A gdje su roditelji?

Na marginama jakih događaja poput afere s Fondom za privatizaciju, najave prodaje dionica HT-a i  Thompsonova koncerta, ovih se dana podosta govorilo o zloporabi djece u medijima.

Inicijativa da se glasnije progovori o toj temi zasigurno dolazi od pravobraniteljice za djecu Mile Jelavić, pa je održan skup koji se bavio zloporabom djece u medijima ili je ta tema postala vrlo važnom i na drugim skupovima s posve drugim dnevnim redom. To je dobro, treba razgovarati, ali tu priču treba sagledati i sa svih strana. Na papiru sve lijepo piše – od Kaznenog zakona, do Etičkog kodeksa Večernjeg lista – ali je pitanje koliko se novinari drže tog slova. Sasvim je sigurno danas ga danas poštuju više nego prije koju godinu, ali ipak ne bespogovorno.

Neki se dječji dušobrižnici neće složiti sa mnom, ali podsjećam, već se rijetko može naići na fotografiju djeteta kojem nije zamagljeno lice. Strogi kritičari medija ne žele u novinama ili na tv-ekranu uopće vidjeti dijete spomenuto u negativnom kontekstu, a mnogi idu tako daleko da bi rado izbjegli i fotografiju staru nekoliko godina, koja je samo ilustracija, na primjer, teme o posvajanju djece.

Opravdani su prigovori medijima da u utrci za nakladom ponekad griješe, ali se pitam, a što je s prigovorima društvu u kojem se danas živi od tuđe nesreće? Realno, novinari su u raskoraku – s jedne strane treba pisati o onome o čemu ljudi žele čitati, a s druge strane ne treba podilaziti niskim čitateljskim strastima, štoviše, treba biti edukativan. 

Neki rješenje problema vide u sankcijama za izdavače i medije, a ja mislim da će odgovorni u medijima puno više napraviti budu li zaista odgovorni. Pri odluci - objaviti ili ne – najbolje je razmisliti bi li bilo u redu da netko njima drag osvane u novinama. Samoregulacija u struci, pa i samokontrola, tvrdim, efikasnije su od zakona i sankcija.  

Ne mogu ne postaviti jedno pitanje: gdje su u toj cijeloj priči roditelji? Kada ljudi u Zagrebu mobitelima snimaju djevojku pod tramvajem prije nego li su nazvali Hitnu, ne treba čuditi da osmogodišnji klinci u Splitu snimaju tučnjavu svojih prijateljica. Ili, Obitelj Radeljak se s užitkom slikala u šetnji gradom s malom Lanom, a danas je Lana žrtva. Roditeljska ili novinarska?