Prošloga tjedna u svojem stanu ugostila sam mali kružok na kojem su bile, ugrubo rečeno, četiri generacije žena. Govoreći o razlikama na koje pristupamo seksu, najmlađa od nas spomenula je kako njezina prijateljica doslovno ima upitnik koji treba ispuniti prije nego što se upusti u fizičku intimnost s bilo kojom novom osobom. Najstarija je, s druge strane, smatrala da je zajednički dolazak kod nekoga doma sasvim dovoljna gesta i da potrebe za eksplicitnim pristankom na seks između dvije odrasle osobe nema. Ta razlika u standardima pokrenula je, očekivano, ogromnu debatu u kojoj je svako malo netko vikao "ali to je generacijski", a drugi "ne, to je zdravorazumski", sve dok se u nekom trenutku nije začulo "ali to je silovanje"!
Pomalo u šoku zbog eskalacije teme, shvatile smo da konsenzusa nema.
Zanimljivo mi je bilo kako sasvim emancipirane, u svakom smislu pametne i ostvarene žene toliko različito gledaju na nešto što se predugo smatralo samorazumljivim. Velika osviještenost dijela mladih o granicama, pristanku, rodnim ulogama i položaju žena čak i najliberalnijima među starijim generacijama djelovat će pretjerano ili bar pomalo čudno. No je li ta "preosjetljivost", kako su je mnogi skloni diskreditirati, zaista nerazumna ili tek reakcija na nedostatak jasnih i sigurnih okvira za realizaciju bilo kakve intimnosti, pogotovo u heteroseksualnom svijetu?
Razmišljajući o tome idućeg dana, pogled mi je pao na "Priručnik za preživljavanje", knjigu anonimnih autora koju sam nedavno naručila s namjerom da o njoj pišem u novinama. Nastala kao produžetak Instagram profila Grof Darkula, ova je knjiga rasprodana čim je izašla, a istu je sudbinu doživjelo i njezino nedavno, nadopunjeno izdanje. Radi se o skupu eseja koji govore o temama kojima se nove generacije napokon ozbiljno bave, pa i o pristanku na seks oko kojeg smo se skoro posvađale.
"Priručnik za preživljavanje" naizmjenično je pisan iz ženske i (meni ovdje zanimljivije) muške perspektive, a sami autori ga opisuju kao knjigu "koja će vam pomoći raskinuti toksične odnose, izboriti se za svoja i tuđa prava, potražiti pomoć, uzdignuti se iznad pogrešaka iz prošlosti koje vas muče, prihvatiti vlastito tijelo i seksualnost te shvatiti kako se mnogo toga mijenja kad odlučimo prekinuti šutnju". Spisateljica Ivana Bodrožić svoj je opis sažela u dvije riječi – "ugriz spoznaje".
Odmah da naglasim, sveobuhvatno obećanje ove knjige pomalo je pretjerano – ona sigurno neće zaliječiti stoljeća ljutog patrijarhata, obiteljskih trauma i osobnih nesigurnosti, ali svakako je korak prema jednom drugačijem i možda dubljem razumijevanju svijeta u sebi i oko sebe. Osim što osobne priče autora mnogima mogu pomoći da krenu razmišljati o fenomenima koji nas okružuju, onim starijim, skandaliziranim generacijama kojima i šutnja znači pristanak možda pomognu otvoriti oči na svijet kako ga vide neki osvješteniji i osnaženiji mlađi ljudi.
Ljudima koji su danas politički, emocionalno i seksualno pismeniji od svojih roditelja u tome su pomogli upravo nebrojeni profili koji se na TikToku i Instagramu bave ovim temama, a koji su s vremenom postali riznice bitnih stvari koje obrađuju na pitak i informativan način. Ako je sve to generacijski, mogu samo požaliti što moja generacija nije imala platformu poput Grofa Darkule. Možda bismo se u formativnim godinama osjećali manje sami, ili barem znali zauzeti se za vlastiti tjelesni integritet u situacijama kada je to bilo potrebno.
