Ako učenik završi javnu ili privatnu gimnaziju, javnu ili privatnu strukovnu školu, njegova svjedodžba na tržištu rada, odnosno pri upisu na neki od studija vrijedit će jednako. Stoga je sasvim logično da i kriteriji za upis u sve srednje škole, bilo javne bilo privatne, budu isti, odnosno da se uvjeti koje je propisalo mjerodavno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, podjednako primjenjuju na sve. Konkretno to znači da se vrednuje opći uspjeh na dvije decimale u četiri posljednja razreda osnovne škole i zaključne ocjene iz hrvatskog, matematike i prvog stranog jezika, odnosno dodatno i iz predmeta važnih za nastavak obrazovanja. Za glazbene ili umjetničke škole dodatno se provjeravaju potrebne sposobnosti i vještine. Minimalni propisani standardi na državnoj razini kažu da za upis u gimnaziju učenik mora imati prosjek ocjena najmanje 3,5 a za srednju četverogodišnju školu 2,7 odnosno da je bodovni prag za gimnazije 56, za eksperimentalne programe strukovnih gimnazija 50 i četverogodišnje strukovne škole 44 boda. Stoga čudi jučerašnja pobuna vlasnika privatnih škola koji iz sebičnih razloga ne žele poštovati propisane osnovne kriterije.
Očito je da privatne škole nisu sigurne da će u svoje klupe moći privući učenike koji ispunjavaju postavljene uvjete, a njihova nervozna reakcija sugerira upravo to. Svojim školarinama od nekoliko desetaka tisuća kuna, koju roditelji učenika privatnih škola plaćaju, ne smije jamčiti upis onima koji ne zadovoljavaju minimalne standarde, a dosad je očito bilo tako. Privatne bi škole visokim školarinama učenicima koji se odluče za njih morale jamčiti kvalitetu nastave, opremljenost, udobnost, posvećenost nastavnika, a nikako ne lakši put do svjedodžbe. Na žalost, nekoliko slučajeva u kojima su djeca moćnika koji su pali razred u javnoj školi, a onda u privatnu upisani u viši razred, dakle kao da su prethodni uspješno završili, u javnosti je kompromitiralo vjerodostojnost privatnog obrazovanja u Hrvatskoj. Zahtjevom da se minimalni kriteriji na njih ne odnose, vlasnici privatnih škola tome samo pridonose. I ponavljamo, svjedodžba nekog tko je završio jednu od najboljih hrvatskih gimnazija, zagrebačku XV. ili neku privatnu, vrijedi jednako. Stoga, zašto bi kriteriji za upis bili različiti?