Ivi Sanaderu više se ne vjeruje i njegov jak ego zbog toga sigurno pati. Prva godina drugog mandata, kako se vidi iz Pulsova istraživanja, koje je prvog dana nove godine objavila Nova TV, pokazuje topljenje njegove najjače uzdanice, osobne popularnosti. Čak 58 posto građana ocjenjuje ga negativno i vrlo negativno, a od prosinca 2007. do prosinca 2008. popularnost mu je pala čak 12 posto.
Uza sve to, 73 posto građana smatra da država ide u pogrešnom smjeru, a 69 posto ne odobrava odluke i poteze svog premijera, što je najlošije mišljenje o vladi proteklih pet godina. Ta visoka doza nepovjerenja pokazuje da, osim Sanadera, problem imaju i građani. Vlast koju imaju ne čini im se sposobnom za obranu njihovih interesa, a istraživanje pokazuje da je upravo Sanaderovo nesnalaženje u događajima koji su Hrvatsku zatekli u zadnjem mjesecu prošle godine nanijelo teške rane imidžu njegove vlade. Sanaderov je osobni rejting bio uvijek znatno bolji od same stranke, ali Sanaderova se pozlata, kojom je dugo pokrivao nedostatke vlade, odnosno svog odabira ministara, ljušti sloj po sloj.
Potezi koji su nekada bili smatrani spasiteljskima, poput svojedobnih obećanja radnicima brodogradilišta, već se uzimaju s velikom rezervom. Sanaderov spin kojim je uoči Nove godine preko noći zaustavio Zagrebačku banku da podigne kamate na stambene i ine kredite, pokazujući time svoju navodnu moć, nije izazvao oduševljenje kakvo je Sanader možda očekivao. Najaviti povećanje kamata u vrijeme blagdana sigurno je potpuni promašaj banke, ali ni Sanaderova reakcija nije doživjela ovacije.
Građani su naučili da takve kombinacije imaju pozadinu i da se najmanje odnose na njihovu dobrobit. Sada ih zanima samo na koliko dugo je postignut dogovor, jer im je jasno da je u pitanju više bio interes građevinskog lobija koji bi gadno stradao ako se kupovanje stanova drastično smanji nego što se netko brine da Marko ili Pero dođu lakše do stana.
Koliko je lojalnost određenoj političkoj opciji manje važna u kriznim vremenima najbolje pokazuje činjenica da povjerenje u Sanadera gube i glasači HDZ-a. Njih gotovo 40 posto smatra da se stvari u Hrvatskoj kreću pogrešnim smjerom, što znači da politika koja ne daje rješenja, koja ostavlja ljude na cjedilu kada im je najteže, kada je sve skupo, kada prijeti hladnoća, besparica i gubitak posla, ne može računati na bezrezervnu podršku bilo koga osim fanatično odanih. A s obzirom na to da kriza nije još ozbiljno ni zakucala na vrata, pesimizam građana može samo rasti i premijer će se vjerojatno suočavati sa sve većim nepovjerenjem i nezadovoljstvom.
Naime, uza sve mane i ograničenja koje imaju ankete, one ipak predstavljaju trendove, a za Sanaderovu koaliciju ti trendovi zvone na alarm.
Ogorčenje HSS-ovih birača, kojih čak 80 posto smatra da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru, i činjenica da je Josip Friščić zabilježio uz Sanadera najveći pad pozitivne percepcije, kao i sumnjičavost HSS-ovih birača prema opastanku koalicije, priziva u sjećanje da je HSS mimo volje svojih birača ušao u savez s HDZ-om i da nezadovoljstvo ne samo da traje nego se i povećava. Koliko god Friščić bio odan Sanaderu, HSS-ovi birači daleko su od lojalnih HDZ-u, a u pitanju je i lojalnost vodstvu vlastite stranke nastavi li s politikom pomaganja HDZ-u na štetu interesa svojih birača.
Naravno, i HSS i SDSS se mogu oglušiti na signale svog biračkog tijela, svjesni da će Sanader, čak i ako oni izađu, do kraja mandata imati rezervnu podršku s desnog krila, ali to je u konačnici usko gledanje kojim se rukovode samo stranački vrhovi i kojeg će sve teže moći objasniti svojim glasačima. Na kraju će biti očito da to rade samo zbog svojih pozicija, a ne zato što žele sudjelovati u efikasnoj i kompetentnoj vlasti koja bi mogla pomoći da se krivi smjer kojim Hrvatska ide zaustavi i promijeni.
Kao što će još jednom biti očito koliko su građani zreliji i koliko dalje vide od svojih političara. Oni su pritisnuli alarm. Sada samo promatraju tko ga je čuo.