Alida Bremer: Krutost ugrožava hrvatske nastupe

Alida Bremer bila je (uz Györgya Dalosa) kuratorica hrvatskog nastupa na sajmu knjiga u Leipzigu, a nedavno je uspješno hrvatsku literaturu predstavila i na novom sajmu knjiga u Beču. Hoće li voditi i hrvatski nastup u Leipzigu 2009. godine?

• Kako je prošao hrvatski program na prvom bečkom sajmu knjiga?
– Jako dobro, na svim je nastupima hrvatskih autora bilo puno zainteresiranih, štand su pogledali uistinu mnogobrojni posjetitelji. Nažalost, knjige koje su bile izložene (izložba “Hrvatski jezik u Gutenbergovoj galaksiji” Slavističke škole Filozofskog fakulteta u Zagrebu) nisu se mogle kupiti, što je mnogima bilo krivo jer su nas stalno pitali prodajemo li knjige. Izložbu splitskih fotografa Ante Jurčevića i Stjepka Rošina “Sve teče, sve se mijenja” vidio je velik broj zainteresiranih.

• Je li Ministarstvo kulture pomoglo splitskoj udruzi koja je organizirala bečki nastup brojnih hrvatskih pisaca?
– Ne, Ministarstvo nije pomoglo jer nije ni moglo – zahtjevi za programe postavljaju se uvijek do kraja rujna jedne godine za programe u drugoj, a kako je ovo prvi sajam, uprava sajma meni se obratila tek tijekom 2008. moleći me da u Beču pokažem “isječke programa iz Leipziga”.

No tad je već bilo kasno postavljati zahtjeve za tekuću godinu. Zato smo se splitska udruga “Kurs” i ja obratili Gradu Splitu, gdje je zahtjeve moguće postaviti tijekom godine za istu godinu, te smo dobili potporu. Najviše nam je pomogao KulturKontakt Austria. Bio je to pravi potez Grada Splita jer je po mom mišljenju ovo bio odličan način diskretne promidžbe kulturnog turizma, a istodobno se Grad Split prema različitim austrijskim partnerima pojavio kao značajan i pouzdan sugovornik.

•Vodite li Vi hrvatski nastup na sajmu u Leipzigu 2009. i kako će se Hrvatska predstaviti na sajmu u čijem je žarištu bila ove godine?
– Za ovaj nastup udruga “Kurs” i ja postavili smo zahtjev Ministarstvu kulture. Dakle, u rujnu 2008. predali smo zahtjev za financiranje programa 2009. Dosad nismo dobili odgovor, što je nezgodno, jer se programi za Sajam u Leipzigu predaju u terminima koji su neovisni o terminima internih načina odlučivanja u pojedinim nacionalnim ministarstvima – a mi ne možemo raditi program dok nemamo odgovor možemo li ga i financirati.

Na ovu sam činjenicu u vezi sa sajmovima knjiga u inozemstvu toliko često upozoravala da sam sama sebi već dosadna. No mislim da bi poslije višegodišnjeg iskustva ipak bilo uputno promijeniti način odlučivanja unutar MK, a ne svake godine iznova govoriti: “Kod nas je takva procedura”, s punom sviješću da ta procedura nije kompatibilna s realnošću. Jer, ako svake godine tek u veljači doznate imate li uopće budžet za ožujak, kako biste onda u studenome prethodne godine mogli predati ozbiljan program?