U pedesetmilijunskoj Južnoj Koreji nije lako sresti nekog iz Hrvatske. Naših je ljudi u toj istočnoazijskoj zemlji manje od sto, ali mala hrvatska zajednica u zadnje je vrijeme narasla za jednog člana. – Da, ja sam 88. Hrvatica u Koreji – smije se dvadesetsedmogodišnja Iva Knezović, koja je u tu zemlju stigla prije tri godine, a tijekom listopada postala i južnokorejska snaha. Svadbenom ceremonijom, nimalo nalik svadbama kakve su kod nas, zapečaćena je njezina petogodišnja ljubav s Yunom Taeyeonom, a u daleki, desetmilijunski Seul tim je povodom stiglo i nekoliko članova Ivine obitelji iz Hrvatske. Sve se, srećom, odigralo prije velike političke krize u Južnoj Koreji, kad je predsjednik Yoon Suk Yeol prvo proglasio izvanredno stanje, a onda tu odluku samo nekoliko sati poslije i povukao.
Točka prijepora bio je, inače, prijedlog oporbene Demokratske stranke Koreje (DPK) o smanjenju proračuna u parlamentarnom odboru za proračun i zahtjev za opoziv državnog revizora i glavnog tužitelja. U nenajavljenom kasnonoćnom obraćanju južnokorejski predsjednik kazao je kako zemlju želi zaštititi od sjevernokorejskih komunističkih snaga i eliminirati protudržavne elemente. Situacija bez presedana u Južnoj Koreji rasplela se nakon što su zastupnici ušli u parlament i izglasali ukidanje izvanrednog stanja koje je na kraju trajalo samo dva sata. Iako je politička kriza kakve nije bilo desetljećima u toj zemlji ekspresno okončana, ipak je trebalo malo vremena da se život vrati u uobičajenu kolotečinu.
– Svakako, to je izazvalo dosta nemira. Mnogi Korejci su, nezadovoljni političkim odlukama vlasti, organizirali i brojne demonstracije ispred parlamenta. Sad se situacija već smirila – opisuje Iva atmosferu u zemlji koja je opterećena i specifičnim susjedstvom sa Sjevernom Korejom s kojom je do 1948. činila jedinstvenu državu. – Ovdašnji ljudi snažno suosjećaju sa stanovnicima Sjeverne Koreje zbog siromaštva koje vlada u toj zemlji, ali i zbog nedostatka političkih sloboda. Južnokorejci ne smiju posjećivati Sjevernu Koreju, čak ni rodbinu koju imaju u toj zemlji, ali, s druge strane, u Južnoj Koreji žive izbjeglice iz Sjeverne Koreje i Južnokorejci čine sve kako bi im pomogli da se prilagode na novi život – kazuje Iva, koja itekako zna što znači imati korijene iz jedne zemlje, a roditi se i(li) živjeti negdje drugdje.
POVEZANI ČLANCI:
Mlada glumica rodila se, naime, u Stuttgartu. Oboje roditelja stiglo je s ovih prostora, tata iz Hrvatske, mama iz Makedonije, u Njemačkoj su se upoznali, vjenčali i ostali živjeti. Veze s očevom domovinom nikada nisu pokidane. Štoviše, iako je u Njemačkoj odrasla i školovala se, Ivi je Hrvatska jedno od najdražih mjesta na cijelom svijetu. Njezini roditelji u okolici Splita imaju kuću, kontakti s mnogočlanom hrvatskom obitelji brižno se njeguju, a, recimo, jedna od važnih obiteljskih tradicija zajednička su ljetovanja na našoj obali.
– Volim Hrvatsku i svoju obitelj, i uvijek se veselim kada mogu ići tamo. Posebno se veselim svojoj sestrični Ani, jer smo od djetinjstva zajedno išle na more u Podstranu ili Stobreč i općenito provodile puno vremena zajedno. Odlazile smo i na Hvar i Brač, a u šoping ili na kavu išle bismo u Split. Definitivno, za mene su najljepši odmori u Hrvatskoj, gdje mogu provoditi vrijeme s obitelji – kazuje Iva, koja se u Hrvatskoj u budućnosti želi i trajno nastaniti. – Da, kad budem starija, željela bih se s mužem preseliti u Hrvatsku jer je to stvarno predivna zemlja, s čistim zrakom, prekrasnim morem i planinama. Obožavam provoditi vrijeme u Hrvatskoj, danju uživati u prirodi, a onda večerati u krugu obitelji – sanjari Iva o sljedećem posjetu.
Ali, brzo se srodila i s Korejom. Mladu Hrvaticu oduvijek je zanimala korejska kultura, posebice filmovi, a nakon trogodišnjeg studija glume u Njemačkoj upisala je na Sveučilištu u Kölnu i korejski, japanski te kineski jezik. – Želja mi je, naravno, bila i posjetiti Koreju, upoznati tu zemlju, a za ostalo su se pobrinuli slučaj ili sudbina – smije se Iva. Svog supruga Korejca, danas sportskog menadžera, upoznala je, naime, još tijekom studentskih dana. Njihova veza napunila je pet godina i prije samog vjenčanja, a suprug Yun dosad je dvaput boravio u Hrvatskoj. Oduševljen je morem i klimom, zavolio je ćevape i hrvatske pekarnice, koje su mu, veli Iva, pravo otkriće.
– Split mu se jako sviđa, a jedino kritizira promet kod nas. I njegova je mama jednom bila u Hrvatskoj, jako joj se svidjelo. No suprug i ja do daljnjeg planiramo živjeti ovdje u Seulu – otkriva Iva, koja ima samo jednu primjedbu na novi život. – Voljela bih da je Koreja u u Europi, kako bih češće mogla posjećivati Hrvatsku... Razlika između Južne Koreje i pradomovine ima, kaže, puno. A najveća je, kako je zaključila prema ritmu života u desetmilijunskom Seulu – brzina.
– Ovdje je sve puno užurbanije nego u Hrvatskoj. Srećom, javni prijevoz je odličan, vlakovi i autobusi uvijek dolaze točno na vrijeme, a vlakovi su uvijek puni, i ujutro i navečer. Često je uopće teško izići iz vlaka koliko je ljudi unutra natiskano. Korejci znaju biti toliko uviđavni da ponekad, kad žele izići, uopće ne zatraže: "Možete li se, molim vas, pomaknuti?", pa na kraju i ne uspiju izići na svojoj stanici – priča Iva, koja je, među ostalim, uočila da se u seulskim restoranima hrana puno brže poslužuje nego u Hrvatskoj. – I nema kruha, ćevapčića, što mi jako nedostaje. Kod kuće se, pak, za doručak obično jede riža, ali mama mog supruga zbog mene često kupi kruh i pripremi salatu. Prihvatili su me otvoreno, s ljubavlju. Svaki put kada smo u posjetu jako su ljubazni, objašnjavaju mi sve što ne razumijem. U Seulu je, inače, sve više stranaca, dolaze studirati ili raditi. Dobro su prihvaćeni, a mnogi Korejci ne kriju znatiželju i pitaju stranca odakle je. 'Miješanih' brakova ima, ali nisu česti – prepričava Iva svoja iskustva.
U manjim gradovima i na selima svemu se tome više čude, ali svagdje se podjednako dobro jede. – Hrana je ovdje jako ukusna – sviđa se Ivi korejska kuhinja, dok za svadbene običaje, recimo, to ne bi rekla. – Svadbe obično traju jako kratko. U Seulu postoje posebne zgrade sa svadbenim dvoranama koje se iznajmljuju na samo sat vremena. Par tijekom tog sata izgovori zavjete, ponekad u nazočnosti pastora, ali često i bez njega, zatim se poklone roditeljima i gostima u znak poštovanja i zahvalnosti. Nakon toga slijedi kratka glazbena izvedba; netko pjeva, svira ili pleše za mladence. Gosti donose novac na dar kao i u Hrvatskoj. Nakon toga, nažalost, nema svadbene zabave s plesom. Korejci, rekla bih, baš i ne vole plesati... Nakon ceremonije, mladenci se sastaju s najbližim prijateljima u restoranu, gdje zajedno večeraju, a pije se i alkohol – otkriva Iva koja je u daleki Seul ipak prenijela dio hrvatskih običaja. – Zapravo smo suprug i ja spojili naše tradicije, pa smo nakon korejske ceremonije nastavili slavlje na hrvatski način, sa svadbom na otvorenom – zadovoljna je Iva, koju su Korejci osvojili ljubaznošću.
POVEZANI ČLANCI:
Pri svakom su susretu, kaže, puni poštovanja, a pozdravljaju i naklonom. Iva sa svojim suprugom i sugrađanima na poslu razgovara na korejskom što joj uvelike olakšava život. Uvjerila se, naime, kako mlađa generacija zna nešto engleskog, ali većina ne govori nijedan strani jezik.
– Svejedno su uvijek ljubazni, spremni pomoći, čak i ako se na početku ne razumijemo potpuno – veli Iva i dodaje kako se u Koreji jako poštuje i hijerarhija. – Korejci obično rade osam sati dnevno, ali upravo zbog te zbog hijerarhijske kulture često ostaju i dulje na poslu ako šef još nije otišao – priča Iva i otkriva još neke detalje iz korejske svakodnevice: – Stanovi u Seulu su skupi i teško ih je pronaći. Najam se ponekad može smanjiti uz veću kauciju, koja iznosi od 2000 do 5000 eura za jednosoban stan, dok je mjesečni najam za takav stan od 350 do 600 eura. Djeca idu u vrtić od prve do sedme godine, zatim šest godina u osnovnu školu, tri godine u srednju i još tri godine u gimnaziju. Zdravstveni sustav sličan je njemačkom, svi plaćaju zdravstveno osiguranje, a liječnika je lako posjetiti bez zakazivanja pregleda. Javni prijevoz je izvrstan, s točnim vlakovima, tramvajima i autobusima, a mjesečna karta za prijevoz u Seulu košta oko 40 eura.
U restoranima se može jesti već za pet eura, a voda je, recimo, uvijek besplatna. Pića su najčešće oko četiri eura, a Korejci, poput nas, vole kavu, posebno ledeni americano koji, ako se uzima za van, može koštati svega jedan euro – otkriva Iva i dodaje kako njezini novi sunarodnjaci vole istraživati i otvoreni su za nove kulture.
A neki su već dobro upoznali i pradomovinu naše sugovornice. Prije korone godišnje ih je u našu zemlju dolazilo zamalo 400.000 (ove godine nepunih 200.000, daleka tržišta nakon pandemije sporije se oporavljaju), a kod nas, veli Iva, najviše uživaju u lijepom vremenu, moru i plažama, gradovima i hrani.
– Oduševljeni su i čistim zrakom u Hrvatskoj kao i zvijezdama koje se u Seulu zbog zagađenja rijetko vide. A kad čuju da sam iz Hrvatske, često im prva reakcija bude: "Ah, Modrić!" Ali, da, rado putuju i vjerujem da će u budućnosti mnogi o Hrvatskoj naučiti i puno više od nogometa – poručuje Iva iz dalekog Seula.
>> FOTOGALERIJA Provjerite svoje znanje! Pripremili smo vam kviz koji će vam otkriti koliko (ne) znate o Europi
Napiši onda kako starci kopaju po kontejnerima da prežive,jer nema mirovine a ono sto imda država jedva je pola dovoljno za život . Da je cjena piva u trgovini viša nego u hotelu najviše klase .Boca naj jeftinijeg vina u trgovini,kao dakupuješ francuski šampanjac......