1990. – godina koja se vraća

Da je Račan na vlasti i da se dogode četnički incidenti, da član Vlade pohodi mjesto gdje se ukazalo ustaštvo i ignorira divljanje četništva, mnogi bi sjetno uzdahnuli kako to HDZ nikad ne bi dopustio! No, kad taj propust radi ova vlada i osoba koja zna braniteljske muke, čovjek se pita tko je tu lud? Ili je u općoj afirmaciji vrijednosti iz 90. afirmirani stav iz CK: “Hrvatski nacionalizam je u naletu, a ima i pojava srpskog“?

U par dana imamo četničko divljanje u Udbini, napad na policajca u Kistanju i četničke grafite na šibenskom spomeniku hrvatskim braniteljima. Tu je i neobično iskakanje vlaka kod Gračaca koje doduše nema dokazane veze s ovim, ali vlakovi su u okolici Knina iskakali uglavnom ranih 90-ih. U Udbini, u organizaciji SKD Prosvjeta, za vrijeme proslave pravoslavnog blagdana Preobraženja Gospodnjeg skupilo se više od tisuću ljudi.

Jedan 20-godišnji povratnik skinuo je hrvatsku zastavu, bacio je na pod i gazio, vrijeđajući pritom okupljene Hrvate. Neki očevici tvrde da je izbila tučnjava pa je napadnut i policajac iz osiguranja, no policija koja je privela povratnika u izvješću tučnjavu ne spominje. Privela je deliju od 20 godina koji divno svjedoči da su mladi povratnici ratom posve neopterećeni, zar ne? U Kistanju je na proslavi istog blagdana jedan mladić napao policajca zadavši mu lakše tjelesne ozljede. Sve je pratilo vrijeđanje koje je trajalo i za vrijeme policijskog legitimiranja.

Na brdu iznad izvora rijeke Krke, u blizini Knina, spomenik hrvatskim braniteljima išaran je četničkim parolama, a na mjestu vijenca i križa složen je mozaik u obliku četiri čirilična S. Ni jedna od provokacija nije privukla ni jednog člana Vlade na lice mjesta! Ali, nakon stavljanja spomenploče Juri Francetiću u Slunju tamo je hitno stigla potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor. Hrvatski nacionalizam je u porastu, a ima i pojava srpskog, zar ne?

Je li netko razmislio kakvu poruku šalje vlast koja potpredsjednicu šalje u Slunj, a ni trećeg tajnika Vlade u Udbinu, Kistanje i Knin? Čime su to Vlada i potpredsjednica Vlade pokazali da su zabrinuti činjenicom da je u Udbini pred tisuću i više ljudi srpski povratnik bacio hrvatsku zastavu na tlo i mahnito je gazio? Pljunuvši u lice Oluji, okupljenim Hrvatima, ali i cijeloj Sanaderovoj vladi. I svim živim i mrtvim braniteljima. Razumije li to ministrica, nota bene, ministrica branitelja? Razumije li vlast da branitelji ne dižu ruku na sebe razočarani držanjem Pupovca ili Uzelca, nego ignoriranjem onih koje drže svojim predstavnicima?

Kako je moguće da Kosorica koja se nagledala pretužnih sudbina branitelja nije imala potrebe produžiti u Udbinu i reći par riječi tamošnjim Hrvatima? Ili je za mir u duši bilo dovoljno da joj nitko nije naredio da tamo ide? Mediji su o četničkim divljanjima izvijestili marginalno, ali tko je prošli tjedan kupio bilo kakve novine informiran je o obješenoj ploči Juri Francetiću u Slunju. Nema medija koji danima o tome nisu pisali. Jedino valjda Gloria, Story i Plavi oglasnik nisu imali reportažu o tome.

Da je ustaštvo zakonski zabranjeno i da je to i u Slunju trebalo reći, to se razumije, ali da li je i četništvo zabranjeno? Jer, Vlada o proslavi u Srbu jednu riječ nije rekla, a bila je neobično suzdržana kad joj je Dodik pljunuo u lice usred Zagreba. Vlada godinama prelazi preko toga da srpski predstavnici ne dolaze u Knin 5. kolovoza!

A sad ni tri četnička divljanja nisu bila vrijedna ni Vladina vozača na tom području. Ali jedna ustaška ploča diže vrh Vlade na noge i vodi je ravno u Slunj. Ne i u Udbinu. Nije li nam podvaljena teza da nam se vraća 1941. i nije li zapravo: “1990. godina koja se vraća”?