Zagreb Clown festival u organizaciji Triko Cirkus Teatra održava se po peti put, a ove godine pod temom “Tijelo i predrasude”, kazališna dvorana KUC-a u Travnom od 9. do 14. svibnja ugostit će klaune i klaunese svjetskog kalibra. Ovaj je zagrebački događaj poznat u klaunovskim krugovima diljem svijeta, kaže umjetnička direktorica i osnivačica Triko Cirkus Teatra te klaunesa Iva Peter-Dragan, koja nam je otkrila sve detalje ovogodišnjeg izdanja festivala, ali i ispričala ponešto o samoj povijesti klaunske umjetnosti.
Prvi klaunovi, saznajemo, datiraju čak iz vremena Pete egipatske dinastije, točnije 2400 godina prije Krista, dok naziv dolazi od islandske riječi ‘klunni’, što označava nespretnu osobu. Različite umjetničke prakse i interpretacije nekada su se smatrale klaunovskom umjetnošću, pa tu možemo ubrojiti grčke i rimske svečanosti, talijansku commediju dell’arte, ulične lakrdijaše koji nas dovode do putujućih cirkusa i slapstick komedija, pa naposljetku do suvremenog klauna kakvog svi poznajemo, koji je sedamdesetih godina prošlog stoljeća doživio svoj procvat, ali svoje korijene vuče još iz 19. stoljeća.
Tog je modernog klauna bijelog lica i vrata, ekstravagantne odjeće i sofisticiranog karaktera, osmislio engleski klaun i pantomimičar Joseph Grimaldi 1801., a kasnije su dizajnirane i druge vrste klaunova poput Augustea koji ima ružičasto, crveno ili žutosmeđe lice, a po karakteru je anarhist, šaljivdžija ili budala.
Ni u Hrvatskoj klaunska umjetnost nije nova stvar, objašnjava nam Iva-Peter Dragan, figura kazališnog klauna pojavljuje se od 1970-ih godina, a Triko Cirkus Teatar 2008. godine započeo je sa sustavnom edukacijom na tom polju putem radionica i predstava te su Zagreb Clown Festival pokrenuli u ožujku 2020.
– Bilo je to nezgodno vrijeme jer je baš tada počela karantena, pa smo upola festivala morali sve prekinuti, ali već je za prvo izdanje pokazan veliki interes – kaže Peter-Dragan.
Ovogodišnja tema festivala, tijelo i predrasude, okuplja izvođače i predstave tematiziraju prihvaćanje mana koje svi posjeduju, no samo ih rijetki pokazuju, a još rjeđi svojevoljno ismijavaju.
– Izabrali smo tijelo i predrasude kao temu jer je naša umjetnost posebna po tome što klaun izvrgava ruglu samoga sebe, a publici želimo pokazati da je prihvaćanje, pa i pokazivanje tih mana, sasvim normalna stvar. Isticanje nesavršenosti činilo nam se kao idealna ideja za ovogodišnje izdanje festivala jer se svakodnevno susrećemo s raznim predrasudama, a nitko te “negativnosti” ne gleda iz druge perspektive, one ljudskosti i prirodnosti – rekla je organizatorica Iva Peter-Dragan.
Tijekom pet dana festivala bit će prikazane predstave koje se, svaka na svoj način, dotiču fizičkog i mentalnog tijela te standarda koji su prihvaćeni ili neprihvaćeni u društvu. Selekcija predstava jest teška, ali i obvezna, kaže Peter-Dragan, jer ni financijskog ni fizičkog prostora za više od četiri predstave nema. Čimbenici koji utječu na izbor jesu izvrsnost koja se festivalom želi prezentirati, poklapanje s temom te raznolikost, a saznali smo i koje ćemo predstave ove godine moći pogledati u Kazališnoj dvorani KUC-a u Travnom.
Čast otvorenja festivala, u četvrtak 9. svibnja u 20 sati, pripala je danskom Teatru Gry, a njihova apsurdna romansa bez riječi, “Samo čekaj”, prikazuje ljubav dviju naivnih duša koje se pokušavaju prilagoditi životu. Riječ je o susretu tijela s tijelom uživo, što se na prvi pogled čini banalno, ali ne i u današnjem svijetu gdje se velik broj odnosa, pogotovo u kontekstu zaljubljivanja, događa virtualno.
U petak je na rasporedu “The Brave Jane”, predstava koju izvodi švicarska klaunica Gardi Hutter. Susrećući se s raznim predrasudama i stereotipima o tome što bi žena trebala biti, u svom autorskom projektu, Gardi mašta o avanturama i slavi o kojima čita u knjigama, a bez razmišljanja bi ih mijenjala za svoj dosadni život peračice rublja.
Trećeg dana festivala na scenu će stupiti talijanski klaun Guido Nardin koji u svojoj predstavi “Ugo Sanchez Wants to Play” igra nagog i nesigurnog glazbenika. Vulgarnost i provokacija ono je što se inače povezuje s golotinjom, ali Ugo preispituje i drugu stranu priče u kojoj je golo tijelo zapravo ranjivo i nezaštićeno.
Posljednju festivalsku predstavu “eMe”, tragikomično putovanje čovjeka koji otkriva fizičku i emocionalnu invalidnost kroz svoje tijelo koje je osakaćeno u ratu, u nedjelju će izvesti španjolski klaun Carlo Mô.
Teme koje obrađuju ove predstave mogu se učiniti pesimističnima, sumornima i ozbiljnima, što i jesu, no klaunska ih umjetnost nastoji prikazati u nekom drugom svjetlu te dati dojam o tome što znači biti na margini društva, objašnjava nam Iva Peter-Dragan.
– Svojim komičnim načinom interpretacije ne pokušavamo omalovažiti ove teme, već ih prikazati na način koji će u gledateljima pobuditi empatiju i učiniti njihove probleme lakše podnošljivima. Kazališni klaun preispituje različitost duše koja biva u svijetu s određenim stereotipima, običajima i standardima, ali definitivno i propituje koliko se te granice mogu rastegnuti. U suvremenom je svijetu klaun i dalje na margini društva samim time što ispituje njegove granice – kaže Peter-Dragan.
Već tradicionalno, tijekom trajanja festivala bit će otvoren i Clown Caffe u prostorima Triko Cirkus Teatra u Vlaškoj 92, što je, veli Peter-Dragan, njihov as iz rukava, mjesto susreta svjetskih umjetnika i publike željne druženja. A osim predstava, ponovno nas očekuje i majstorska radionica koju će ovog puta voditi američki glumac i klaun Bill Irwin, široj publici poznat kao Su’Kal iz znanstveno-fantastičnog serijala “Zvjezdane staze”.
– Do sada smo za svoje majstorske radionice uspjeli angažirati ljude koji su zaista iznimno priznati i cijenjeni zbog svojeg doprinosa klaunskoj kulturi. Američki klaun John Towsen dva je puta gostovao kod nas na festivalu, a vodio je radionicu klaunerije i fizičke komedije. Zatim je tu David Shiner koji je, uz Billa Irwina, dobitnik nagrade Tony zbog niza uloga na Broadwayu te Nola Rae, britanska klaunesa kojoj je kraljica Elizabeta II. dodijelila MBE (Most Exellent Order of the British Empire) za njezino djelovanje u drami i pantomimici. Imamo sreću da umjetnici tog kalibra pristaju na naše uvjete i dolaze ovdje. Iznenađeni su srdačnošću, organizacijom i povezanosti koja nastaje za vrijeme festivala, a pogotovo u našem Clown Caffeu gdje su druženja uvijek urnebesna, ali i produktivna – zaključila je Iva Peter-Dragan.
