PRAVA BIT DOŠAŠĆA

Tek kada osjetimo duboku tamu, možemo razumjeti one koji se u njoj nađu

Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL
Tek kada osjetimo duboku tamu, možemo razumjeti one koji se u njoj nađu
01.12.2024.
u 15:53
Susret sa ženom čiju sam priču saslušao pola sata prije njezine smrti bio je početak teškog razdoblja za mene

Zanimljivo je kako došašće započinje biblijskim pričama o katastrofama, tami i apokalipsi. Zar početak vremena nade zaista mora biti tako zastrašujući? Ipak, iza tog mračnog uvoda krije se dublja, paradoksalno utješna poruka. Riječ "apokalipsa", često opterećena slikama kraja i razaranja, zapravo znači "otkrivanje" ili "podizanje vela". Poziva nas da vidimo ono što je skriveno, čak i kada su to stvari koje bismo najradije zaboravili.

Takva otkrivanja dolaze nenajavljena, često u trenucima krize, kada ono potisnuto postaje nepodnošljivo vidljivo. Prije tri godine suočio sam se s vlastitom "apokalipsom". U kratkom vremenu dvoje bliskih poznanika oduzelo si je život. Njihov iznenadni odlazak otvorio je pitanja na koja nisam bio spreman, a život, u svojoj surovosti, ubrzo mi je donio nešto što mi se urezalo u pamćenje. Susreo sam ženu u terminalnoj fazi bolesti. Bila je mlada, uspješna i lijepa, barem izvana. Izvana – riječ koja skriva beskraj unutarnje patnje. Ona je imala sve što bi se smatralo "uspjehom", no živjela je sama, ogorčena na sebe i svijet. Pitala me ima li Boga. Nadam se, odgovorio sam. Pitala je ima li života nakon smrti. Ni to nisam znao. Frustrirana mojim odgovorima, upitala me zašto sam onda uopće došao. Odgovorio sam: "Da ne moraš biti sama." Suze su joj potekle, a riječi su krenule nizati priču o traumama iz djetinjstva, nasilju i boli. Prvi i posljednji put dobila je priliku biti saslušana – bez osude, prekidanja ili napadanja. Umrla je pola sata poslije. Mislim da je otišla u miru jer je, napokon, mogla izgovoriti svoju istinu, a netko ju je bio spreman slušati.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.

VESNA TOMINAC MATAČIĆ:

S nostalgijom se prisjećam 'Zabranjene ljubavi', taj projekt je odgojio ekipe koje danas stvaraju popularne serije

Sapunica je samo format kojeg određuje veliki broj epizoda i svakodnevno prikazivanje. A format ne određuje kvalitetu. Ima sjajnih sapunica kao što ima loših filmova ili dramskih serija. One često glumcu pružaju izvanredne mogućnosti ekspresije, pa još ako je lik dobro napisan s emotivnim rasponom i autentično, a danas je sve više takvih projekata i ozbiljnih produkcija, onda je to prava glumačka poslastica, a glumački angažman jednak je kao da radite bilo koji drugi format samo u znatno izazovnijim uvjetima zbog čega je to i svojevrstan rizik za glumčevu reputaciju ako nije dorastao izazovima, objašnjava glumica koju smo nedavno gledali u seriji Sjene prošlosti



Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.