A, tko će biti lider HDZ-a?

Ono što su Hrvatskoj demokratskoj zajednici protivnici priželjkivali još u politički suton Jugoslavije – da završi sudski optužena, dogodilo joj se u psihološki sumrak Hrvatske. Od suđenja bivšem stranačkom predsjedniku, blagajniku i glasnogovorniku neće ovisiti samo pojedinačne sudbine Ive Sanadera, Mladena Barišića i Ratka Mačeka, nego uvelike i sudbina HDZ-a. To će suđenje sigurno utjecati i na izbore za predsjednika stranke, a izbor predsjednika na budućnost HDZ-a, pa možda i na budućnost Hrvatske.

Svojim beskrupuloznim odnosom prema državi vodstvo HDZ-a je i samu državu dovelo do ruba gospodarske i moralne propasti. Vrh vlasti se kompromitirao ne samo upravljački nego nadasve – ljudski. Prije svih premijer, koji je u stranci, ali i izvan nje, narastao do kulta. Stranački poslušnici koji su ga nekoć slušali bez riječi od kada je pobjegao s vlasti i završio u zatvoru, ponašaju se kao da ga nisu ni poznavali. Prave se kao da nisu imali pojma ni o čemu. Iz toga sanaderovskog kruga najpoštenijim se pokazao Luka Bebić. Nije se pretvarao, kao drugi, da ga nije poznavao. Bebić je Sanaderu očito bio prijatelj, a drugi iz stranačkog vrha, samo njegovi prijetvorni poltroni, odnosno “stranački prijatelji”.

Uz Bebića, časnom je iznimkom bila i nekadašnja Sanaderova suradnica Kolinda Grabar-Kitarović. Ona je još i prije Bebića pokazala da ima moralni integritet, autonomiju prema Sanaderu i njegovoj samovolji. Umjesto u stranci njezine su kvalitete – odmjerenost, šarm i obrazovanje – prepoznali u NATO-u. Sadašnji joj visoki položaj sigurno neće ni u primisli prizvati razmišljanje o eventualnom preuzimanju vodstva HDZ-a. No za razliku od nje, neki koji su uza Sanadera bili stalno i iskazivali mu svoje divljenje sada i te kako pokazuju ambicije da dođu do čela stranke. Još uvijek stranačka predsjednica Jadranka Kosor, koja je uz Sanadera bila sve vrijeme njegove vlasti, u nadmetanju za njegovo mjesto može koristiti činjenicu da je Hrvatsku uvela u EU, no pitanje je koliko će ta činjenica biti efikasna spram sjećanja zlopamtila da je svojedobno sva ozarena uzvikivala: “Gdje Ivo, tu i ja!” Da je, nakon što je krenula desanaderizacija, u stranci provela izbore, mogla se legitimirati kao demokratski, a ne od Sanadera izabrana predsjednica. Tada bi i stranka imala priliku politički se pročisti i demokratizirati. Kako to nije učinila, sada joj predstoji politička borba za mjesto koje je već moglo biti njezino.

Na nekadašnje Sanaderovo mjesto reflektira i njegov bivši pouzdanik Darko Milinović. Svojedobno se u znak prosvjeda protiv izručenja naših generala Haagu s drugim braniteljima vezao lancima, no kada je HDZ došao na vlast i Sanader naredio stvaranje akcijskog plana za hvatanje generala Gotovine, a Milinović postao ministar, nije se više čulo nikakvih Milinovićevih prosvjeda. Da jest, izborne bi šanse možda i najjačeg stranačkog lokalnog igrača za predsjedničko mjesto bile puno veće. Ivan Domagoj Milošević, također pokazuje ambiciju biti predsjednikom HDZ-a. Na ministarskom mjestu u vladi Jadranke Kosor bio je prekratko i s premalo rezultata da bi mu to davalo legitimaciju za takvu ambiciju. Osim toga, ima nezgodno prezime. Teško je, naime, zamisliti da predsjednikom HDZ-a bude netko tko se preziva Milošević.

Naspram Miloševića, Tomislav Karamarko bio je dosta dugo u HDZ-u, ali je onda iz njega otišao kako bi vodio izborni stožer Stipe Mesića. Njegov rezultat na predsjedničkim stranačkim izborima pokazat će je li mu to plus ili minus. HDZ-u za stranačku preobrazbu trebaju nove i stranačkom prošlošću neopterećene osobe. Kao takvi nude se u političkom paru Milan Kujundžić i Drago Prgomet. Oni su nova lica, no izbori će pokazati želi li HDZ uopće velike promjene. HDZ ne bira samo stranačkog predsjednika nego i lidera stranke, a možda i budućega premijera. Današnja neuvjerljiva vlast i nema pravu oporbu ni alternativu. Želi li HDZ to biti, morat će se transformirati u suvremenu demokratsku stranku nacionalnog predznaka.