A smijeniti i Komadinu

A ko je Zoran Milanović pogriješio prilikom razrješavanja Vladimira Ferdeljija s dužnosti pomoćnika ministra prometa i infrastrukture, onda je najveća greška u tome što istovremeno nije smijenio i ministra Zlatka Komadinu koji je Ferdeljija i doveo. Milanovićeva vlada funkcionira samo mjesec dana i, ruku na srce, nije ni mogla bog zna što napraviti. Ipak, imamo ih pravo kritizirati. Promatrati i analizirati svaki njihov korak i cjepidlačiti na tome je li dobar ili nije. No, to je pozicija nas građana. Mi na nju imamo pravo iz dva osnovna razloga: prvi je što je većina dala mandat Milanovićevoj vladi, a drugi je što ih plaćamo.

Ferdelji, međutim, ta prava nema, niti ih može imati itko tko je preuzeo ikakvu poziciju u vlasti. Kakav je to dužnosnik koji, umjesto da se primi posla, nudi rješenja i objašnjava koje će konkretne poteze povući da bi pridonio izvlačenju zemlje iz krize, dijeli packe svome poslodavcu? A on je bez pardona učinio baš to. Podijelio je lekcije Vladi optužujući je da “nema hrabrosti za reformu državne uprave, a poigravala bi se porezom na imovinu”. Možda i nema hrabrosti, no je li Ferdelji taj koji je pozvan da uputi tu kritiku? Još nije dobio ni prvu plaću zarađenu u Vladi, a već mu ništa ne valja. Ako on ne vjeruje u Vladu u kojoj radi, kako bismo onda mi ostali koji smo već godinama na udaru krize, i kojima tek slijede nove restrikcije, mogli imati povjerenje u vlast koja se ustoličila početkom godine? Uostalom, treba reći da nije Ferdelji dobio neku beznačajnu poziciju u Vladi. On je bio pomoćnik ministra prometa zadužen za pedeset javnih poduzeća. Njegova je dužnost bila takva da je mogao, i trebao, nešto konkretno učiniti. No, njemu je draže biti poput Damira Kajina i, istovremeno dok uživa u blagodatima vlasti, javno istupati s pozicije oporbenjaka. I zato je logično što ga je Zoran Milanović smijenio odmah. Ako Ferdelji ne vjeruje u tim u koji se uključio, nego ih javno proziva za neodlučnost i nesposobnost, onda je najlogičnije pitanje na svijetu je li mu i dalje mjesto u tome timu.

Ostaje, međutim, pitanje po kojim je kriterijima Ferdelji uopće došao u Vladu. Jasno je da je isključivo Komadinin odabir. Isti onaj ministar zbog kojega se SDP već našao na udaru javnosti jer se zbog njega mora mijenjati zakon o lokalnim tijelima vlasti. Komadini je dojadilo biti županom, procijenio je da bi malo u izvršnu vlast, pa je SDP morao izmijeniti zakon kako u Primorsko-goranskoj županiji ne bi raspisivali nove izbore, nego ustoličili Komadinina zamjenika. No, što se Ferdeljija tiče, prvo je pitanje koje su uopće njegove kvalifikacije za pomoćnika ministra kojemu se u ruke dalo državna poduzeća i povjerilo restrukturiranje onih najvažnijih, te otvaranje investicijskih ciklusa? Čovjek doista ima neki staž u gospodarstvu, poznato je da je radio u tvrtki Elektrokontakt, a njegov CV pokazuje i neka priznanja. No nije jasno zašto je, ako je već tako uspješan gospodarstvenik, okrenuo leđa biznisu i dao se u politiku o kojoj (što je sada posve jasno) pojma nema? O tome je Komadina trebao voditi računa. Ali očito nije. No, kada je već pogriješio u izboru suradnika (a jest barem u pitanju lojalnosti), pitanje je zašto Komadina nije sam povukao potez. Pa ako su već pomoćnici u ovako važnom resoru ljudi koji se ne mogu identificirati s Vladom o pitanju odgovornosti, onda bi to trebali biti barem ministri.

Komadina je prvi trebao reagirati na istup svoga pomoćnika, ali nije. Ne samo da je to umjesto njega učinio premijer nego je naknadno još relativizirao Milanovićev potez. Komadina je nakon svega pokunjeno ustvrdio da se nadao kako će oni (dakle on zajedno s Ferdeljijem) dobiti barem žuti karton. A to je sad pitanje za premijera. Kao predsjednik Vlade on treba biti odgovoran za ministre, a oni za svoje pomoćnike. Dakle, ako je bilo argumenata za smjenu Ferdeljija, onda teško ima argumenata za ostanak Komadine. Posebno kada se još i naknadno solidarizirao sa svojim pomoćnikom.