A politička odgovornost?

Jako je dobra vijest što je Swoboda kazao da će pregovori završiti potkraj lipnja jer to znači da smo mi svoj posao završili, izjavila je premijerka Jadranka Kosor pošto su je obavijestili o ishodu sjednice Odbora za vanjske poslove Europskoga parlamenta. Odbornici su, naime, prihvatili prijedlog neobvezujuće Rezolucije o napretku Hrvatske, koji je sastavio Hannes Swoboda, i poslali ga na prihvaćanje EP-ovu plenumu u Strasbourg.

Informatički nepismena?

Kad smo mi hrvatski dopisnici u Bruxellesu pročitali što je premijerka izjavila, uhvatili smo se za glavu! Otkud joj to da “smo svoj posao završili”?! Ona ne zna engleski pa prijedlog Rezolucije nije mogla pročitati. U glasilima o njemu nije mogla išta podrobnije naći jer većina glasila nije informativna nego zabavna, pa idu na prvu loptu i ne ulaze dublje u stvar.

Tek se u Večernjakovu internetskome izdanju mogla podrobnije obavijestiti, no je li premijerka informatički pismena? Kako su je novinari morali upozoriti na to da se na Vladinim stranicama salzburški uhićenik i dalje navodi kao premijer, vjerojatno nije. A njezin ljutiti zahtjev da se donosioca te loše vijesti kazni upozorava na to da joj se posilni možda nisu ni usudili točno prenijeti Rezoluciju, nego su je prepričali tako da je ne naljute.

Pola godine neznanja

Još je gori primjer informatičke nepismenosti u nedavnome intervjuu pokazala predsjednica Ustavnoga suda Jasna Omejec, koja se nije nimalo uzbudila kad je od novinara doznala da poveznica na internetskoj stranici Suda ne vodi k sadašnjem Ustavu, nego k prethodnoj inačici. Pučkoškolac bi stari tekst zamijenio novim za manje od minute; Ustavnomu sudu nije se to dalo učiniti ni pola godine nakon što je Ustav izmijenjen! Takav nemar prema Ustavu tijela koje bi ga trebalo štititi ne ulijeva povjerenje da će se pristupni pregovori o ključnome 23. poglavlju, Pravosuđu i temeljnim pravima, uskoro okončati.

I dok premijerka misli da “smo mi svoj posao završili”, u prijedlogu Rezolucije navodi se da je za zatvaranje pregovora u lipnju dosta posla preostalo. Ističe se, među ostalim, “veliku slabost u upravnim postupcima i upravnim sposobnostima”, zahtijeva da Vlada “razradi i primijeni decentralizacijske strategije”, da “osigura neovisnost i stručnost glasila i njihov rad bez političkoga utjecaja”, da “istraži prijetnje, politički pritisak i komercijalni utjecaj na novinare, depolitizira HRT-ovu upravu i osigura uredničku neovisnosti” te da “nastavi depolitizirati javnu upravu i pojača njezinu stručnost i etičnost”.

Umjesto depolitizacije, međutim, premijerka zahtijeva smjenu nepoćudnoga HTV-ova urednika, ministar gospodarstva Đuro Popijač u Saboru naređuje istragu nad oporbenim čelnikom Radimirom Čačićem, a ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko spremo pristaje izvršiti tu političku naredbu policiji. Poglavlje 23? Koje poglavlje?

U prijedlogu Rezolucije zahtijeva se, k tome, “poticanje kulture političke odgovornosti”. Za ministra Božidara Kalmetu dobra je vijest subotnji intervju donedavnoga Uljanikova dugogodišnjega upravitelja Karla Radolovića, koji je spriječio političare da unište pulsko brodogradilište kao što su uništili ostale škverove. Ustvrdio je da je Kalmeta jedan od rijetkih ministara koji drži riječ.

Hvalevrijedna je to osobina, ali ministru pod čijom su kapom zamračene milijarde novca hrvatskih poreznih obveznika dobro bi došla još jedna vrlina: osjećaj stida. Pa da, umjesto da se brani neznanjem koje ga, kao, za sve opravdava, prizna: “OK, nije taj posao za mene”. Vjernik bi k tome odjenuo halju od kostrijeti, posuo se pepelom, krenuo u Canossu i posvetio ostatak života nastojanju da građanima vrati ukradeno. To, doduše, prijedlog Rezolucije ne zahtijeva. Traži, međutim, političku odgovornost.