PRIČA Nagradni natječaj

16. priča: Marijo Glavaš: Prijatelji

Foto: import
16. priča: Marijo Glavaš: Prijatelji
31.08.2007.
u 16:41
Pogledaj originalni članak

Zamislio sam da imam prijatelje. Raspršio njihova kozmička lica u eteru. Rasplinuo se s njima. Zamislio sam da imam prijatelje. Mnoštvo jedno. Dao sam im lica od kilobajta, kosu spleo u megabajt, treptaje odaslao udarcima bitova. Moji krasni prijatelji. Dobri prijatelji. Samo moji. Moji.

Renato je visok, na prvu loptu rekli bi košarkaš, ali bili bi u krivu. On sjedi uz more i pije pivo. Sunce mu grije tabane. Sjena palme ispisuje svoje ime po njegovoj toploj koži. Vruće je, a pivo je hladno. Godi mu. Pivo mu godi, vrućina ne. Vrućinu pokorava pivom.

Sanja je prava mačka. Liže sladoled kao da joj je to posljednji put. Uživa. Polijepila je po sebi poglede slučajnih gledača s predumišljajem. Ona voli Gucci i Lacosta. Gledači isto. Sanja nesvjesno obožava telefonirati u nedogled. Kada bi se njeni telefonski razgovori naslagali jedni na druge, na hrpu, dobio bi se toranj visine dva prosječna leta avionom.

Teuta boji kosu. Boje su kapnule u njen život i nema tog Pervola koji bi ih otkrutio i zameo im trag. Frizerka joj je ujedno i najbolja sestra, a četvrtkom i prijateljica. Obje studiraju ekonomiju i vole šoping u popodnevnim satima. Najdraži film im je bio “Terminator”, a Teuta se nedavno predomislila i odlučila za “Umri muški” 4. Ne jedu kokice u kinu.

Petar kuha. Eksperimentalni uzorci jela završavaju u želucu mačka Keksića. Keksić se boji susjedova fikusa i loše spava ako pije prije lijeganja. Najdraže mjesto za obavljanje nužde, iza bora u dvorištu, koristi od malih nogu. Petar mu pušta Chopina kada dođe s posla, a onda zajedno čitaju Lenjinovu ostavštinu. Jednom je Petar u skladištu pokušao organizirati štrajk. Dobio je otkaz.

Lucija ima potencijala, kažu. Daleko će dogurati, govore. Mala će u Sabor, pričaju. Ne treba ovoj veza, zaključuju. Drago mi je što smo se upoznali, priznaju. Možda bi radila za mene, pitaju. Tako mlada, gledaju. Sposobno pametna, nabrajaju. Lucija ih je sve zajebala. Sada je u Španjolskoj na liječenju, sumnjaju.

Branimir je moj najbolji prijatelj. Ne jede mnogo i smije se. Rado i lijepo priča o svemu što riječi mogu izreći. Jednom je bio na izložbi fotografija u gradskoj knjižnici. Svidjelo mu se. Kupio je fotoaparat i sad fotografira tuđe fotografije. Nedjeljom igra stolni tenis. Ljevak je. Na desnom dlanu ima ožiljak u obliku sredozemne medvjedice. U šali zna reći da neće izumrijeti dok je njega.

Nikola ima razvijen vokabular. Kada bi se iz njegove prosječne rečenice izbacile sve psovke, Nikola bi šutio. Ne voli otvarati konzerve. Od većeg dobitka na lotu kupio bi si kladionicu i namještao si rezultate. Namjerava se oženiti. Baš kao prije petnaest godina.

Silvija živi sama. Njeni imaju love pa su joj kupili trideset kvadrata. U njeno tijelo htio bih prodrijeti. Glas joj je ovijajuće topao, a napućene usne uvijek su u stavu “poljubi me”. Sise...
Mislim da zna za moje namjere, bar mi tako signalizira. Pripijene, crne hlačice na njoj su višak. Koža... Majica na njenim prsima zaista nije potrebna.

Goranova djevojka je ružna. Goran je čovjek s najvećim stopalom kojeg znam. Goran je najbolji u pikadu. Goran može popiti više od nas dva skupa. Goranov auto je nov i poželjan. Goran ima privatnu firmu, mladi poduzetnik. Goran ima veze u MUP-u. Goran zna glavni grad Moldavije. Goran priča portugež. Goran ne puši. Goran sluša klapsku glazbu. Goran jebe uz klapsku glazbu. Goran je noću transvestit. Goranova djevojka je ružna.

Krunoslav se bavi okultizmom. Čita Nostradamusa i “Malog princa”. Voli miješati opasne stvari. Izlaže se riziku. Ulazi u mračne ulice danju. Privlači ga adrenalin i miris eurosupera 95. Prati konjičke sportove. Zimus su ga anketirali i prikazali snimku na Dobrojutrohrvatska. Još se sjeća ekstaze s koncerta Miše Kovača na Poljudu. Još i danas teku suze jedne žene...

Ana ima zelene oči i bijele trepavice. Usne maže sjajilom, a kosu kremom. Na koljenu lijeve noge istetovirala je ANA, ali je pri padu nestalo ono N i sada piše A A. Odatle nadimak Durasel. Provodi sate i sate među policama knjižnice tražeći dečka. Toliko se dobro kamuflira da joj svi nude pomoć u potrazi za knjigom. Kavu pije s hladnim mlijekom.

Petra je supercura. Ima svoj, vlastiti, osobni vebpejdž: www.petra.hr. Zaljubljena je do ušiju u poštanske marke. U kutiji od cipela čuva kolekciju salveta iz djetinjstva. Na poklopcu je napisala: SALVETE. Na vratima vecea je napisala: WC. No isto joj nije svejedno kada čisti stan, pa otvori poklopac, pa otvori vrata, čisto onako, da provjeri. Ona me uvijek nasmije.

Zamislio sam da imam prijatelje. Prave pravcate ljude. Zamislio sam da imam prijatelje i svakome od njih napravio blog, pa se nađemo na internetu i dopisujemo.

Pogledajte na vecernji.hr