The Guardian proglasio pet najljepših nacionalnih parkova Europe: Na popisu se našao i hrvatski biser!

Aigüestortes u Estany de Sant Maurici, Španjolska: Postoji divlji i prekrasan vodeni svijet u sjeveroistočnom kutu Španjolske. Nacionalni park Aigüestortes i Estany de Sant Maurici, u središnjim Pirinejima sjeverno od Lleide, karakterizira više od 200 jezera napajanih topljenjem snijega i leda, plus rijeke i potoci, klanci, vodopadi i močvare. (Aigüestortes znači "vijugave vode" na katalonskom, a Sant Maurici je najveće jezero.) Posjetitelji mogu istraživati ​​biciklom – postoji 13 ruta, od ravnih obiteljskih staza do izazovnog brdskog biciklizma. Tu je i 27 pješačkih staza sa spektakularnim vidikovcima na jezera u kojima se zrcale okolne šume i planine. To uključuje Los Encantados, par gotovo identičnih vrhova. Divlje životinje uključuju bradate supove i tetrijebe, jedan od simbola Pireneja.

Mercantour, France: Na krajnjem jugoistoku Francuske, između najjužnijih Alpa i Sredozemnog mora, nalazi se nacionalni park Mercantour. Ovaj raznolik krajolik, od gotovo alpskog do obalnog, pruža stanište velikom broju divljih životinja. Od više od 2000 vrsta cvijeća i biljaka, 200 ih je rijetkih, a 30 endemičnih; postoji 200 vrsta ptica, uključujući surog orla i ptarmigana, te 78 sisavaca, uključujući vukove, svizce i svih šest francuskih papkara (obični crveni jelen, tamniji jelen, divlja svinja, kozorog, divokoza i muflon). Jedna nezaobilazna točka je Dolina čudesa, ogromno arheološko nalazište s oko 40.000 uklesanih stijena, od kojih najstariji datira iz otprilike 3.000 godina prije Krista. Prikazuju svakodnevni život i vjerovanja, s gravurama stoke, oružja i geometrijskih figura. Ostale znamenitosti uključuju ledenjačka jezera Vens, koja napajaju niz slapova, i jezero Allos, najveće prirodno jezero na velikoj nadmorskoj visini u Europi.

Eifel, Njemačka: Strogo govoreći, nacionalni park Eifel u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, na krajnjem zapadu Njemačke, još uvijek je klasificiran kao "u razvoju" - osnovan je prije 20 godina, a trebat će još 10 godina da se 75% zemlje vrati prirodi. Stabla bukve i hrasta koja su nekada bila posječena danas su ostala netaknuta šuma, a vratile su se životinje poput divljih mačaka, djetlića, jelena, rijetkih guštera i šišmiša. U blizini Dreiborna nalazi se galerija za promatranje jelena – rujan i listopad su najbolje vrijeme za posjet, promatranje sezone parenja. Rijeke privlače crne rode i vodomare, a divlje narcise možete pronaći na visoravni Dreiborn. Na stanici za promatranje ptica na jezeru Urftsee postoje dva teleskopa za promatranje crnih roda, crvenih i crnih zmajeva, čaplji i kormorana.

Risnjak, Hrvatska: Na listi se našao i naš prekrasni nacionalni park Risnjak. Planinski, šumoviti nacionalni park Risnjak dobio je ime po jednom od svojih najrjeđih stanovnika, risu. Obuhvaća masive Risnjaka i Snježnika u sjevernom dijelu Dinarskog gorja i važno je stanište smeđih medvjeda, vukova i divokoza. Ptice uključuju tetrijeba i malu sovu; Zabilježeno je 89 vrsta leptira, a tu rastu i razne divlje orhideje. Posjetitelji mogu prošetati do izvora rijeke Kupe, jarko tirkiznog bazena, preko Čudesne doline leptira (35 minuta); slijedite poučnu stazu Leska da biste saznali više o parku ili se popnite na 11 vrhova – Risnjak je najviši s 1528 metara, a odmah iza njega Snježnik s 1506 metara. Panoramski pogledi pružaju se preko cijele Istre, pa sve do Julijskih Alpa u Sloveniji. Ljeti postoje vođene ture promatranja divokoza. Mušičarenje potočne pastrve i lipljena dopušteno je od proljeća do jeseni. U parku živi još samo 60-ak ljudi. 

Peneda-Gerês, Portugal: U Portugalu postoji samo jedan nacionalni park: Peneda-Gerês, na krajnjem sjeverozapadu, blizu granice sa Španjolskom. Srećom, ima svega po malo: planine, hrastove šume, šume božikovine, livade divljeg cvijeća, tresetišta, rijeke i vodopade. Dom je endemskih vrsta kao što je daždevnjak sa zlatnim prugama, ugroženih vrsta uključujući iberskog vuka i iberskih divljih koza, plus srne, divlje garrano ponije, barrosã goveda i ovčare. Postoji oko 15 službenih dnevnih pješačkih staza u rasponu od nekoliko kilometara. Svaka staza završava u selu – oko 9 000 ljudi živi u parku – s jednostavnim kolibama i pansionima za boravak.