Potpuno uopćena izjava hrvatskoga predsjednika Ive Josipovića Reutersu o tome kako ne postoji opasnost radikalizacije muslimana u Bosni i Hercegovini zbog libijskih događanja, jer da su oni proeuropski orijentirani i da sa susjedima dijele iste vrijednosti, u BiH je žestoko dočekana. Josipović je naime rekao da je RH susjed s BiH u kojoj živi veliki broj muslimana, te da se nada kako sukobi u Libiji neće utjecati na međusobne odnose i radikalizaciju. Islamska zajednica u BiH protumačila je Josipovićeve riječi na način ‘da u BiH nema muslimana tada ne bi bio problema susjedstva’. Pojedine političke stranke i pojedinci u BiH gotovo se natječu u optužbama kako iza takve izjave stoji stigmatiziranje islama i Bošnjaka, pa gotovo i poziv na rat. Toj hajci ponajmanje je podlegao član Predsjedništva Željko Komšić koji vjeruje da se radi o nesporazumu, bez obzira na to što je i on toj izjavi dao negativnu političku konotaciju.
Gotovo je uvredljivo optužiti Josipovića za antibošnjaštvo. Njega koji je na pomirbi u BiH za mjesec dana učinio puno više od mnogih koji su to godinama tek deklarativno zagovarali. Na velikim stratištima Bošnjaka u Ahmićima i Prijedoru okupio je i hrvatske i srpske političare i vjerske vođe.
Šokirao je svoje sunarodnjake kada se, kako je rekao, za pogrešnu hrvatsku državnu politiku tijekom rata devedesetih - u Parlamentu BiH ispričao i priznao odgovornost, za antibošnjaštvo. Primjera radi, takvo što nije učinio ni bivši predsjednik Mesić koji je bio iznimno omiljen među Bošnjacima.
Optužbe se koriste kao medijski spin dijela bošnjačke i proesdepeovske političke scene, čime se ustvari želi pacifizirati predsjednika Josipovića koji se zalaže za jednakopravnost Hrvata u BiH. Ipak, cijeli slučaj pokazuje kako je stanje u BiH osjetljivo i da u dijelu bošnjačkog korpusa, zbog loših povijesnih iskustava, postoji povećana osjetljivost o kojoj treba voditi računa. Ma koliko iščitavali i posljednje Josipovićeve izjave, još više njegov svjetonazor i dosadašnji angažman, one ne daju osnove za antibošnjačku ili antiislamsku etiketu. Dapače! Ovaj je slučaj i pouka na oprez u odabiru tema i načinu njihove prezentacije. Ono što je opasno jest da je na djelu ušutkavanje hrvatskoga predsjednika. To je dio plana o kojemu se proteklih mjeseci govorkalo u Bosni i Hercegovini. Jer, on je označen kao jedan od najjačih bedema u obrani prava svojih sunarodnjaka u BiH. Josipoviću se zamjera što se snažno založio za jednakopravnost naroda i građana u Bosni i Hercegovini, odnosno što je potencirao da u formiranju nove vlasti treba uvažavati biračku volju sva tri naroda.
Kao što je poznato, bošnjačke stranke sastavile su vlast u Federaciji bez 90 posto hrvatske biračke volje. Bolji poznavatelji prilika tvrde kako je bošnjački SDP “zeleno svjetlo” za takav scenarij izlobirao preko Turske - u Americi. Jer, SAD time na svojoj strani još jače pridobiva jaku islamsku zemlju, što je osobito značajno u trenutku NATO-intervencija na Libiju. Istodobno, u Lagumdžiji su dobili puno suptilnijeg Harisa Silajdžića, koji će biti brana širenju ruskoga utjecaja na Balkan preko Srbije i Dodikove Republike Srpske. Podijeljena Europa je bespomoćno i bezidejno promatrala scenarij razvlašćivanja Hrvata i favoriziranje Bošnjaka u BiH. Nažalost, u takvim velikim igrama mali hrvatski narod je (p)ostao moneta za potkusurivanje.
Neovisni intelektualci su digli glas protiv nepravde. Političari su davali teške izjave. Vatikan je u više navrata iskazivao zabrinutost za svoje vjernike. Katolička crkva u BiH, poput očajnika u pustinji, jauče - “katolici se živi pokapaju”. Ipak, od svih među diplomatima najneugodnije je odzvanjao glas hrvatskoga predsjednika. Čekala se prilika da ga se diskreditira u optužbama kako se miješa u unutarnje odnose druge države. Nažalost, on je potpuno nepotrebno servirao povod za napade. Dao im je alibi za zamjenu teza. Cilj je postignut: Josipoviću je otupljena oštrica borbe za pravdu. Jer, svaku njegovu buduću tvrdnju manipulatori će stavljati u kontekst izmanipulirane izjave o muslimanima. Ako je ušutkan agnostik, Hrvatima katolicima u BiH je ostao još samo “Bog na pomoći”.
I ona dvojica prije njega - bili su agnostici, ali nisu imali \"petlju\" da to priznaju. Neka nam ovoga agnostika posluži dobro zdravlje - još dugo, dugo, dugo... !