Tuđmana spasila dojava, JNA ga gađala američkim bombama

Prvi i zadnji put tijekom rata prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlučio je prespavati u skučenim prostorijama tajnog tunela u kojemu je bilo smješteno Operativno središte i ratni stožer zrakoplovstva i protuzračne obrane.

U tunel se ulazilo u blizini restorana na Dubravkinu putu na Tuškancu, a izlazilo kroz tajanstvenu kuću na osami na vrhu Tkalčićeve ulice, na drugoj strani Gornjeg grada. Nije to skrivanje bio Tuđmanov izbor, no očito su dojave da će vojni vrh JNA na njega izvesti atentat bile stvarne pa nije smio spavati kod kuće. No, Tuđman te noći, sa 6. na 7. listopada 1991. nije uopće spavao. – Hodao je tunelom, oko ulaza, pogledi su nam se sreli, pa mi je šutke kimnuo i nastavio hodati gore-dolje. Nije bio preplašen, nego zabrinut i zamišljen – svjedoči Milan Lelas Fjaka, tadašnji voditelj Operativnog centra u koji su se, u dubinama ispod zagrebačkog Gornjeg grada, slijevale informacije s radara i dojave o kretanju neprijateljskih zrakoplova i jedinica.

>> Kako je izgledao napad - grafički prikaz

Dugo planirali vojni puč

Lelas je u JNA bio pukovnik i zapovjednik eskadrile transportnih antonova 26, prethodno je bio pilot i letio s Antonom Tusom na MiG-ovima 21. Prešao je vrlo rano, bez razmišljanja, na hrvatsku stranu. Bili su to ključni dani pred proglašenje hrvatske neovisnosti. Deklaraciju o tome, tri mjeseca ranije već je prihvatio Hrvatski sabor, no na pritisak, najviše Europske zajednice, RH je, kao i Slovenija, proglasila moratorij na odcjepljenje. Moratorij je istjecao 8. listopada 1991. Vojni vrh JNA bio je podijeljen, a dominaciju su već preuzeli velikosrpski orijentirani oficiri. Dugo su planirali vojni puč i odlučili iskoristiti zadnji raspoloživi datum, dan uoči sjednice Sabora RH, na kojoj je trebala biti proglašena hrvatska neovisnost.

Lelas Fjaka, sada umirovljeni brigadir HV-a i bivši vojni zrakoplovni ekspert u EUROCONTROL-u u Bruxellesu, tih je dana u svom dnevniku napisao točan slijed događaja koji su poslije postali poznati kao "Raketiranje Banskih dvora".

– Mnogo je bilo teorija oko tih događaja, ljudi su svašta govorili, no istina se zna iz činjenica koje sam zapisao – kaže Lelas i počinje čitati zapise pisane u polumraku tunela 1991. Taj 7. listopada započeo je s uzbunama, već rano ujutro, do podneva već su bile objavljene tri s obzirom na to da je JRV u zrak podigao nevjerojatan broj vojnih zrakoplova. Stalno se oko Zagreba vrtjelo od 30 do 40 aviona, kako bi nas zbunili – kaže. Lelas potvrđuje da su naši obavještajci radili punom parom, a dojave su stizale sa svih vojnih aerodroma JNA. Letjelo se s aerodroma u Puli, Banjoj Luci, Udbini, ne i iz Bihaća jer je ujutro bila niska naoblaka. Nakon tri uzbune proglašen je, negdje oko podneva, i prestanak pa se Tuđman uputio prema Banskim dvorima, gdje mu je tada bilo sjedište. Na sastanak su mu dolazili Mesić i Marković. Sastanak je počeo oko podneva, a kasnije, na svečanom ručku priključili su se i drugi. Oko 13.30 sati 7. listopada, sat i pol prije napada na Banske dvore, hrvatskim je snagama uspjelo osvojiti ključno središte veze i radarsku postaju JNA u Velikoj Buni kod Zagreba. Time su bili odsječeni releji i mreža koja je JNA osiguravala potpuni nadzor neba i komunikacija. Vjeruje se da je i taj događaj utjecao na brzinu reakcije vojnog vrha iz Beograda koji je dao "dozvolu za ubojstvo" svojim pilotima.

Stjepan Adanić je kao gradonačelnik predstavljao Varaždince koji su uspjeli zauzeti sve vojarne sa 120 tenkova. Bio je tog dana pozvan kod Tuđmana, koji mu je pripremio specijalnu zadaću – zajedno s Imrom Agotićem vodit će pregovore s generalom Andrijom Rašetom o povlačenju jedinica JNA iz Hrvatske. Nakon toga, Tuđman ga je pozvao na ručak.

Tuđman je stalno apelirao na hrvatstvo Markovića, ali i na činjenicu da mu je posao uzaludan jer će ga u Beogradu istisnuti. No, Marković mu je odgovorio da se vraća u Beograd. Na kraju, ljutit, Tuđman je ustao, pljesnuo dlanom po stolu, izrekao: "Evo, takvi su Hrvati, čak i u ovakvim prilikama nesložni..." i pokupio se iz dvorane. Kako je Tuđman izjurio iz sobe, i ostali su izašli. Uz smiješak, Adanić se danas prisjeća tog trenutka jer, kao Zagorec, pamti da su baš došli zagorski štrukli, kao desert.

– Dok smo se spuštali stepenicama, možda dvije i pol do tri minute kasnije, osjetili smo udar, a soba u kojoj smo bili potpuno je bila "isisana" – kaže Adanić. I danas smatra da ih je spasila sretna okolnost. To je jedna od najpopularnijih, romantičarskih varijanti događaja. No profesionalac Lelas Fjaka u nju ne vjeruje. – Radili su naši obavještajci, ali i njihovi. Kao što je do Tuđmana stigla dojava da se te noći mora skloniti pod zemlju, tako je, sigurno, stigla i dojava da slijedi bombardiranje i atentat – uvjeren je.

Gore nego u Beogradu 1929.

Ponovno čita iz dnevnika. Nakon eksplozija, na teren izlazi najbolji ekspert za vojno naoružanje Petar Ferenčić i dešifrira oružje. Korištene su i nevođene rakete zrak-zemlja, koje su gađale ciljeve oko ulaza u tunel, a dio je oštetio krovove kuća u Visokoj ulici. JRV tada koristi rakete S-5 ruskog podrijetla, MiG-21 ih je pod krilima mogao nositi 8. Otkriveno je da je u napadu sudjelovao par lovaca MiG-21, koji su ispalili 16 raketa. Nisu baš precizno gađali, bili su u poniranju, a rakete ispaljivali s udaljenosti od 4 km od cilja. No, glavni "ubojica" u tom napadu bio je par G-4, supergaleba, koji su pod krilima nosili po dvije bombe od 250 kg. Bila je riječ o MK-82, bombama američke proizvodnje, koje su napunjene s oko 100 kg eksploziva.

– Otkriveno je da je upaljač bio postavljen tako da aktivira bombe kad dođu na 5 metara od tla i cilja. Znači, služile su isključivo da tlačnim udarom zraka pobiju sve živo, a nisu ostavile veći krater – kaže Lelas. To pobija i tezu da je bila riječ o američkim TV-navođenim raketama maverick. G-4, tada, naime, nije mogao nositi mavericke. No, mogao je MiG-29, kasnije i J-22 Orao. Zbog ove zbrke, i dalje će biti teza da su napad izveli orlovi, MiG-ovi-29 ili G-4.

– Piloti G-4 izveli su izvanredno precizan posao, otkvačili su, tek 1,5 km od cilja, bombe iz poniranja, pogodili točno u dvorište – kaže bivši pilot Lelas. I tvrdi da su to piloti morali mjesecima uvježbavati. Što bi bilo da je atentat uspio. Adanić i Lelas složni su: "Kaos". I analitičari računaju da bi međunarodna zajednica ipak prešla preko ubojstava trojice političkih protagonista, a u hrvatskoj povijesti taj atentat na bio bi upamćen kao zločin gori od onoga počinjenog 1929. u beogradskoj Skupštini protiv braće Radić. Time bi vojska započela vojni puč, a pitanje je bi li Sabor idući dan izglasao odcjepljenje Hrvatske.