Među stotinjak tisuća stranih radnika koji ove godine u Hrvatskoj rade na građevini, u poljoprivredi, turizmu i raznim drugim uslužnim djelatnostima su i dvadesetčetverogodišnja Sinta i dvadesetpetogodišnja Dewi s Balija. Djevojke otprije nekoliko tjedana rade u Trogiru, u jednom od tamošnjih studija za masažu. Posao su našle preko jedne lokalne agencije na tom indonezijskom otoku, Dewi prvi put radi negdje u inozemstvu, a Sinta se već okušala u Turskoj. O Trogiru, ljudima, hrani... imaju samo lijepe riječi.
– Jako nam se sviđa ovdje, ljudi su stvarno prijateljski nastrojeni – reći će Sinta, a Dewi dodaje: – Sviđaju mi se i ljudi i grad, a vrijeme je super.
Obje imaju radnu dozvolu na godinu dana i trenutno toliko daleko sežu i njihovi planovi. Zasad ih muči jedino nostalgija za obitelji i prijateljima, Sinta na Baliju ima mamu, tatu i brata, a Dewi roditelje, dva brata, sestru i, kako će reći, puno, puno rodbine. Dewi dolazi iz turističkog dijela Balija, dok u Sintin kraj turisti rijeđe zalaze. I jedna i druga, međutim, nisu zadovoljne prilikama koje im se pružaju u njihovoj zemji.
– Prosječne plaće su između 250 i 350 eura – kaže Sinti, a Dewi otkriva da su u tom prosjeku bile i njihove mjesečne zarade. Maserka na Baliju zarađuje oko 300 eura. U Hrvatsku su došlo za gotovo trostruku plaću, ali kući će se vratiti i s više novca nego što su planirale. Zadovoljna vlasnica dvaju salona za masažu, koja ih je zaposlila, kaže kako im je agencija ugovorila mjesečnu plaću od 800 eura, ali da će ih dodatno nagrađivati.
POVEZANI ČLANCI:
– Zasad sam jako zadovoljna kako rade i kako se odnose prema poslu. Dolaze na posao 15 minuta ranije, što je meni normalno, a ne da, kakvih sam iskustava imala, ulijeću u zadnjoj minuti, dok klijent već čeka. Naše cure bi pravile problem i ako im, recimo, javim da sutradan ipak rade poslijepodne umjesto ujutro, što se zna dogoditi jer raspored prilagođavamo klijentima koji, ponekad u zadnji trenutak moraju mijenjati termin. Takav je naš posao. Za Sintu i Dewi to nije problem. Pitale su mi i postoji li mogućnost da rade dodatne sate, a, recimo, jako su iznenađene što napojnicu ne moraju ni s kim dijeliti – iznosi prve dojmove vlasnica salona (podaci u redakciji).
Istina, mlade Indonežanke nije bilo jednostavno dovesti u Hrvatsku. Procedura izdavanja radnih dozvola pokazala se kompliciranom, a rješavanje papirologije potrajalo je tri i pol mjeseca. Djevojke su zbog toga umjesto sredinom svibnja stigle tek krajem srpnja. Uz radno mjesto u Trogiru, inače, imaju plaćen smještaj i jedan obrok, a prođe li probni rok dobro kako je krenulo, plaća im može samo rasti.
– Nije fer da zarađuju manje od naših cura... – smatra vlasnica salona, koja ima pet djelatnica, a i sama masira. – Naravno da sam prvo pokušala u Hrvatskoj naći maserke. U nekom sam trenutku, već pomalo očajna što nikoga ne mogu naći u oglasu za posao s plaćom od 1700 eura zabunom napisala da uz to idu smještaj i tri obroka. Shvatila sam grešku tek kad je oglas objavljen i mislila sam kako će mi mobitel uz takve uvjete pregorjeti od poziva. Nisam mogla vjerovati, vezano uz taj oglas nazvale su me samo dvije djevojke. A ni one, imala sam dojam, nisu imale žarku želju da rade – prepričava naša sugovornica. Trenutno uz maserke iz Balija od strankinja zapošljava jednu djevojku iz susjedne Bosne, koja uz plaću od 1500 eura ima i besplatan smještaj i jedan obrok.
Radnice tražila od veljače
– Dvije su cure domaće, odavde, jedna je sa mnom još od 2017. i nisam pomišljala kad sam ove godine proširivala posao da ću djelatnice morati tražiti na drugim kontinentima. S potragom za radnom snagom krenula sam još u veljači, u jednoj fazi sam čak platila jednu agenciju za zapošljavanje da mi nađu djelatnice u Hrvatskoj, ali nije išlo. Jedna je htjela raditi samo na pola radnog vremena, druga nije htjela rad u dvije smjene, treća je htjela posao samo do sredine ljeta jer poslije ide na ljetovanje, četvrta je inzistirala da ima stan samo za sebe... – opisuje neuspješnu potragu naša sugovornica i priznaje: – Mislim da dogodine više i neću pokušavati u Hrvatskoj. Bali, eventualno Filipini, i to je to.
