5. priča: Andrija Škare: Haljina

Sve je počelo sa šivaćim strojem. Kada sam došao, stajao je nasred sobe, neposredno ispred televizora, miran kao ikona i naizgled sasvim nedužan. Nisam ga mislio spominjati, jer njegova prisutnost nije bila neobična. Znao sam da voli šivati, i taj stroj je inače stajao pod stolom, a osim toga prisutnost bilo čega u toj sobi ne bi bila neobična. Malo smo se ljubili i razgovarali i nisam o njemu razmišljao, no nikako nisam mogao spriječiti da mi ulazi u vidno polje i izaziva moju pažnju. On me natjerao da to učinim.
– Što si šivala?
– Jednu kurvinsku haljinu.
U trenu kad je iz njezinih usta izašlo posljednje slovo pa onda iza njega točka, osjetio sam neki teret na plućima i učinilo mi se da sam čuo kako je negdje puklo nekakvo staklo. Ipak, znao sam da mi se samo učinilo.
– Zašto “kurvinsku”?
– Crvena je i to baš kurvinski crvena, i takva je nekakva…
Pustio sam da tu stane. Želio sam staviti točku mada sam već znao da to neće biti moguće, krvavocrvena bila je boja moje ljubomore. Pili smo pivo i bili smo na drugoj strani. Onda smo se vraćali da razmijenimo važne i nevažne rečenice, a crveni končići lijepili su nam se za čarape. Svjetleća kutija zanimala nas je sve manje i manje, a naša tijela sve više i više i tako smo se oslobodili odjeće i uživali neobičnost okusa kože, znoja i sline. Nije trajalo predugo, alkohol ubija seksualnu moć, ta je činjenica poznata svima. Otišao sam u kupaonu nastojeći ukloniti osjećaj ljepljivosti, a kada sam se vratio, gol i osvježen, ona je sjedila na kuhinjskom stolcu odjevena samo u onu haljinu.
Dok je još sjedila, haljina se doimala sasvim običnom (izuzev kurvinski crvene boje), ali kad je ustala i počela plesati na glazbu koja je i dalje dopirala iz sobe, vidio sam da nije boja jedini razlog zašto ju je i ona sama proglasila baš kurvinskom. Haljina je imala izreze s obiju strana, izreze koji su išli uz bok, a završavali su negdje gore visoko, u području rezerviranom za dojke. Nisu otkrivali samo noge nego i cijeli bočni dio tijela, puno više nego što sam ja bio spreman prihvatiti, a kada bi plešući izvela jedan određeni izvijajući pokret, crvena bi tkanina poletjela u jednu stranu ostavljajući donji dio tijela u potpunosti izloženim. Bio sam šokiran i hvatala me lagana panika. Ta je haljina neprihvatljiva, ali kako njoj to objasniti riječima koje ne smiju pasti sa tanke žice razapete između nježnosti i obazrivosti?
– Stvarno je kurvinska. I ti bi to nosila?
– Ne znam... – promumljala je naoko odsutna – možda je sašijem do kraja i nikad je ne obučem.
– Osim toga, meni bi bolje stajala.
– Ajde ju obuci.
Riješio sam se majice, a ona je mom mršavom tijelu pomogla da sklizne u crvenu tkaninu. Prije nego što sam uspio bilo što reći ili pomisliti, ona je uzviknula: – Jebeno! – i za ruku me odvela u kupaonu, pred zrcalo. Pogledao sam se i ustanovio da mi haljina pristaje savršeno. Prešao sam rukom preko prsa i trbuha, bilo je neobično osjetiti vlastito tijelo ispod ženske odjeće. Ona je uzela ruž i obrušila se na moja usta. Pustio sam je, ali kad sam vidio svoj odraz, blago pripiti sjaj u očima i jarkocrvena usta prostitutke, počeo sam mahnito trljati rukom po ustima, a onda sam opet mirno sjeo na rub kade i rekao joj da mi našminka samo oči. Stajala je nagnuta nad mene, posve obuzeta onim što čini i čudesno lijepa u svojoj zanesenosti.
Šminkanje je brzo bilo gotovo i još mi je svezala maramu na glavu i omotala mi vrat crnim, mrežastim šalom. Neko sam vrijeme tako stajao, prilično opušten dok me ona gledala pogledom kreatora koji na modelu promatra svoju odjeću. Ubrzo mi je dosadilo pa sam skinuo šal i maramu i umio lice, ali iz haljine mi se nije dalo. Pitao sam je mogu li još malo ostati u njoj, a ona je s laganim smiješkom klimnula glavom.
Opet smo sjeli pred televizor. Izvadio sam travu i rizle, a ona me nepotrebno pitala:
– Smotat ćeš jednog?
– Hoćeš pušiti sa mnom?
– Hoću.
– Ludnica, da znam kol’ko da stavim.
Zamotao sam joint, stavio joj ga u usta i pripalio. Televizoru smo isključili zvuk i pustili smo kasetu. Gustoća dima i crnkinjina glasa otupili su naše misli i uronili smo, zajedno, u ugodnu maglicu. Glasovi su nam zvučali čudno, riječi značile nešto ne sasvim određeno i u svoj toj zbrci meni je i dalje pogled padao na šivaći stroj. Osim toga, i dalje sam bio u haljini.
– E, ali stvarno je kurvinska haljina.
– …
– Ti bi to stvarno nosila?
– Pa ne šivam je da je ne nosim! – rekla je već pomalo ljuta i odmah pitala: – Zašto sada tako vrtiš glavom?
– Razočaran sam.
– Razočaran si?
– Da vidim neku curu u gradu u ovoj haljini, pomislio bih za nju da je kurva.
– Ti si opsjednut kurvama!
Ovo me natjeralo da se nasmiješim, ali me sljedeća rečenica, izgovorena bijesnim tonom, vratila u ozbiljnost situacije.
– Skidaj je sa sebe!
Skinuo sam se dok mi se iznutricom širio neki gadan val, vrlo neugodna mješavina mučnine, tuge, prijezira prema samome sebi i ogorčenosti.
– Izvoli – rekao sam i pružio joj haljinu, a njezino “Hvala” bilo je jednako suho kao i moje “Izvoli”.
Bez riječi je otišla u kupaonicu, zadržala se tamo neko vrijeme, a onda se vratila, ugasila svjetlo i legla u krevet. Čučnuo sam pored nje i rekao, po ne znam koji put te večeri, istu misao koja mi nije dala mira:
– Ti bi stvarno nosila tu kurvinsku haljinu?
– Meni uopće nije kurvinska.
– Ne mogu vjerovati, pa otkada sam došao govoriš da je kurvinska.
– To zato jer sam znala da ćeš ti misliti da je takva…
– Pa ono, sorry...
– Tscc – otpuhnula je kroz zube i okrenula se na drugu stranu. Otišao sam u kupaonicu i tamo proveo petnaestak minuta sjedeći na poklopljenom WC-u i slušajući crnkinju koja je još uvijek pjevala. Onda sam pomno oprao zube i vratio se u sobu.
– Smijem leći pored tebe? – pitao sam ni ne trudeći se sakriti ironiju u glasu, a ona nije ništa rekla, samo se pomaknula malo desno da napravi mjesta za mene. Uvukao sam se pod deku i zatvorio oči. Nikako nisam mogao zaspati, a vidio sam da je i ona budna. Nismo razgovarali, a napetost je pucketala u kutovima sobe. Ona je konačno zaspala, a ja sam još neko vrijeme vrtio po glavi raznorazne zbunjujuće misli dok se mozak nije odlučio isključiti.
Probudili smo se, kao i uvijek, istovremeno. Ustala je i otišla u kupaonicu, a ja sam brzo ustao, odjenuo se i zapalio cigaretu. Gledao sam kroz prozor i razmišljao kako nikada ne pušim prije nego operem zube, ali sada sam odmah nakon buđenja već osjećao potrebu da se smirim dozom nikotina. Došla je u kuhinju i sjela za stol. Djelovala je osvježeno i tužno. Već dugo nismo progovorili ni riječ. Ja sam i dalje stajao i pušio, a jednu sam ruku pružio prema njoj i provukao je kroz njezinu kosu. Ona me zagrlila. Završio sam cigaretu i sjeo pored nje. Tišina nas je ispunila do kraja i ja sam mislio kako će mi eksplodirati glava ako vrlo uskoro netko ne kaže nešto i baš u tom trenu ona se oglasila tiho i nježno:
– Hoćeš kavu?
– Ma ne znam – prozborio sam jedva čujno.
Šivaći stroj još uvijek je stajao nasred sobe.