Čipkarstvo, tradicionalni ophodi gorjanskih ljelja, medičarstvo, Sinjska alka, bećarac, ali i ojkanje i pljočkanje neki su od fenomena hrvatske nematerijalne baštine koje je UNESCO tijekom godina uvrstio na svoju listu. Do danas ih je na popisu 21, a sve ih objedinjuje najdugovječnija i najposjećenija izložba Etnografskog muzeja, koja se ponovno, u povodu 20. obljetnice usvajanja UNESCO-ove konvencije o očuvanju nematerijalne kulturne baštine, može razgledati na Trgu Mažuranića 14.
Festa sv. Vlaha i ojkanje
– Izložba je nastala 2011. na inicijativu Ministarstva kulture, a originalna autorica bila je kustosica Iris Biškupić Bašić. Realizirana je zahvaljujući rezultatima dugogodišnjeg rada brojnih stručnjaka koji su u suradnji s lokalnim zajednicama te nositeljima tradicijskih znanja i vještina od 2009. do danas uspješno nominirali 21 kulturni fenomen s područja Hrvatske na tri UNESCO-ove međunarodne liste svjetske nematerijalne kulturne baštine čovječanstva – ističe autor aktualnog postava Matija Dronjić, koji je lani od kolegice, kako kaže, preuzeo štafetu.
VEZANI ČLANCI:
Fenomeni su, uz arhivske fotografije i tekstualne opise, predstavljeni na svojevrsnim plakatima, a postav je dosad gostovao u 15 zemalja na četiri kontinenta. Ponekad s izložbom, dodaje, putuju i članovi ansambla Lado, koji kao zvučnu kulisu izvode neke od tradicijskih pjesama.
– Cilj nam je da je vidi što više ljudi i zato smo ove godine napravili redizajn koji nam omogućuje da izložbu postavimo i na otvorenom – kaže Dronjić.
Fotografije su, napominje, dijelom iz privatnih arhiva, neke pripadaju fototeci Etnografskog muzeja, a neke su preuzete iz drugih ustanova, primjerice istarskog iii muzeja Sinjske alke i Đakovštine. Korištene su i fotografije iz sokolarskog i pljočkarskog saveza te Muzeja batana, koji je također jedan od fenomena s liste. Batana je vrsta karakterističnog rovinjskog ribarskog čamca, a kako bi očuvala postojeće te s njima povezane običaje, starinski lokalni govor i tradicijske pjesme, skupina lokalnih entuzijasta osnovala je udrugu.
Ekomuzej batana svoje je mjesto na listi, točnije u registru dobrih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta, zaslužio 2016., a danas služi kao platforma uz pomoć koje se, među ostalim, demonstrira izrada, održavanje i popravak starinskih plovila. U registru se nalazi i Tocati, zajednički program očuvanja tradicijskih igara i sportova kojemu se Hrvatska pridružila pljočkanjem. Korijene vuče iz Istre, a izvorno je pastirska igra kojom su većinom djeca kratila vrijeme dok su čuvala stoku na paši.
Jedini hrvatski fenomen na popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva kojoj je hitno potrebna zaštita jest ojkanje, glazbeni izričaj pretežito s područja dalmatinskog zaleđa koji izvode i muški i ženski pjevači koristeći različite tehnike potresanja glasa, a svaka pjesma traje koliko i dah glavnog pjevača.
– Očuvanje nematerijalne kulturne baštine u velikoj se mjeri postiže očuvanjem čovjeka jer baštinu nije moguće konzervirati. Konkretan problem s ojkanjem je depopulacija stanovništva, ljudi se masovno iseljavaju, a time se gubi i praksa izvođenja takve glazbe – ističe Dronjić.
Izložbu koja se može razgledati do 19. studenog prati i nekoliko eksponata iz stalnog postava Etnografskog muzeja, poput ženske narodne nošnje kakva se na Pagu nosila početkom prošlog stoljeća. Urešena je, dakako, paškom čipkom, čije je umijeće izrade jedan od 18 fenomena na UNESCO-ovu reprezentativnom popisu.
Čipkarstvo je na listu uvršteno 2009., a iste godine na popis su pristigli i zvončari s područja Kastavštine koji za vrijeme poklada obilaze sela odjeveni u ovčja runa, s maskama i opasani zvonima prema kojima su i dobili ime. Umijeće izrade drvenih tradicijskih igračaka, koje su prepoznatljiv zagorski proizvod, na listu je također uvršteno 2009., kao i godišnji proljetni ophodi gorjanskih ljelja, čija je kapa jedan od eksponata na izložbi.
VEZANI ČLANCI:
Među prvim fenomenima na listi našli su se i Festa svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja te hvarska procesija Za križen.
Suhozidi, klape, lipicanci
Na listi je i bogata mediteranska gastroponuda, 2010. na nju je uvrštena Sinjska alka, a slavonski bećarac i nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore upisani su godinu poslije. UNESCO je kao nematerijalnu kulturnu baštinu prepoznao još dva glazbena izričaja, klapsko pjevanje, koje je na listu dospjelo 2012., te međimursku popevku, koja je na njoj od 2018.
Tada je uvršteno i umijeće suhozidne gradnje, dvije godine poslije i sokolarstvo, a listu su lani popunile i Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna, tradicije bokeljskih Hrvata, te uzgoj konja lipicanaca.
GALERIJA U Etnografskom muzeju otvorena izložba "Intimni prostori svakodnevice"