prije svega Andreja Plenkovića i pritisaka koji se otvoreno ili iza zatvorenih vrata događaju na ljude u pravosudnom sustavu, nitko suvisao uopće ne želi doći na čelo DORH-a. I to je to. I to je jasno. Kao što ne možemo naći ravnatelja USKOK-a jer se nitko nije javio. Doveli smo se u situaciju da ne možemo dobiti suvislog kandidata za glavnog državnog odvjetnika jer se potencijalnim dobrim kandidatima čini da, ako bi na tu funkciju i došli, da bi bili izloženi pritisku HDZ-a i svemu onome negativnom što ta funkcija nosi sa sobom pa se ljudi jednostavno zapitaju – čemu to? Totalno je neprihvatljivo da osobu koja je doslovno predmet interesa DORH-a i USKOK-a, koja se druži s kriminalcima, političkim nasiljem imenujete u zadnjim danima mandata da upravlja institucijom koja ga istražuje. To je sumrak svake šanse da živimo u pravednoj zemlji, uvreda zdravog razuma i podcjenjivanje svakog građanina ove zemlje.

Malo je ta večer (kad je pjevao Thompsona) mutna da bih mogao precizno definirati detalje, ali od muzike najviše volim novi val i rock. A od onoga što nije naše, na to mogu potrošiti cijeli jedan intervju – David Bowie, Boss, Queen, Pink Floyd...

Jako ste kritizirali predsjednika država zbog Srebrenice, genocida i obitelji Zec, ali javnost je bila iznenađena i vašom reakcijom nakon što je on uputio neprimjerene riječi prema ministru Damiru Habijanu. Kako to da ste tako reagirali iako je Habijan vaš politički suparnik?
Zato što mislim da je predsjednik pogriješio i da to nije trebao reći. Gdje se ne slažem, to ću reći, kao što ću jasno reagirati i za mnoge dobre stvari koje radi. Primjerice, kod ovog nesretnog Kaznenog zakona, lex AP-a, koji bi trebao ugroziti slobodu govora u Hrvatskoj, kad je rekao da, ako bilo tko bude po tom kaznenom djelu osuđen, on će ga pomilovati. Tu ima moju stopostotnu podršku. Kad je Dobronića predložio za predsjednika Vrhovnog suda, isto stopostotna podrška. Tako će biti i ubuduće. Ono s čime se slažemo, to ćemo pohvaliti. Ono s čime se ne slažemo, nećemo o tome šutjeti, a mišljenje je uvjerljive većine građana da ovoga s čime se slažemo i dalje ima puno puno više nego ovog drugog.

Vaša visina vam je prednost ili vam otežava život?
Kad ste počeli postavljati ovo pitanje, uplašio sam se da će nastavak biti: „Koliko ste teški?“

To vas neću pitati jer vjerujem da biste onda to i vi mene pitali, a ja sam upola niži...
Zadnji put kad sam se mjerio imao sam 210 centimetara i pitanje koliko mi to otežava ili olakšava. Kada sam na nekom koncertu, recimo, onda to nije problem za mene, nego za one koji stoje iza mene. Kad prolazim kroz vrata, e to zna biti problem. Tako sam, ne jednom, pogrešno procijenio visinu štoka. Možete zamisliti kako je to izgledalo. Moje procjene danas su daleko bolje i pritom ne mislim samo na visinu vrata.

Koju muziku volite slušati i pjevati, osim Thompsona, naravno?
To se pitanje nije moglo izbjeći. Malo je mi ta večer mutna da bih mogao precizno definirati detalje, ali od muzike najviše volim novi val i rock. Puno je bendova koji su mi dragi i jako ovisi o raspoloženju. Kad sam dobre volje, onda je to jedna muzika, a kad nisam, druga. Ali evo, Azra, Haustor, Hladno pivo, KUD Idijoti, i ne samo zbog lokalpatriotizma, a od onog što nije naše, mogli bismo potrošiti cijeli jedan intervju da vam objašnjavam kada i u kojim trenucima je to David Bowie, kada Boss, Queen, Pink Floyd... I jedna mala do sada neotkrivena ekskluziva, a to je talijanska kancona!

Koji je vaša omiljena hrana?
Kad imate 210, postoji samo hrana koju jako volite i hrana koju volite još više.

Na primjer?
Pa nemojte me tjerati da moram izabrati samo jednu! Ne kompliciram previše oko hrane. Najviše volim domaću hranu, posebice onu koju pripremaju članovi moje obitelji. Okusi koji me podsjećaju na moje odrastanje u Puli i Istri svakako su prvi na ljestvici, ali volim isprobavati i druge kuhinje. Moja mama često se znala šaliti da joj pola plaće ode na moju hranu.

Koji su vaši hobiji?
Što se tiče kuhanja, bolje mi leži uloga pomoćnika, ali ako baš moram sam nešto skuhati, neću ostati gladan. Evo, recimo, mogu se pohvaliti da moj sin voli tatino kuhanje!

Većinu slobodnog vremena provodim sa suprugom i sa sinom. Kao i mnoge mlade obitelji, pretpostavljam, dosta smo zajedno u parku ili čitamo priče. Prije spavanja sinu obavezno ispričam priču – to je naš mali ritual koji se propušta samo u rijetkim situacijama. Kada su mi prijatelji koji su postali roditelji prije mene govorili koliko ti se pogled na svijet promijeni kada postaneš roditelj, nisam vjerovao da je to moguće. No kada sam i sam postao otac, shvatio sam da su itekako bili u pravu! Danas teško mogu zamisliti život bez svoje supruge i sina. Nas troje smo „mali svemir“ bezuvjetne ljubavi i to se teško može s ičim mjeriti.