Nove obveze iz zaštite na radu nisu dobro primljene među hrvatskim poslodavcima, kao što im nisu najbolje "sjedale" ni one stare. Doživljavaju ih kao dodatne namete i traže načina kako da ih zaobiđu. Da je tome tako, govori i podatak da su u četiri od pet inspekcijskih nadzora obavljenih u prošloj godini zabilježene nepravilnosti. Situacija nije puno bolja ni po pitanju tvrtki zaduženih za obavljanje poslova zaštite na radu, koje također ne rade dobro.
Prema riječima Marine Borić, načelnice Sektora za zaštitu na radu pri Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, stručnjake zaštite na radu i poslodavce obvezuju jedni, a ovlaštene kuće koje obavljaju poslove zaštite na radu drugi propisi. Jedna od najvažnijih novina je obveza stalnog stručnog usavršavanja stručnjaka zaštite na radu, slična licenciranju u strukovnim grupacijama i komorama, koja je na snagu stupila 1. rujna prošle godine. Znanje će morati zanavljati svakih pet godina.
– Poslodavci moraju omogućiti stručnjacima da se stalno stručno usavršavaju. U protivnom, ako to ne budu radili, smatrat će se da nemaju organiziranu zaštitu na radu, odnosno kao da nemaju zaposlenog stručnjaka ako mu ne dozvole da izvršava svoje obveze – objašnjava Borić.
Ministarstvo je izmijenilo i niz propisa prema ovlaštenim kućama jer se pokazalo da se ne educiraju i ne prate propise i nove tehnologije. S obzirom na povećan broj ozljeda na radu i smrtnih slučajeva u Hrvatskoj, osobito u sektoru graditeljstva, smatrali su da je to nužno. Jedna od tih obveza je izrada zapisnika u informacijskom sustavu zaštite na radu, što se odnosi na ispitivanje radne opreme i radnog okoliša te osposobljavanje za rad na siguran način radnika, ali i poslodavaca, ovlaštenika i povjerenika radnika za zaštitu na radu. Utvrđeno je i da svaka kuća radi na svoj način pa je novim propisima sustav standardiziran.
POVEZANI ČLANCI:
Iz Uprave za rad i zaštitu na radu upozoravaju da domaći poslodavci nisu osviješteni o važnosti provedbe zaštite na radu i sankcijama koje im prijete ako se dogodi teška ozljeda ili smrtni slučaj.
– HZZO je unatrag dvije godine počeo regresno potraživati troškove od poslodavaca koji nemaju organiziranu zaštitu na radu. Tako, na primjer, ako radnik uslijed teške ozljede završi na hitnoj, početna cijena koju traže od poslodavca je 5300 eura. Međutim, u slučaju duljeg bolovanja, fizikalne terapije, toplica, rehabilitacije i slično, taj iznos penje se i do 100 tisuća eura – ističe Borić.
Poslodavci u Europi na zaštitu na radu ne gledaju kao na namet, nego kao na ulaganje u preventivu koje im kroz dulje razdoblje čak donosi profit. Prema jednom istraživanju, poslodavcu koji uredno ispunjava svoje obveze u tom smislu na svaki se uloženi euro vraćaju dva. S druge strane, poslodavci u Hrvatskoj zaštitu na radu još uvijek gledaju kao trošak i nastoje je izbjeći pa u slučaju nezgode ili smrtnog slučaja dolazi do problema i ogromnih troškova.
– Državni inspektorat je tijekom 2023. godine imao nešto više od 8000 inspekcijskih nadzora i u oko 80 posto slučajeva utvrđeni su propusti. Novčane kazne kreću se od 239 do 16.000 eura, ali podignuto je i više od 20 kaznenih prijava, za koje prekršiteljima prijete zatvorske kazne od godinu do pet godina. Novčane su kazne po meni manje problem, one se plate i ide se dalje, ali kada poslodavac završi u zatvoru, to je jedna druga priča – upozorila je Borić.
VIDEO Akcija čišćenja u Popovači u sklopu projekta Rezolucija Zemlja
